Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-92/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u D. br. K-13/2021 od 19. listopada 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. S. M., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u D. br. K-13/2021 od 20. listopada 2021. godine, opt. S. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. S. M. je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. 1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. S. M. dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kn, putni trošak svjedokinje M. M. u iznosu od 300,00 kn, kao i trošak svog branitelja, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o sigurnosnoj mjeri (čl. 471. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku, uz izrečenu uvjetnu osudu, izrekne i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja M. M. iz čl. 73. KZ/11, te opt. S. M. po branitelju T. Š., odvjetniku iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, te ukine mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08, određene prema optuženiku.

2.1. U odgovoru na žalbu optuženika, državni odvjetnik ističe kako je ista neosnovana, te predlaže kao takvu odbiti.

3. Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-86/2022 od 18. veljače 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalbe državnog odvjetnika i opt. S. M. nisu osnovane.

5. Žalitelj (opt. S. M. ) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u znatnijoj mjeri proturječni. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

6. Žalitelj (opt. S. M.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Iako se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Nakon pozorne ocjene obrane opt. S. M. koji poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, te iskaza ošt. M. M., supruge optuženika i svjedoka A. S., kćerke optuženika, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. S. M. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

6.2. za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode optuženik uputio supruzi M. M. prijeteći joj na način kako je to opisano u izreci presude, kao i prvostupanjski sud, tako i ovaj drugostupanjski sud, nalazi da su izrečene riječi prijetnje prikladne i objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod žrtve M. M., nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li bi optuženik zaista i učinio ono čime prijeti, već činjenica da je žrtva te prijetnje ozbiljno shvatila i da se izgovorene prijetnje prestrašila, a što je razvidno iz sadržaja njenog iskaza. Obzirom na navedeno, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

6.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Žalitelj (opt. S. M.) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se niti ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. S. M. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

8. Nije osnovana žalba opt. S. M. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. S. M. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga takva kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

9. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu glede sigurnosne mjere iz čl. 73. KZ/11, čije izricanje je predložio u odnosu na optuženika, a glede kojeg prijedloga sud nije donio odluku. Naime, prema stavu državnog odvjetnika dosadašnje ponašanje optuženika ukazuje na visok stupanj kriminalne volje uslijed čega postoji opasnost od ponavljanja djela.

9.1. Suprotno žalbenom navodu iz podataka spisa razvidno je da opt. S. M. do sada nije kazneno osuđivan, niti postoje podaci o njegovoj prekršajnoj kažnjavanosti. Iz izvješća PP S. razvidno je da opt. S. M. nije prekršio izrečene mjere opreza počev od dana izricanja, pa nadalje. Stoga je u neskladu stav državnog odvjetnika da kod optuženika postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, s podacima i izvoda iz KE, a za zaključak o optuženikovom visokom stupnju kriminalne volje državni odvjetnik tijekom kaznenog postupka nije predočio niti jedan dokaz. Uslijed navedenog takav žalbeni razlog državnog odvjetnika ukazuje se neosnovanim, a zaključak prvostupanjskog suda pravilan, koji u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 3. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić