REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 12 Us I-1183/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužitelja A. M. iz L…, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz O. d. O. i s. d.o.o., R. protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, R., kojeg zastupa službena osoba N. S., radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne, 3. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/20-02/749, URBROJ: 443-02-02-12-21-13/NS od 3. rujna 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovoga spora.

i

r i j e š i o  j e

Određuje se odgodni učinak tužbe te se odgađa izvršenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/20-02/749, URBROJ: 443-02-02-12-21-13/NS od 3. rujna 2021. do pravomoćnosti odluke u ovome upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/20-02/749, URBROJ: 443-02- 02-12-21-13/NS od 3. rujna 2021. pod. toč 1. izreke utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/20-02/749, URBROJ: 443-02-02-13/3-20-02/NS od 7. kolovoza 2020., kojim je investitoru, ovdje tužitelju, naređeno da u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja ukloni drvenu građevinu zgradu tlocrtnih veličina 3,00 x 3,00 m visine jedne prizemne etaže ukupnih tlocrtnih veličina kosog dvostrešnog krovišta 5,58 x 4,91 m, izgrađenu u L., Š. M. T. u sjeveroistočnom dijelu k.č. … k.o. L. koja se nalazi u posebno zaštićenom području unutar prostornih međa kulturno-povijesne cjeline naselja L., zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra, upisane u Registar nepokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, broj registracije 175, broj rješenja Z-2695 revidiranim rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 23. ožujka 2006., bez izvršne građevine, postalo izvršno 18. rujna 2020. Toč. 2. izreke istog rješenja nadalje je utvrđeno da tužitelj navedenu gradnju nije uklonio, dok je toč. 3., 4., 5. i 6. određeno da se tužitelj na izvršenje prisiljava izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kn, koju je dužan platiti u roku od 8 dana, te je upozoren da će se ukoliko drvenu građevinu ne ukloni na izvršenje prisiljavati drugom novčanom kaznom te da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem ukoliko ne postupi po navedenom.

2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja ističući da nije riječ o ilegalno izgrađenoj zgradi, kako to tvrdi tuženik, jer da je riječ o rekonstrukciji/obnovi od ranije postojeće građevine napravljene na temeljima nekadašnje građevine. Navodi da je pred ovim sudom pokrenuo upravni spor pod poslovnim brojem UsI-1145/2020, a u kojem da nije proveden očevid na licu mjesta niti su provedene druge dokazne radnje pa da je zbog navedenog činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Navedeno smatra opravdanim razlogom zbog kojeg nije postupio po rješenju o uklanjaju od 7. kolovoza 2020. Nadalje, navodi da je u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Psp-27/20 P. B. (prijaviteljica bespravne gradnje) na očevidu provedenom 1. listopada 2021. izjavila da se na mjestu na kojem je postavio kućicu već od ranije nalazila kućica. Osporava visinu utvrđene kazne jer da Naputkom o dopuni naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 80/20, dalje: Naputak o dopuni naputka) nije propisana tako visoka kazna. Dodatno pojašnjava da za navedenu građevinu nije potrebna građevinska dozvola jer da se ne radi o građevini koja je trajno povezana s tlom, već je riječ o građevini koja je poljoprivredne namjene ukupne površine 9m2 u kojoj je držao alat i koju je naknadno uklonio. Smatra da je tuženik trebao imati u vidu načelo ublažavanja kazne iz Prekršajnog zakona. Slijedom svega navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje. Također, postavljen je i zahtjev za naknadu troškova.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je dodatno naveo da predmetna građevina na temelju čl. 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) spada u 2.b skupinu građevina za koju se utvrđuju posebni uvjeti, a da je visina prve novčane kazne određena u skladu s čl. 14.c Tablice 1. za fizičke osobe za 2.a i 2.b skupinu građevina iz Naputka o dopuni naputka, a koji se primjenjuje od 15. srpnja 2020. Istaknuo je da je kontrolnim pregledom provedenim 4. studenog 2021. utvrđeno da je tužitelj uklonio predmetnu građevinu, ali da ga do dana donošenja osporenog rješenja od 3. rujna 2021. nije obavijestio o uklanjanju predmetne građevine, već navedeno ističe tek u podnesenoj tužbi, zbog čega da je osporeno rješenje zakonito. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 23. veljače 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora. Stranke su ostale kod navoda iznijetih u tijeku sporu. Opunomoćenik tužitelja je na izričiti upit suda može li se izjasniti kada je tužitelj uklonio predmetnu građevinu naveo da se ne može izjasniti o točnom trenutku uklanjanja iste.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbviši provesti po tužitelju predložene dokaze saslušanjem stranka i svjedoka I. R. i M. Š. te uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp- 27/2020, ocijenivši da isti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. U prvom redu valja navesti da iako je izvršenje dio upravnog postupka, njegova provedba je samostalan procesni stadij koji se pokreće na poseban način (po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke) ako izvršenik dobrovoljno ne postupi prema izvršnom rješenju. Odredbom čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak. Slijedom prethodno citirane odredbe, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja.

8. Dakle, navodi tužitelja koji se odnose na zakonitosti rješenja koje se izvršava (rješenje tuženika od 7. kolovoza 2020.) nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužitelj jedino mogao isticati u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu. Pri tome je za istaknuti je da je o zakonitosti rješenja tuženika od 7. kolovoza 2020. odlučeno pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj 6 UsI-1145/2020-9 od 29. siječnja 2021. (potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 1723/21-3 od 254. rujna 2021.), a kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika od 7. kolovoza 2020. pa i iz tog razloga navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika od 3. rujna 2021.

9. Nadalje, pravilnom primjenom odredbe iz čl. 114. st. 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, dalje: ZDI) koja propisuje da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjaju putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, tužitelju je izrečena prva novčana kazna.

10. Okolnost da je tužitelj postupio po rješenju o uklanjaju od 7. kolovoza 2020. nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Ovo iz razloga što iz spisa predmeta upravnog postupka, kao i navoda tužitelja iz tužbe nije razvidno da je tužitelj rješenje o uklanjanju od 7. kolovoza 2020. izvršio prije donošenja osporenog rješenja tuženika od 3. rujna 2021. (koje je predmet ovoga spora) niti je o poduzetim radnjama usmjerenima k izvršenju navedenog rješenja obavijestio tuženika. Nadalje, na navedenu okolnost tužitelj nije predložio dokaze, a teret dokaza u ovom sporu je upravo na tužitelju pa iz navedenih razloga je takav navod tužitelja ocijenjen paušalnim.

11. Nadalje, budući da građevina tužitelja spada u 2.b skupinu građevina to je pravilnom primjenom odredbe iz čl. 14.c Naputka o dopuni naputka, koja propisuje da se na izvršenje rješenja o uklanjanju građevina 2.a i 2.b skupine izvršenik prisiljava izricanjem novčanih kazni u iznosu od 50.000,00 kn (1. put), 80.000,00 kn (2. put) i 100.000,00 kn (3. put), tužitelju izrečena prva novčana kazna u visini od 50.000,00 kn.

12. U odnosu na primjenu općih načela o ublažavanju kazne iz Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), a na primjenu kojeg upire tužitelj u tužbi, valja istaknuti da je osporeno rješenje doneseno primjenom odredbi ZDI-a i Naputka o dopuni naputka, a kojima je propisan način postupanja građevinskih inspektora u situaciji kada se izvršenika prisiljava na izvršenje određenog rješenja. U upravnom postupku i u ovom sporu se ne primjenjuju odredbe Prekršajnog zakona, posebice odredbe o ublažavanju kazne budući da je tužitelju prva novčana kazna izrečena primjenom citiranih odredbi ZDI-a i Naputka o dopuni naputka, a ne primjenom odredbi Prekršajnog zakona. Iz toga razloga se tužitelj neosnovano poziva na primjenu Prekršajnog zakona.

13. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova ovoga spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova ovoga spora u skladu s čl. 79. st. 4. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove. Iz tog razloga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovoga spora.

14. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS odlučio kao pod toč. I. i II. izreke ove presude.

15. Zaključno, tužitelj je u okviru tužbe podnio i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe na temelju čl. 26. st. 2. ZUS-a, ističući da će mu se plaćanjem izrečene novčane kazne u visini od 50.000,00 kn nanijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti iz razloga što je umirovljenik u devetom desetljeću života te bi njenim plaćanjem ugrozio egzistenciju sebe i svoje supruge. Ističe da zakonom nije propisano da žalba odgađa izvršenje rješenja i da odgoda nije protivna javnom interesu.

16. Odredbom čl. 26. st. 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

17. Dakle, da bi sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citiranog čl. 26. st. 2. ZUS-a trebaju biti kumulativno ispunjeni. Sud je prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga tužitelja uvažio visoku životnu dob tužitelja (88 godina budući da je tužitelj rođen 1934., a kako je to razvidno iz JRO podataka) i visinu izrečene novčane kazne (50.000,00 kn) pa budući da je tužitelj umirovljenik koji uzdržava sebe i svoju suprugu to bi istom plaćanjem novčane kazne nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti. Stoga je po ocjeni suda ispunjen prvi uvjet koji se odnosi na nastanak štete.

18. Nadalje, zakonom nije propisano da žalba odgađa izvršenje, čime je ispunjen i drugi uvjet iz čl. 26. st. 2. ZUS-a. I naposljetku, sud smatra da odgoda nije protivna javnom interesu pa je ispunjen i treći uvjet. Stoga je valjalo usvojiti prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe i odlučiti kao u izreci rješenja.

U Rijeci 3. ožujka 2022.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena.