REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 101/2019-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. R. S. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), opt. R. S., opt. Z. K. i opt. S. T. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 9. svibnja 2019. broj K-US- 1/2019, u sjednici održanoj 3. ožujka 2022., u javnom dijelu u prisutnosti zz branitelja opt. R. S., odvjetnika N. L., zz branitelja opt. Z. K., odvjetnika M. Š. i zz branitelja opt. S. T., odvjetnika H. L.,

p r e s u d i o  j e i  r i j e š i o je:

I. U povodu žalbe opt. Z. K. i USKOK-a, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je opt. Z. K. djelima pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude počinio jedno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 52. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. Z. K., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. Z. K. za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 52. KZ/11. (toč. 2. i 3. izreke), zbog kojeg je sada proglašen krivim, na temelju tih zakonskih odredbi utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, dok se prihvaćaju kao utvrđene po prvostupanjskom sudu kazna zatvora od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke), kazna zatvora u trajanju od (1) jedne godine i 2 (dva) mjeseca za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 4. izreke) te kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11. (toč. 5. izreke), pa se opt. Z. K. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju mu se na temelju čl.

I Kž-Us 101/2019-7

54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 11. lipnja 2014. do 1. rujna 2014. i od 20. srpnja 2017. do 30. travnja 2019.

III. Djelomično se prihvaća žalba opt. R. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. R. S. zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora od 3 (tri) godine, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. lipnja 2014. do 28. srpnja 2014.

IV. Djelomično se prihvaća žalba opt. Z. K., preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 22.000,00 kuna (toč. 1. izreke) i od 1.800,00 kuna (toč. 3. izreke) u odnosu na opt. Z. K., ukida.

U ostalom dijelu odluka o oduzimanju imovinske koristi ostaje neizmijenjena.

V. U ostalom dijelu žalbe opt. R. S. i opt. Z. K., a u cijelosti žalba opt. S. T. i USKOK-a odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

VI. Protiv opt. Z. K. određuje se istražni zatvor na temelju odredbe čl. 486. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-VIII) u vezi čl. 123. st. 2. ZKP/08-VIII.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, opt. R. S. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke) i na temelju tih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora od 4 (četiri) godine, u koju mu je na temelju čl. 54.KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. lipnja 2014. do 28. srpnja 2014. Opt. Z. K. proglašen je krivim za počinjenje pet kaznenih djela i to, jednog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke) za koje mu je, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11., utvrđena kazna zatvora od tri godine i osam mjeseci, tri kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to dva kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 2. i 4. KZ/11.), za koja su mu utvrđene kazne zatvora od jedne godine i dva mjeseca za svako to djelo te jedno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11. (toč. 3. izreke), za koje mu je na temelju tih zakonskih odredbi utvrđena kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci te jednog kaznenog djela protiv imovine, krađe iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11. (toč. 5. izreke), za koje mu je na temelju tih zakonskih odredbi utvrđena kazna zatvora od

I Kž-Us 101/2019-7

osam mjeseci, pa je opt. Z. K. primjenom čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. lipnja 2014. do 1. rujna 2014. te od 20. srpnja 2017. do 30. travnja 2019. Opt. S. T. proglašen je krivim za počinjenje dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke) za koje mu je na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11. utvrđena kazna zatvora od tri godine i šest mjeseci, te jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 2. izreke) za koje mu je na temelju te zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci, pa je opt. S. T. primjenom čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. lipnja 2014. do 10. rujna 2014.

1.1. Na temelju čl. 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) u vezi čl. 77. st. 1. KZ/11. utvrđeno je da je opt. Z. K. počinjenjem kaznenog djela pod toč. 1. izreke presude ostvario imovinsku korist u iznosu od 22.000,00 kuna, a počinjenjem kaznenog djela pod toč. 3. izreke pobijane presude imovinsku korist u iznosu od 1.800,00 kuna, dok su opt. Z. K. i opt. S. T. počinjenjem kaznenog djela pod toč. 2. ostvarili imovinsku korist u iznosu od 700,00 eura, te je tim optuženicima oduzeta imovinska korist, sve u korist Republike Hrvatske, a koji novčani iznosi čine imovinu Republike Hrvatske, pa je opt. Z. K. naloženo da novčani iznos od 23.800,00 kuna i 350,00 eura, a opt. S. T. iznos od 350,00 eura, uplate u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od opt. Z. K. oduzeta je digitalna vaga za precizno mjerenje, a temeljem čl. 79. st. 2. u vezi čl. 190. st. 8. KZ/11. i jedna ručno spravljena cigareta mješavina duhana s 0,13 g marihuane, plastificirana vrećica sa 0,02 grama kokaina, četiri PVC smotuljka sa sadržajem droge kokain težine T1=0,7 grama, T2=0,7 grama, T3=0,7 grama, T4-0,8 grama, sveukupne težine 2,69 g, jedan PVC smotuljak sa sadržajem droge amfetamin "speed" sveukupne težine 4,21 g, jedan PVC smotuljak sa sadržajem droge marihuana sveukupne težine 1,33 g, jedna tableta roze boje u obliku srca droge ecstasy težine 0,33 g, jedna tableta svijetlo- zelene boje u obliku kockice droge ecstasy težine 0,42 g, dok je od M. K. oduzeto 985,45 g marihuane i 9,37 g kokaina, a od Ž. B. tri PVC paketića droge kokain sveukupne težine 2,4 g, s tim da će se oduzeta droga po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08. opt. R. S., opt. Z. K. i opt. S. T. dužni su platiti troškove kaznenog postupka, i to troškove za telekomunikacijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za telekomunikaciju ing. P. J. u iznosu od 5.700,00 kn, i to solidarno svaki po 1.900,00 kn, opt. R. S. i opt. Z. K. troškove psihijatrijskog vještačenja sačinjenog po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatru dr. J. Š. u iznosu od 1.800,00 kn svaki, dok su na ime paušalnih troškova postupka dužni uplatiti, i to R. S. 5.000,00 kn, Z. K. 10.000,00 kn, te S. T. 6.000,00 kn.

I Kž-Us 101/2019-7

2. Istom presudom, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08. opt. R. S. i opt. Z. K. oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv javnog reda, zločinačko udruženje iz čl. 328. st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. oslobođeni su dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka koji padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli USKOK, opt. R. S., opt. Z. K. i opt. S. T.

3.1. USKOK se žali protiv osuđujućeg dijela presude zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te svim optuženicama izrekne kazna zatvora "u duljem trajanju".

3.2. U žalbi opt. R. S. po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, predlaže se pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Opt. R. S. se žali i po branitelju P. B., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, a predlaže ukinuti pobijanu presudu pod toč. 1. izreke te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Budući da se obje žalbe optuženika sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba. Zatražena je i obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća.

3.3. Prvostupanjsku presudu žalbom pobija opt. Z. K. po branitelju B. M., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se optuženiku izrekne blaža kazna. Zatražena je obavijest o sjednici žalbenog vijeća.

3.4. Opt. S. T. se žali po branitelju N. J., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu "preinačiti, podredno istu djelomično preinačiti u odluci o kazni".

4. Opt. Z. K. po branitelju B. M., odvjetniku iz S. podnio je odgovor na žalbu USKOK-a, s prijedlogom da se odbije žalba kao neosnovana.

5. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupili su zz branitelj opt. R. S., odvjetnik N. L., zz branitelj opt. Z. K., odvjetnik M. Š. i zz branitelj opt. S. T., odvjetnik H. L. Iako uredno obaviješteni, državni odvjetnik, opt. R. S. i njegovi branitelji, odvjetnica J. S. i odvjetnik P. B., opt. Z. K. i njegov branitelj B. M. te opt. S. T. i njegov branitelj,

I Kž-Us 101/2019-7

odvjetnik N. J. sjednici nisu pristupili pa je ista, sukladno čl. 475. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-VIII), održana u njihovoj odsutnosti.

7. Žalbe opt. R. S. i opt. Z. K. su djelomično osnovane, dok žalbe USKOK-a i opt. S. T. nisu osnovane.

8. Opt. R. S. smatra da je prvostupanjski su počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi te razlozima presude, a obrazloženje te presude nema uopće razloga o odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi u suprotnosti sa sadržajem isprava i iskaza danih u postupku. U tom smislu pojašnjava da iz činjeničnog opisa pod toč. 1. izreke proizlazi da su se svi optuženici dogovorili s D. M. i J. R. nabaviti veće količine droge marihuane iz BiH radi krijumčarenja i preprodaje u RH, dok se u obrazloženju nejasno navodi da je takav dogovor postojao samo između opt. R. S. i opt. Z. K. te D. M. i J. R., a da je opt. S. T. uključen u to udruženje. Također, navodi da obrazloženje pobijane presude nema razloga o tome na koji način se opt. R. S. dogovarao i nalazio s D. M. i J. R. radi kupovanja droge marihuane, zatim je li droga koju je opt. Z. K. prodao opt. S. T. ona ista droga koju su D. M. i J. R. prokrijumčarili iz BiH u RH, kao što nema razloga na koji način je došlo do prodaje droge kokain, koja nije bila predmet dogovora optuženika. Osim toga, tvrdi da nije jasno obrazložena poveznica između opt. S. T. sa opt. R. S. te D. M. i J. R. Konačno, smatra da prvostupanjski sud arbitrarno zaključuje kako iz sadržaja snimljenih razgovora proizlazi da se opt. R. S. dogovarao oko nabavke droge, ne prihvaćajući iskaze svjedoka D. M. i J. R. koji potvrđuju njegovu obranu.

9. U žalbi opt. S. T. ističe se bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su paušalni i nejasni. Tako smatra da pobijana presuda nema jasnih i konkretnih razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na optuženike kao članove zločinačkog udruženja, dok uopće nisu navedeni razlozi u odnosu na prodaju droge marihuane i kokain opt. S. T. Prvostupanjski je sud, kako se nadalje tvrdi, paušalno odbio prijedlog za pribavljanjem spisa broj K-101/15. te proturječno ocijenio obranu tog optuženika i iskaz svjedoka M. K. Ujedno prvostupanjski sud nije uopće obrazložio poticanje prikrivenog istražitelja na počinjenje kaznenog djela od strane opt. S. T.

9.1. Suprotno žalbenim navodima opt. R. S. i opt. S. T., obrazloženje pobijane presude sadrži dostatnu i valjanu reprodukciju izvedenih dokaza u postupku te jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski je sud na temelju korektne reprodukcije cjelokupnog dokaznog materijala iznio razloge za vrednovanje dokaza i utvrđenje odlučnih spornih činjenica te s tim u vezi zaključak o dokazanosti terećenog im kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. Time je, protivno žalbenim navodima ovih optuženika, prvostupanjski sud u odnosu na obrazlaganje činjeničnih i pravnih utvrđenja te dokazanost predmetnog kaznenog djela postupio sukladno obvezi iz čl. 459. st. 5. ZKP/08.

I Kž-Us 101/2019-7

9.2. Iz izreke pobijane presude pod toč. 1. proizlazi da su opt. R. S., opt. Z. K. i opt. S. T. zajedno i po prethodnom dogovoru postupali tijekom inkriminiranog razdoblja sa D. M. i J. R. radi kontinuirane nabave većih količina droge marihuane u BiH, krijumčarenja i daljnje preprodaje, nakon čega se konkretiziraju radnje koje su ti optuženici poduzeli, i to tako da je opt. R. S. u više navrata telefonski kontaktirao i nalazio se s D. M. i J. R., o čemu je obavještavao opt. Z. K., nakon čega su D. M. i J. R. prokrijumčarili veću količinu droge marihuane iz BiH te je 17. travnja 2014. prodali opt. Z. K., a on je potom, sukladno ranijem dogovoru, 18. travnja 2014. prodao dio te droge opt. S. T. u cilju daljnje preprodaje. Obrazloženje pobijane presude je u skladu s terećenom inkriminacijom, jer je prvostupanjski sud jasno obrazložio cilj i dogovor tih optuženika oko nabavke, krijumčarenja i prodaje droge marihuane iz BiH, njihovu međusobnu povezanost te uloge svakog od njih tijekom njihovog postupanja. Okolnost je li opt. S. T., djelujući sukladno tom dogovoru, osobno poznavao ili komunicirao s opt. R. S., D. M. ili J. R. nije od odlučnog značenja, kraj činjenice da je on tu krijumčarenu drogu iz BiH, sukladno ranijem dogovoru, kupio u cilju daljnje preprodaje od opt. Z. T., a to je prvostupanjski sud valjano obrazložio.

9.3. Prvostupanjski je sud detaljno i jasno obrazložio na koji se način opt. R. S. dogovarao i nalazio s D. M. i J. R. radi kupovanja droge marihuane, temeljeći svoje zaključke na rezultatima posebnih dokaznih radnji. Iznoseći zaključke o značenju tih razgovora prikupljenih provedbom posebnih dokaznih radnji, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i logični razlozi zbog kojih prvostupanjski sud nalazi da se ti razgovori odnose na pojedinu kriminalnu aktivnost obuhvaćenu činjeničnim opisom predmetnog kaznenog djela, pa stoga, protivno izloženim žalbenim navodima, i kraj činjenice da su ti razgovori, razmatrani u pojedinim segmentima, sami po sebi nejasni, neodređenog sadržaja i smisla, nema govora o tome da bi zbog ocjene stvarnog sadržaja tih razgovora, koji sadržaj je prvostupanjski sud utvrdio dovodeći preslušane razgovore u kontekst postupanja i radnji pojedinih optuženika evidentiranih u fotodokumentaciji i izvješćima pratnje PNUSKOK-a, postojalo znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju reproduciranih razgovora i samih tih razgovora.

9.4. Jednako tako prvostupanjski je sud obrazložio zbog čega smatra da se radi o drogi marihuani koju su kao predmet dogovora iz BiH prokrijumčarili u RH D. M. i J. R. te je prodali opt. Z. K., koji ju je, sukladno dogovoru, prodao opt. S. T., a koju drogu je od njega preuzeo i prenosio M. K., da bi potom s tom drogom bio i zatečen. Iako prvostupanjski sud nije pobliže objasnio na koji način je došlo do prodaje droge kokain koja se nalazila u paketu zajedno s drogom marihuanom s kojom je zatečen svjedok M. K., prvostupanjska presuda nije zbog toga nerazumljiva. Uostalom, jasno je da je predmet dogovora svih optuženika bila nabava, krijumčarenje i prodaja droge marihuane, time da se terećeni kokain, vodeći računa o činjeničnom opisu, ovdje konkretno stavlja na teret opt. S. T. O tim prigovorima činjenične naravi bit će riječi kasnije.

9.5. Nije u pravu opt. S. T. da je pobijanom presudom paušalno odbijen prijedlog za pribavljanjem spisa broj K-101/15. Naime, prvostupanjski sud je dao dostatne, konkretne i valjane razloge za odbijanje tog dokaznog prijedloga kao nevažnog, jer je tijekom ovog kaznenog postupka ispitao svjedoka M. K. na sve okolnosti predaje

I Kž-Us 101/2019-7

paketa od strane opt. S. T. koji je pronađen u njegovom teretnom vozilu. Također, detaljno je cijenio obranu opt. S. T., navodeći konkretne razloge zbog čega je ne smatra vjerodostojnom. Okolnost što je pri tome prihvatio iskaz svjedoka M. K., dajući o tome argumentirane razloge, ne predstavlja ostvarenje tog oblika bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., već prigovor činjenične naravi. Konačno, u pobijanoj presudi navedeni su jasni, valjani i logični razlozi zbog kojih prvostupanjski sud prihvaća iskaz prikrivenog istražitelja, koji je potkrijepljen njegovim izvješćem, fotodokumentacijom te rezultatima posebnih dokaznih radnji, a sami ti razlozi ukazuju da prvostupanjski sud isključuje da bi se u konkretnom slučaju radilo o poticanju prikrivenog istražitelja na počinjenje kaznenog djela.

9.6. Stoga nisu počinjenje citirane postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., kako se to u žalbama opt. R. S. i opt. S. T. tvrdi. Upiranjem na ovaj vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka oba žalitelja u stvari izražavaju nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala, što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove.

10. Upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08. opt. R. S. navodi da mu je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge i to za ispitivanjem svjedoka D. M. i N. K. koje je predložio podneskom od 14. svibnja 2018., a nije se očitovao niti na dostavljenu medicinsku dokumentaciju u odnosu na mlt. V. R. te dokumentaciju u odnosu na prodaju zemljišta u B. V. Ujedno tvrdi da su D. M. i J. R. u činjeničnom opisu pogrešno navedeni kao supočinitelji, iako su oni pravomoćno osuđeni presudom suda BiH kao pripadnici grupe. Stoga smatra da je pobijanom presudom počinjena teška povreda prava na pravično suđenje i povreda prava obrane.

10.1. Treba napomenuti kako bitno svojstvo suđenja, sadržano u njegovom konstitutivnom elementu, nije narušeno samim time što opt. R. S. nije bilo dozvoljeno izvesti baš sve predložene dokaze. Naime, pravo na pravično suđenje podrazumijeva vođenje postupka na način da se svakoj stranci omogući zastupati svoje interese i prava pod jednakim uvjetima odnosno na način da se ne stavlja u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Što se tiče istaknutih žalbenih prigovora valja reći da je u čl. 418. st. 1. ZKP/08. određeno kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. To ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz čl. 421. st. 1. ZKP/08. i za to odbijanje dati valjano obrazloženje, kako je to i učinio prvostupanjski sud u ovom kaznenom postupku, pa je stoga i pitanje potrebe prihvaćanja prijedloga stranaka oko izvođenja nekog dokaza podložno ocjeni suda u svakom pojedinačnom slučaju. Stoga, okolnost odbijanja navedenih dokaznih prijedloga sama za sebe, bez razmatranja načina na koji je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio dokazni materijal, ne znači da je povrijeđeno pravo na obranu kao bitne komponente prava na pravično suđenje.

10.2. Da bi se uopće teoretski moglo govoriti o povredi prava obrane na raspravi ostvarenoj odbijanjem dokaznih prijedloga obrane, potrebno je da svi dokazni prijedlozi obrane budu odbijeni, a to konkretno nije slučaj te je prvostupanjski sud

I Kž-Us 101/2019-7

obrazložio razloge i osnovu temeljem koje je pojedini dokazni prijedlog odbijen. Tako je prvostupanjski sud ispitao svjedoke D. M., J. R. te Z. B., upravo na prijedlog opt. R. S.. Jednako tako, prvostupanjski je sud cijenio medicinsku dokumentaciju vezano za liječenje mlt. V. R. te dokumentaciju vezano za prodaju zemljišta u B. V. koju je dostavio taj optuženik, dajući o tome valjane razloge. S druge strane, prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog tog optuženika za ispitivanje svjedoka N. K., uz jasno obrazloženje odluke o odbijanju, jer činjenice koje bi se predloženim dokazom, eventualno, mogle utvrditi, nisu odlučne. Pri tome je od utjecaja bila okolnost to što je prvostupanjski sud ispustio iz činjeničnog opisa dio koji se odnosio na tog svjedoka. Prema tome, odbijanje jednog dokaznog prijedloga, samo za sebe, ne znači nužno i povredu prava na pravično suđenje, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal. Sud prvog stupnja nije povrijedio pravo na obranu tog optuženika, a postupak u cjelini nije bio nepošten, pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

10.3. S tim u vezi, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Točno je da je podneskom od 14. svibnja 2014. opt. R. S. predložio da se ispitaju svjedoci D. M. i Z. Š. Međutim, imajući na umu da u podnesku nije konkretizirao na koje konkretne okolnosti iste treba ispitati, a niti je na idućim raspravama predložio njihovo ispitivanje, niti se to sada u žalbi obrazlaže, izostanak obrazloženja prvostupanjskog suda za neprovođenje ovih dokaza nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude. Iako prvostupanjski sud doista nije odlučivao o tim dokaznim prijedlozima, kako se to u žalbi upire, ali takav eventualni propust prvostupanjskog suda nije utjecao na presudu, jer se ni sada ne navodi na koje točno okolnosti bi trebalo ispitati te svjedoke.

11. Tvrdnjom da nije jasno zasniva li se pobijana presuda u odnosu na toč. 3. izreke na nekonfrontiranim iskazima svjedoka S. M., J. B. i A. Š., policijskih službenika ili na njihovim iskazima iz rasprave, opt. Z. K. smatra da je povrijeđeno pravo na učinkovitu obranu, a samim time sadržajno upire na bitnu povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

11.1. Međutim, ta povreda nije ostvarena. Navedeni svjedoci su ispitani tijekom istrage, a potom i na raspravi, te suglasno iskazivali o mjestu i susretu opt. Z. K. i svjedoka Ž. B. te količini droge koju je svjedok Ž. B. dragovoljno izručio kada su ga zaustavili, od kojih iskaza nisu odstupili niti na raspravi, niti su ih izmijenili. Prema tome, njihovi iskazi su u cijelosti konfrontirani dokazi, a optuženik je imao mogućnost neposrednog ispitivanja i konfrontacije sa tim svjedocima, što zadovoljava kriterije pravičnosti postupka gledano u cjelini.

12. Opt. S. T. ističe da radnja prepoznavanja putem fotografija od strane prikrivenog istražitelja nije provedena zakonito, slijedom čega se radi o nezakonitom dokazu u smislu čl. 10. ZKP/08., a time mu je povrijeđeno pravo na obranu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

12.1. Međutim, protivno tim žalbenim navodima, u ovom kaznenom postupku nije uopće provedena dokazna radnja prepoznavanja. Naime, prikriveni istražitelj kodnog imena „J.“ prilikom ispitivanja na raspravi naveo je da mu je policija pokazala

I Kž-Us 101/2019-7

fotografije više osoba, kojom prilikom je on potvrdio da je upravo od opt. S. T. kupio drogu kokain te ga prepoznao na fotografiji. Prema tome, ne radi se o provođenju radnje prepoznavanja, kao jedne od dokaznih radnji, čije je provođenje regulirano odredbama čl. 301. do 303. ZKP/08. O tome je prikriveni istražitelj iskazivao samo na raspravi pa se radi o svjedočkom iskazu koji podliježe ocjeni kao i svaki drugi provedeni dokaz, slijedom čega se ne radi o nezakonitom dokazu u smislu čl. 10. ZKP/08., a niti o povredi prava na obranu, kao sastavnice prava na pravično suđenje, u skladu s čl. 468. st. 2. ZKP/08.

13. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-VIII, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bile ostvarene ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud nalazi da je počinjena povreda kaznenog zakona na štetu opt. Z. K. iz čl. 476. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 469. toč. 4. ZKP/08-VIII.

14.1. Naime, vodeći računa o cjelokupnom kriminalnom djelovanju opt. Z. K. označenom pod točkama 2. i 3. izreke, ovaj sud nalazi da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, jer je umjesto za jedno produljeno djelo, prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim za počinjenje dva kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 2. i 3. izreke) u realnom stjecaju. Terećene radnje opt. Z. K. iz toč. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude (nabava, posjedovanje i prodaja tvari propisom proglašene drogom) obuhvaćaju isto vremensko razdoblje, poduzete su na isti način, s istim motivom i nakanom, a njihov predmet je ista droga (kokain). Dakle, radnjama opisanim u toč. 2. i 3. izreke prvostupanjske presude ostvaruje se biće istog kaznenog djela, oba djela usmjerena su protiv istog dobra koje se štiti, istog napadnutog objekta, odnose se na istog nositelja kriminalne djelatnosti, te istovremeno, s obzirom na pokazanu istu namjeru, kao i očitu vremensku povezanost, ova djela čine jednu cjelinu u smislu odredbe čl. 52. st. 1. KZ/11. Uslijed toga, valjalo je izmijeniti pravnu kvalifikaciju navedenih kaznenih djela na način da je opt. Z. K. na način opisan pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude, počinio jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11., a što je bitno povoljnije i za optuženika koji na taj način odgovara za jedno, a ne dva kaznena djela.

15. Opt. S. T. ističe povredu kaznenog zakona koju ne obrazlaže, dok se iz sadržaja žalbenih navoda može zaključiti da osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

15.1. Naime, povreda kaznenog zakona se ispituje u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i opisano je u izreci presude, a ne prema onome koje bi prema mišljenju žalitelja bilo ispravno. S obzirom da su u izreci pod toč. 1. i 2. izreke presude označeni svi bitni elementi kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje povrede kaznenog zakona.

I Kž-Us 101/2019-7

16. Upirući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, opt. R. S. tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su opt. R. S., opt. Z. K. i opt. S. T. postupali prema zajedničkom i prethodnom dogovoru radi počinjenja terećenog kaznenog djela, jer nema nikakve poveznice opt. R. S. sa opt. S. T., a niti poveznice tih optuženika sa svjedocima D. M. i J. R. Prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio sadržaj nadziranih telefonskih razgovora, ne prihvaćajući da su se svi razgovori između optuženika i svjedoka D. M. te J. R. vodili oko kupnje zemljišta u B. V. te liječenju djeteta svjedoka J. R., o čemu je priložena dokumentacija, ali i o prodaju auto felgi te rješavanju pitanje mirovine za D. M., pri čemu nije cijenjeno da opt. R. S. nije ostvario nikakvu imovinsku korist. Navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio mjesto susreta opt. R. S. i opt. Z. K. sa svjedocima D. M. te J. R., a posebno nije jasno gdje se točno nalazio opt. Z. K. dana 17. travnja 2014., te na koji način je on prodao drogu kokain opt. S. T. Konačno, smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je odbio sve dokazne prijedloge tog optuženika. Nadalje, u odnosu na toč. 1. izreke, opt. Z. K. ponavlja da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio nevjerodostojnim iskaze svjedoka D. M. i J. R., dajući pritom svoje osobno viđenje i pogrešnu interpretaciju sadržaja nadziranih telefonskih razgovora. Konačno, opt. S. T. osporava postojanje zločinačkog udruženja, tvrdeći da on nije bio upoznat s postupanjem opt. R. S. te opt. Z. K., a niti svjedoka D. M. i J. R. Navodi da je pogrešno ocijenjen iskaz svjedoka M. K., te s tim u vezi paušalno odbijen dokazni prijedlog pribave spisa K-101/15., u kojem je taj svjedok proglašen krivim, a prihvaćen iskaz svjedoka S. T. Također, smatra da nije pravilno utvrđena kupoprodajna cijena prodane droge.

16.1. Protivno žalbenim navodima opt. R. S., opt. Z. K. i opt. S. T., pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je detaljno analizirao sadržaj snimljenih razgovora i SMS poruka, dovodeći ih u vezu s izvješćima pratnje PNUSKOK-a, priležećom fotodokumentacijom i podacima o zapljeni droge, jasnim i valjanim razlozima ukazao na konkretne okolnosti koje povezuju opt. R. S. i opt. Z. K. sa svjedocima D. M. i J. R. vezano za nabavku, krijumčarenje i prodaju većih količina droge marihuane sa područja BiH, a jednako tako i konkretne okolnosti koje ih povezuju sa opt. S. T. vezano za daljnju preprodaju dijela te droge, koja je pronađena u teretnom vozilu kod M. K. na prijelazu D.

16.2. Naime, iako je svjedok D. M. potvrdio da se nalazio sa opt. R. S. nudeći četiri razloga kojima je pojašnjavao razloge njihovih susreta, i to vezano za kupnju zemljišta u B. V., pružanju pomoći oko liječenja djeteta mlt. V. R., pomoći oko njegove mirovine vezano za postupak na sudu u S. te kupovine autodijelova, suprotno žalbenim tvrdnjama opt. R. S., takvi navodi svjedoka D. M. nisu ničime potvrđeni, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud. Niti iskaz svjedoka J. R. o tome kako su se nalazili sa opt. R. S., ali i opt. Z. K. vezano za liječenje njegovog djeteta, protivno žalbenim navodima tog optuženika, nije potvrdio njegovu obranu kojom nastoji opravdati razloge susreta sa tim svjedokom.

16.3. Prije svega, i sam svjedok D. M. demantira sam sebe kada navodi da su on i opt. R. S. htjeli kupiti parcelu u B. V. za nekog prijatelja, ali da taj prijatelj nije bio zainteresiran za kupnju tog zemljišta pa je taj posao odmah otpao. Povezano s tim, priložena dokumentacija kojom opt. R. S. nastoji pojačati svoje tvrdnje oko kupnje

I Kž-Us 101/2019-7

zemljište ne dokazuje da je takav posao bio sklopljen, osim da je majka njegove izvanbračne supruge naslijedila određeni suvlasnički dio nekretnine u B. V. Jednako tako, sam opt. R. S. opovrgava da bi pružao bilo kakvu pomoć svjedoku D. M. oko rješavanja pitanje mirovine vezano za postupak D. M. u S. Što se tiče liječenja mlt. V. R., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi kako je mlt. V. R., sin svjedoka J. R. obavio operacijski zahvat preponske kile 3. srpnja 2013., a da su se svi ostali kontroli pregledi obavljali sve do početka veljače 2014. odnosno prije inkriminiranog razdoblja. Osim toga, i sam opt. R. S. ne zna objasniti o kakvoj se to pomoći radilo jer on nije „stručnjak za medicinu“, a ne zna ni o kojim se liječnicima ili bolnici radilo. Iskaz svjedoka D. M. o tome da su razgovori s opt. R. S. vođeni oko kupnje auto dijelova nije ničim potvrđen, a sadržaji snimljenih razgovora ne upućuju da bi se o tome razgovaralo, tim više što niti sam opt. R. S. nije mogao ukazati na takve razgovore kada mu su tijekom postupka reproducirani. Prema tome, pojašnjavajući razloge zbog kojih se nalazio sa svjedocima D. M. i J. R., opt. R. S. bezuspješno nastoji osporiti ocjenu prvostupanjskog suda o nevjerodostojnosti njegove obrane, što je uostalom utvrdio i prvostupanjski sud.

16.4. Protivno daljnjim žalbenim navodima opt. R. S., analiza i ocjena vjerodostojnosti njegove obrane, pa u konačnici i zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. temelji se, na pomnoj analizi razgovora reproduciranih na raspravi u povezanosti s događajima koji su evidentirani fotodokumentacijom i potkrijepljeni izvješćima pratnje PNUSKOK-a, a koja se temeljila na učestaloj komunikaciji tog optuženika sa D. M. te opt. Z. K., a potom i susretima tih optuženika sa D. M. i J. R. na području RH. Tako u razgovoru sa svjedokom D. M. 27. veljače 2014. opt. R. S. govori da mu „trebaju ti neki djelići pa ako mogu sastaviti“, a D. M. odgovara da zna i da ga „eto čim bude mogao“, a opt. S. pita „hoće li biti ove godine“ te ga opominje da se čuva, a nakon svakog razgovora sa D. M. obavještava opt. Z. K. „ništa od novih vijesti“ (27. veljače 2014.), „možda bude neka akrobacija“ (8. ožujka 2014.), „šlajfamo u mistu, nemamo tu relaciju ovdje jer im nije usput“ (23. ožujka 2014.), a kad ga opt. Z. K. pita „je li priča dobra ili loša“, opt. S. odgovara da „neće o tome preko telefona“. Prvostupanjski je sud, analizirajući sadržaj reproduciranih razgovora te razgovore povezivao s događajima koji su prethodili ili su uslijedili nakon pojedinih kontakata optuženika sa D. M. i J. R. pa je na taj način pravilno zaključivao o pravom smislu i sadržaju tih razgovora, pojašnjavajući da je logično da se razgovaralo o nelegalnim poslovima, odnosno nabavi i krijumčarenju droge, jer se o legalnim poslovima razgovara bez nepoznanica i šifri. Opravdano prvostupanjski sud zaključuje da su predmetni razgovori šifrirani i konspirativni, uz učestalo korištenje riječi „ovo“, „ono, „ovaj, „onaj“, jer sugovornici izbjegavaju određeno navesti imena osoba koje spominju i neodređeno govore o svojim poslovima i aktivnostima, zbog čega se često i sami međusobno teško razumiju, a do toga izvjesno ne bi dolazilo da razgovaraju o zakonitim aktivnostima.

16.5. S tim u vezi pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ulogu opt. Z. K. u počinjenju kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190. st. 2. KZ/11., temeljeći svoje zaključke na analizi razgovora reproduciranih na raspravi u povezanosti s događajima koji su evidentirani fotodokumentacijom i potkrijepljeni izvješćima pratnje

I Kž-Us 101/2019-7

PNUSKOK-a. Iz tih razgovora proizlazi kako 17. travnja 2014. D. M. zove opt. Z. K. u dva navrata, a ovaj se ne javlja, nakon toga šalje SMS poruku „Di si“, a opt. Z. K. odgovara „Tamo“, nakon čega opt. R. S. zove opt. Z. K. koji govori „sve je dobro, u redu je, doći ću popodne do tebe kad riješim sve obveze“, a opt. S. pita „hoće li mu ponijeti nešto lagano“, da bi ga potom opet nazvao i pitao „je li uzeo one stvari“, a opt. K. odgovara da je i da je sve u redu. Iz sadržaja ovih razgovora prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je došlo do susreta između opt. Z. K. i svjedoka D. M. te J. R. od kojih je, sukladno ranijim dogovorima, kupio pošiljku droge (“nešto lagano, očito misleći na marihuanu“), a jednako tako utvrđuje i mjesto susreta, budući da svjedok M. na pitanje gdje se nalazi odgovara „u S.“. Prema tome, jasno je da su se i u ponašanju tog optuženika ostvarila i obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. Promašeni su žalbeni navodi tog optuženika da se u konkretnom slučaju nije moglo raditi o zločinačkom udruženju samo zato što nema nikakve poveznice sa kaznenim djelom kojim mu se ne inkriminira postojanje takvog udruženja pod toč. 2. izreke. Naime, radi se o postupku broj K-Us-2/2018. koji je zbog ekonomičnosti spojen u jedinstveni, ovdje aktualni, kazneni postupak, dok sama činjenica da mu i tom inkriminacijom nije stavljeno na teret postojanje zločinačkog udruženja nije od odlučnog značenja.

16.6. Konačno, i sadržaji telefonskih razgovora koji prethode kupnji inkriminirane droge, a tako i razgovori koji nakon toga slijede, i to između opt. Z. K. i opt. S. T., te opt. S. T. te M. K., potkrijepljeni izvješćima pratnje PNUSKOK-a te fotodokumentacijom, bez sumnje upućuju na zaključak da je opt. S. T. bio pripadnik zločinačkog udruženja, a njegovi neposredni kontakti s opt. Z. K., pripadnicima istog udruženja ukazuju da je postupao znajući za cilj zločinačkog udruženja. Iz sadržaja analiziranih razgovora između opt. Z. K. i opt. S. T. proizlazi kako se komunikacija intenzivira u skladu sa budućom isporukom krijumčarene droge, pa tako 15. travnja 2014. opt. Z. K. govori opt. S. T. „ti si reka u četvrtak doć“, a opt. T. potvrđuje da je tako bilo planirano, nakon čega opt. K. govori „četvrtak ili petak, dalje ne može bit, javit ću se kada budem pripreman“, nakon čega opt. S. T. naziva M. K. i govori mu da ga nešto treba, a M. K. pita „je li to kod ovoga ili nešto drugo“, da bi se konačno susret između opt. Z. K. i opt. S. T. dogovorio dana 17. travnja 2014. (nakon isporuke krijumčarene droge) kada opt. Z. K. govori „što se mene tiče možeš doć sutra ili kad“, a opt. S. T. potvrđuje „dogovoreno“. Navedeni razgovori, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, međusobno su koordinirani i usklađeni sa ostvarenom kupnjom droge prokrijumčarene droge iz BiH putem svjedoka D. M. i J. R., koje dogovore su realizirali opt. R. S., a potom i opt. Z. K., kako je već ranije izloženo. Već idući dan, kako to proizlazi iz sadržaja nadzirane telefonske komunikacije, 18. travnja 2014. dolazi do prodaje te droge, kada opt. S. T. zove opt. Z. K. i govori mu da se „probudi“ i da dođe, na što opt. K. potvrđuje da će doći, a opt. T. pojašnjava da je tu negdje gdje je „autobusna“ i da ga može pričekati. Navedeno proizlazi iz izvješća PNUSKOK-a prema kojem se opt. Z. K. i opt. S. T. susreću na klupi autobusnog kolodovora. Nakon izvršene prodaje droge, opt. T. dogovara susret s M. K., kojem predaje pošiljku u podzemnoj garaži M., što također potvrđuje izvješće PNUSKOK-a, a potom i činjenica da je M. K. uhićen s tom drogom, koja mu je oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je opt. S. T., neovisno o tome što nije direktno komunicirao sa opt. R.

I Kž-Us 101/2019-7

S., a niti sa D. M. i J. R., itekako zna za cilj ovog udruženja, postupajući u skladu sa svojom ulogom i zaduženjem povjerenom mu u okviru tog udruženja, kada kupuje dio te droge od opt. Z. K., a potom je predaje M. K., koji je s tom pošiljkom uhićen u D.

18. travnja 2014. Nema sumnje da se u konkretnom slučaju radilo upravo o drogi marihuani koja je bila predmet dogovora svih članova zločinačkog udruženja, a čiju nabavu i kupnju je dogovorio opt. R. S. s D. M. i J. R., koji dogovor je realizirao opt. Z. K., nakon čega je dio te droge prodao opt. S. T., u cilju daljnje preprodaje. Točno je da je potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od M. K., uz oduzeti paket s 985,45 g droge marihuana, pronađena i vrećica sa 9,37 g kokaina, utisnuta u donji desni dio tog paketa. Doista, prema činjeničnom opisu, svo troje optuženika dogovarali su nabavu, krijumčarenje i prodaju veće količine droge marihuane, pa bi se prodaja inkriminiranog kokaina eventualno mogla tretirati kao samovoljni istup opt. Z. K. prilikom prodaje dogovorene količine droge marihuane opt. S. T.. Međutim, kada su ispunjene sve ostale pretpostavke po kojima pojedina skupina ima karakteristike zločinačkog udruženja i uz činjenicu da svi optuženici postupali u skladu sa dogovorom, sama ta činjenica, ne može biti dokaz nepostojanja zločinačkog udruženja, kako to neosnovano u žalbama tvrde opt. R. S. i opt. Z. K.. Ujedno je prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaz svjedoka M. K. koji je jasno opisao na koji način se paket koji mu je predao opt. S. T. našao u njegovom teretnom vozilu, dok mu dug iz ranijih poslovnih odnosa do danas nije vratio. S tim u vezi je pravilno utvrdio nevjerodostojnost obrane opt. S. T. da se sa svjedokom M. K. našao isključivo da mu vrati dug, a ne preda paket droge. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio poveznicu opt. S. T. kao pripadnika zločinačkog udruženja sa ostalim članovima tog zločinačkog udruženja, te potom pravilno zaključio da su se u ponašanju tog optuženika ostvarila i obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11.

16.7. Pravilno je prvostupanjski sud odbio ispitati svjedoka N. K. na okolnost nabave, krijumčarenja i prodaje droge marihuane iz Bih, kao nevažan. Naime, žalitelj zanemaruje da je prvostupanjski sud ispustio iz činjeničnog opisa dio gdje se spominje susret opt. R. S. s N. K., pa se u tom smislu ispitivanje tog svjedoka ukazuje nepotrebnim, za što je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje.

16.8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi opt. S. T. da je prvostupanjski sud neosnovano odbio pribaviti spis broj K-101/15., u kojem je svjedok M. K. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su upravo ispitivanjem svjedoka M. K. u ovom postupku utvrđene sve odlučne činjenice, a osobito okolnost da je on postupao po uputi opt. S. T. kada je od njega preuzeo paket koji mu je predao u S. s namjerom da ga isporuči u V., u kuću opt. S. T., a u čemu nije uspio jer je uhićen u D.

17. U odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude, opt. Z. K. smatra da se pobijana presuda temelji na nevjerodostojnom iskazu prikrivenog istražitelja, koji je ustvari poticao opt. S. T. na počinjenje kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. Jednako tako, i opt. S. T. tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio njegovu obranu u kojoj je priznao počinjenje kaznenog djela do čijeg izvršenja ne bi došlo da ga prikriveni istražitelj nije poticao.

I Kž-Us 101/2019-7

17.1. Nisu u pravu opt. Z. K. i opt. S. T. kada tvrde da je prikriveni istražitelj poticao opt. S. T. na počinjenje djela. Naime, niti iz iskaza prikrivenog istražitelja kodnog imena „J.“ niti iz njegovog izvješća, a niti iz audio zapisa sačinjenih prilikom postupanja sukladno čl. 332. st. 1. toč. 5. i 6. ZKP/08. ne proizlazi da bi prikriveni istražitelj na bilo koji način poticao optuženika na počinjenje kaznenog djela. Prikriveni istražitelj je u dva navrata ispitan na raspravi na prijedlog opt. S. T. te je logično i uvjerljivo opisao da je do njihovog kontakta došlo na prijedlog zajedničkog poznanika, kada mu je opt. S. T. ispričao da u S. ima svoje ljude od kojih može kupiti kokain, te mu je dao svoj broj mobitela. Opt. S. T. mu se nije odmah javio, ali ga je naknadno nazvao sa nekog drugog broja i objasnio da je bio zauzet poslovima u Njemačkoj pa su dogovorili susret i u V., a potom je prikriveni istražitelj prihvatio njegov prijedlog da otputuju zajedno u S. gdje bi mogli realizirati dogovor i nabaviti drogu kokain. To se upravo dogodilo u garaži prodajnog centra M. gdje je došao opt. Z. K. koji je tom prilikom, sukladno zajedničkom dogovoru sa opt. S. T., predao 8,84 grama kokaina opt. S. T. koji je tu drogu i prodao prikrivenom istražitelju, a on je zauzvrat platio 700,00 eura. Prvostupanjski je sud svoj zaključak temeljio i na materijalnim dokazima, odnosno na fotodokumentaciji kao i na sadržaju razgovora i poruka koje su oni međusobno izmijenili i čija pouzdanost nije bila dovedena u pitanje. Prema tome, da bi se radilo o poticanju, radnja prikrivenog istražitelja mora prethoditi odluci počinitelja i ta radnja mora biti uporna, dugotrajna i kao takva predstavljati glavni, odlučujući faktor pri stvaranju volje za počinjenje kaznenog djela, a to konkretno ovdje očigledno nije bio slučaj. Stoga osnovano sud prvog stupnja zaključuje da opt. S. T. nije bio potaknut na počinjenje djela postupanjem prikrivenog istražitelja. To zato jer je opt. S. T. nedvojbeno manifestirao svoju volju u više navrata, prvo nazivanjem prikrivenog istražitelja, a potom i odlaskom s njim sve do S. radi prodaje droge. Prema tome, ovdje nije riječ samo o personalnim dokazima, nego i snimkama čija pouzdanost nije dovedena u pitanje. S tim u vezi s pravom nije prihvaćena obrana opt. S. T. da je on zapravo otišao u S. kako bi posjetio kćerku, jer suprotno proizlazi iz iskaza prikrivenog istražitelja te rezultata dokaznih radnji kojima takav kontakt nije uopće zabilježen. Osim toga, iz sadržaja razgovora i poruka koje su razmijenili prikriveni istražitelj i opt. S. T. jasno proizlazi da su oni međusobno komunicirali i pri tome se razumjeli, neovisno o tome što su se služili engleskim jezikom. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su se u ponašanju opt. Z. K. i opt. S. T. ostvarila sva obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

18. Žaleći se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pod toč. 3. izreke pobijane presude, opt. Z. K. tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio iskaze troje policijskih službenika, svjedoka S. M., J. B. i A. Š. koji uopće nisu vidjeli primopredaju droge kokain između njega i svjedoka Ž. B., umjesto iskaza svjedoka Ž. B. koji je opisao razloge njihovih telefonskih razgovora kao i susreta. Osim toga, smatra da su digitalna vaga i paketići droge oduzeti od opt. Z. K. pronađeni u prostorijama koje on ne koristi, zbog čega je odbio potpisati potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, dok pronađeni paketići droge nisu istovjetni onim paketićima koji su pronađeni kod svjedoka Ž. B.

I Kž-Us 101/2019-7

18.1. Protivno žalbenim navodima opt. Z. K., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio na temelju sadržaja nadziranih telefonskih razgovora između tog optuženika i svjedoka Ž. B. da se u konkretnom slučaju radilo o razgovorima koji su imali za cilj dogovor o mjestu susreta i prodaji droge kokain, za osobnu upotrebu tog svjedoka. Prvostupanjski sud detaljno obrazlaže kako riječi svjedoka Ž. B. „ima li šta one pizze“ i „ima li šta one bananice“, ne znače da se oni dogovaraju oko povrata duga od 300,00 kuna na ime pizze koju je Ž. B. pojeo u pizzeriji u T. Učestalost te komunikacije, sadržaj tih razgovora i susreti optuženika sa Ž. B., upravo u dane kako je to terećeno optužnicom, ukazuju da se radilo o prodaji droge kokain, a dodatno je potvrđeno i činjenicom da je Ž. B. 4. lipnja 2014., nakon izvršene prodaje, zaustavljen sa tri plava plastificirana paketića od po 0,8 grama kokaina od strane policijskih službenika, što je dragovoljno predao. Upravo su svjedoci S. M., J. B. i A. Š., policijski službenici, potvrdili da su postupali po dojavi prema kojoj je trebalo doći do njihovog susreta ispred ulaza u garažni prostor prodajnog centra C. O., što se u konačnici i dogodilo, gdje su uočili razmjenu između njih, a potom nakon što je Ž. B. krenuo, zaustavili ga kod zgrade B. Osim toga, od opt. Z. K. je 11. lipnja 2014. oduzeta digitalna vaga za precizno mjerenje s vidljivim tragovima praškaste materije izgleda karakterističnog za drogu kokain, kao i jedna plava plastificirana vrećica, tzv. "suza", u kojoj se nalazila droga kokain težine 0,2 g. Okolnost što je optuženik odbio potpisati dvije od ukupno četiri potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ne dovodi u sumnju zaključak da se radilo o drogi namijenjenoj daljnjoj prodaji, tim više što su navedeni predmeti oduzeti na adresi u T. koju je taj optuženik koristio. Osim toga, zaključak prvostupanjskog suda da se radilo o sličnim paketićima plave boje kakav je nađen u stanu opt. S. T. kao i onima koji su oduzeti od Ž. B. nije nelogičan, pogotovo što je Ž. B. upravo drogu kokain kupio od tog optuženika. Prema tome, posjedovanje vage sa tragovima kokaina, način pakiranja te činjenica da je opt. Z. K. tu drogu imao u stanu, nedvojbeno upućuju na zaključak da je istu opt. Z. K. imao namjeru prodati, što je uostalom i učinio kada je prodao Ž. B.

19. Što se tiče pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na toč. 4. izreke, opt. Z. K. tvrdi da je oduzeta droga koju je dragovoljno predao služila njemu za osobne potrebe, a to potvrđuje psihijatrijsko vještačenje, slijedom čega je trebalo primijeniti pravilo in dubio pro reo.

19.1. Optuženik ustrajava na tvrdnji da je droga bila za njegove osobne potrebe i da nema dokaza da je bila namijenjena za prodaju. Protivno žalbenim navodima osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je droga bila namijenjena prodaji, a imajući u vidu prvenstveno količinu i način pakiranja nađene droge, četiri PVC smotuljka sa drogom kokain i to tri paketića od po 0,7 grama te jedan od 0,8 grama droge kokain, jedan PVC smotuljak od 4,21 grama amfetamina, jedan PVC smotuljak droge marihuane od 1,33 grama droge marihuane te jedna tableta roze boje droge ecstazy težine 0,33 grama i jedna tableta svijetlo zelene boje droge ecstazy težine 0,42 grama, a koja je oduzeta od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem po dr. J. Š. je utvrđeno da optuženik nije ovisnik o drogama, te da tijekom boravka u istražnom zatvoru nije dobivao nikakvu terapiju, već da je eventualno konzumira na razini zlouporabe. Dovodeći u vezi navedeno, s pravom prvostupanjski sud otklanja obranu optuženika da je navedenu količinu raznovrsne droge dobio na poklon od prijatelja. Stoga

I Kž-Us 101/2019-7

pravilno zaključuje da upravo način pakiranja droge u vrećice, raznovrsnost tih droga, ali i dosadašnji stil života optuženika ne ukazuje da je droga bila namijenjena njegovim ovisničkim potrebama, već da je bila namijenjena neovlaštenoj prodaji na ilegalnom tržištu. Stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika kojima ističe svoje teže imovinsko stanje.

20. Konačno, u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vezano za toč. 5. izreke pobijane presude, opt. Z. K. navodi da je njegovu obranu potvrdila svjedokinja R. N.-K., a prvostupanjski sud nije uopće utvrdio nalazi li se optuženik na snimkama nadzornih kamera.

21. Protivno žalbenim tvrdnjama opt. Z. K., pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan, životan i uvjerljiv iskaz svjedokinje R. N.-K. (koja je pravomoćno osuđena u kaznenom postupku broj K-Us-31/2017. zbog istog događaja) u kojem je opisala kako se sa optuženikom dogovorila da će zajedno ulaziti u prodajni prostor prodajnog centra B. te otuđivati predmete, a koje je u jednom ili dva navrata otuđivao i sam optuženik, a potom ih zajedno prodavati. Pri tome je decidirano navela kako su zajedno dolazili na parking, a da postoje i snimke nadzornih kamera kojima je sve to zabilježeno. Njezin iskaz potvrđuju snimke nadzornih kamera, koje prileže spisu. Opt. Z. K. je u istrazi priznao počinjenje tog kaznenog djela, da bi potom na raspravi umanjio svoju kaznenu odgovornost pojašnjavajući da je on samo pomagao toj svjedokinji u prijevozu stvari u zalagaonicu, koja je ujedno bila i ovisnica o drogama. Međutim, s pravom prvostupanjski sud prihvaća iskaz svjedoka J. B. da je na traženje opt. Z. K. sa svojom osobnom iskaznicom prodao jedan aparat za varenje u jednoj zalagaonici, a novac predao tom optuženiku, što uostalom potvrđuje i otkupni blok od 31. siječnja 2017. prodajnog mjesta .... Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je opt. Z. K. ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11., za koje ga je osnovano i proglasio krivim.

21. Slijedom navedenog, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao potpuna i pravilna te ne nalazi nikakvog uporišta sumnji u dokazanost kriminalnog postupanja za koja su svi optuženici osnovano proglašeni krivima.

22. Žaleći se zbog odluke o kazni USKOK prigovara da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani opt. Z. K. i opt. S. T., a da nisu dostatno cijenjene otegotne okolnosti na strani svih optuženika, što po mišljenju žalitelja iziskuje svim optuženicima izricanje „strože kazne". U žalbi opt. R. S. upire se da je izrečena kazna stroga, nepravedna i u predugom trajanju, posebno jer nije cijenjeno njegovo zdravstveno stanje, činjenica da nije ostvario protupravnu imovinsku korist te manju količinu terećene droge. I opt. Z. K. smatra da mu je izrečena „drakonska“ kazna, posebno imajući u vidu činjenicu da je otac troje djece, a njegovo materijalno stanje skromno. Opt. S. T. smatra da mu je trebalo izreći blažu kaznu, jer vodi brigu o svojoj kćerki, zarađuje kao limar, a nije u međuvremenu ponovno osuđivan.

22.1. Osnovano opt. R. S. tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti koje postoje na strani tog optuženika. Prije svega, propušteno je olakotnim

I Kž-Us 101/2019-7

vrednovati činjenicu da se radi o osobi narušenog zdravstvenog stanja, o čemu je optuženik priložio medicinsku dokumentaciju i da se kriminalna djelatnost odnosi na vrstu droge koja je najmanje pogubna za zdravlje ljudi. S druge strane, optuženik je pravomoćno osuđivan u jednom navratu zbog istovrsnog kaznenog djela pa je navedena otegotna okolnost specijalnog povratništva pravilno uzeta u obzir. Zbog navedenog, pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih trebalo ga je osuditi na kaznu zatvora u trajanju od tri godine za počinjeno kazneno djelo iz članka 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. jer će se samo tako odmjerenom kaznom izraziti odgovarajući prijekor društva prema ovakvim kriminalnim ponašanjima. Prema tome, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se će tako izrečenom kaznom zatvora ostvariti sve zakonom predviđene svrhe u smislu članka 41. KZ/11. u smislu generalne i specijalne prevencije. Stoga je žalbu USKOK-a zbog odluke o kazni u odnosu na tog optuženika trebalo odbiti kao neosnovanu.

22.2. U pravu je opt. Z. K. kada tvrdi da mu je za ukupno, sad pravilno označeno kriminalno postupanje, izrečena prestroga kazna. Upravo zbog toga, žalba USKOK-a nije osnovana. Naime, prvostupanjski je sud pravilno vodio računa o olakotnim (otac troje djece) te otegotnim okolnostima (višestruka pravomoćna osuđivanost za istovrsna kaznena djela, način počinjenja kaznenih djela, vrsta droge kokain i marihuane) na strani tog optuženika. Međutim, treba uzeti u obzir da optuženik sada odgovara za jedno produljeno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 2. i 3., izreke pobijane presude) umjesto dva kaznena djela, odnosno ukupno za manji broj kaznenih djela od onih terećenih optužnicom. Slijedom toga, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti optuženiku za počinjeno kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 52. KZ/11. (toč. 2. i 3. izreke) trebalo utvrditi kaznu zatvora od dvije godine, dok su prihvaćene po sudu prvog stupnja kazna zatvora od tri godine i osam mjeseci za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke), kazna zatvora od jedne godine i dva mjeseca za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11. (toč. 4. izreke), te kazna zatvora od osam mjeseci za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11. (toč. 5. izreke), te ga, primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora od pet godina. Kada se uzme u obzir težina i pogibeljnost počinjenih kazneni djela te konkretne okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, Vrhovni sud ocjenjuje da će se upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora izraziti odgovarajući prijekor prema takvim i sličnim počiniteljima te utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitih postupaka, a ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih ponašanja.

22.3. Suprotno žalbenim tvrdnjama USKOK-a i opt. S. T., prvostupanjski je sud pravilno valorizirao sve olakotne i otegotne okolnosti koje je u postupku utvrdio na strane tog optuženika. Naime, opt. S. T. je višestruko osuđivana osoba zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, kojim prilikama su mu izricane i višegodišnje kazne zatvora koje je izdržao. Uz činjenicu da se radi o specijalnom povratniku, cijenjen je i način počinjenja dva kaznena djela kojim je taj optuženik iskazao upornost i odlučnost, vrsta inkriminirane droge kokain i marihuana, te motiv postupanja. S druge strane, vrednovana je i činjenica da je on otac jednog djeteta.

I Kž-Us 101/2019-7

Sve navedene otegotne olakotne, ali i istaknuta olakotna okolnost, našle su odraza, kako u pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci za kazneno djelo pod toč. 1. izreke pobijane presude te jedne godine i šest mjeseci za kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude, tako i u pravilno izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora. Slijedom svega utvrđenog, svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11. u konkretnom će se slučaju postići upravo izricanjem jedinstvene kazne zatvora od četiri godine. Ovakva će kazna utjecati, kako na optuženika da se kloni sličnog ponašanja u budućnosti, tako i na njegovu okolinu u smislu svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela pa stoga nema mjesta blažem kažnjavanju kako sugerira optuženik niti strožoj osudi po prijedlogu USKOK-a.

23. Iako izrijekom ne ističe da se žali zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, opt. Z. K. tvrdi da mu nije jasno na koji način je prvostupanjski sud odlučio da mu se oduzima novčani iznos od 23.800,00 kn te iznos od 350,00 eura, dok je odluka o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na opt. S. T. ispitana sukladno čl. 478. ZKP/08-VIII.

23.1. U pravu je opt. Z. K. kada problematizira ispravnost odluke o oduzimanju imovinske koristi. Prije svega, odredbom čl. 5. KZ/11. propisano je da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom. Naime, činjeničnim opisom kaznenog djela pod toč. 2. izreke opt. Z. K. i opt. S. T. proglašeni su krivima da su zajedno ostvarili imovinsku korist u iznosu od 700,00 eura. Prvostupanjski je sud stoga pravilno utvrdio, rukovodeći se prijedlogom USKOK-a, da navedeni novčani iznos koji čini imovinsku korist ostvarenu tim kaznenim djelom, predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa je opt. Z. K. i opt. S. T. naložio da uplate iznos od po 350,00 eura svaki, u korist proračuna RH. Prema tome, odluka o oduzimanju imovinske koristi od opt. Z. K. i opt. S. T. u tom dijelu je pravilna i zakonita. Međutim, prvostupanjski sud nije mogao od opt. Z. K. oduzeti imovinsku korist u iznosu od 22.000,00 kn (toč. 1. izreke) niti u iznosu od 1.800,00 kn (toč. 3. izreke), jer za to nije bilo zakonskih uvjeta. Naime, u činjeničnom opisu pod toč. 1. i 3. izreke pobijane presude nije utvrđeno da bi opt. Z. K. počinjenjem kaznenih djela stekao protupravnu imovinsku korist, a niti je za oduzimanje tog dijela imovinske koristi USKOK podnio prijedlog. Stoga je trebalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi, na način kako je to i odlučeno pod toč. IV. odluke.

23.2. Nadalje, pravilna je i zakonita odluka o oduzimanju predmeta (droge i digitalne vage) koja je ispitana sukladno čl. 478. ZKP/08-VIII.

24. Neosnovana je žalba opt. Z. K. i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koja žalba k tome nije posebno obrazložena. Optuženik je pobijanom presudom proglašen krivim, pa je prvostupanjski sud zakonito i pravilno, u skladu s čl. 148. st. 1. ZKP/08., naložio plaćanje troškova kaznenog postupka kako je podrobno specificirano i obrazloženo u razlozima presude.

25. S obzirom da su se zbog preinačenja prvostupanjske presude u odluci o kazni stekli uvjeti da se protiv opt. Z. K. (kojem je ranije ukinut istražni zatvor zbog isteka maksimalnog roka iz čl. 133. st. 1. toč. 5. ZKP/08.), temeljem čl. 123. st. 2. ZKP/08-

I Kž-Us 101/2019-7

VIII, odredi istražni zatvor kao obligatoran, temeljem čl. 486. st. 2. ZKP/08-VIII, riješeno je kao pod toč. VI. izreke ove drugostupanjske odluke.

26. Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i 2. i čl. 482. ZKP/08-VIII, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.