Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 79 P-396/20-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. d. G.&G. iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. siječnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja I. R., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika M. V., odvjetnice, dana 3. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., OIB:… da tužitelju V. P. iz Z., OIB:…, na ime stjecanja bez osnova isplati iznos od 39.441,03 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

-iznos od 93,98 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 122,35 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 142,79 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 152,03 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 126,58 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 131,44 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 92,50 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 63,85 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 71,47 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 86,58 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 85,26 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 69,99 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 98,65 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 121,63 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 154,31 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 146,82 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 191,17 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 182,76 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 199,16 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 341,12 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 311,89 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 401,17 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 355,83 HRK s kamatom tekućom od 08.10.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 320,71 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2010. godine pa sve do isplate, -iznos od 440,06 HRK s kamatom tekućom od 11.12.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 558,57 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 438,13 HRK s kamatom tekućom od 12.02.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 477,11 HRK s kamatom tekućom od 13.03.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 442,36 HRK s kamatom tekućom od 05.04.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 481,85 HRK s kamatom tekućom od 05.05.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 641,37 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 658,76 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.051,57 HRK s kamatom tekućom od 13.08.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 677,66 HRK s kamatom tekućom od 14.09.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 647,42 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 611,36 HRK s kamatom tekućom od 13.11.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 618,20 HRK s kamatom tekućom od 11.12.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 669,21 HRK s kamatom tekućom od 08.01.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 709,47 HRK s kamatom tekućom od 17.02.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 682,50 HRK s kamatom tekućom od 17.03.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 684,44 HRK s kamatom tekućom od 13.04.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 703,68 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 714,83 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 692,50 HRK s kamatom tekućom od 06.07.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 674,60 HRK s kamatom tekućom od 19.08.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 647,50 HRK s kamatom tekućom od 12.09.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 662,59 HRK s kamatom tekućom od 11.10.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 694,58 HRK s kamatom tekućom od 11.11.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 688,76 HRK s kamatom tekućom od 12.12.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 693,97 HRK s kamatom tekućom od 04.01.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 657,23 HRK s kamatom tekućom od 16.02.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 647,88 HRK s kamatom tekućom od 13.03.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 693,92 HRK s kamatom tekućom od 04.04.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 628,52 HRK s kamatom tekućom od 16.05.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 621,86 HRK s kamatom tekućom od 12.06.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 624,00 HRK s kamatom tekućom od 14.07.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 616,94 HRK s kamatom tekućom od 17.08.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 640,63 HRK s kamatom tekućom od 13.09.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 663,62 HRK s kamatom tekućom od 13.10.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 667,92 HRK s kamatom tekućom od 13.11.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 696,93 HRK s kamatom tekućom od 14.12.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 675,88 HRK s kamatom tekućom od 05.01.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 694,39 HRK s kamatom tekućom od 14.02.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 718,80 HRK s kamatom tekućom od 16.03.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 704,85 HRK s kamatom tekućom od 13.04.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 677,69 HRK s kamatom tekućom od 15.05.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 686,08 HRK s kamatom tekućom od 15.06.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 699,39 HRK s kamatom tekućom od 18.07.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 716,93 HRK s kamatom tekućom od 10.08.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 723,62 HRK s kamatom tekućom od 21.09.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 736,76 HRK s kamatom tekućom od 18.10.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 750,51 HRK s kamatom tekućom od 16.11.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 747,43 HRK s kamatom tekućom od 04.12.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 755,54 HRK s kamatom tekućom od 22.01.2015. godine pa sve do isplate,

-iznos od 755,54 HRK s kamatom tekućom od 22.02.2015. godine pa sve do isplate,

-iznos od 755,54 HRK s kamatom tekućom od 21.03.2015. godine pa sve do isplate,

-iznos od 755,54 HRK s kamatom tekućom od 23.04.2015. godine pa sve do isplate. sve po stopi koja se do 31.srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.240,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.3.2008. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj … temeljem kojeg mu je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 28.599,27 CHF obračunatom po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom je u čl. 2 ugovoreno da je pored glavnice tužitelj dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu, promjenjivu sukladno Odluci banke koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,75% godišnje. Nadalje, ugovorena je obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita.

Odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) je ništetna jer je presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presuda Pž-6632/17 potvrđena je i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev- 2221/18 od 3.9.2019. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), navedene presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za sud u ovom postupku, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti tuženiku da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku do dana konačne otplate kredita prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja potražuje na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule iznos od 39.441,03 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 04150-4787820, no osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF je tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja niti je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je mogao pregovarati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili bez valutne klauzule (kunski kredit), tuženik ga je informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je imao saznanja te je u svemu postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu bile dostupne i o zaštiti interesa svojih korisnika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te tužitelju naložiti da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Uz odgovor na tužbu prilaže preslike zahtjeva za kredit i promotivnih Uvjeta za odobravanja kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila.

Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Navode odgovora na tužbu kao i istaknuti prigovor zastare drži u cijelosti neosnovanim. Ističe da je tužitelj tužio zbog stjecanja bez osnova, dakle ne radi se o naknadi štete, nego o stjecanju bez osnove, prema tome primjenjuje se petogodišnji zastarni rok, sukladno čl. 225. ZOO- a. Tvrdnja tuženika da se mora raditi o naknadi štete nije točna, jer to nije ratio odredbe čl. 118. ZZP-a kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Naravno da se to ne odnosi na naknadu isključivo po definiciji štete iz čl. 1046. ZOO- a, jer bi time kolektivna zaštita potrošača izgubila svaki smisao. Naime, u konkretnom slučaju banka je neosnovano stekla ogromne novčane iznose, utvrđena je potom povreda kolektivnih interesa potrošača i pravna posljedica koja slijedi je vraćanje tih iznosa. Svrha je obeštećenje i restitucija za sve one kojima je povrijeđen interes koji se štiti putem kolektivne zaštite. Osim toga, čl. 502.c ZPP-a propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravomoćna utvrđenja iz presude donesene povodom kolektivne tužbe, u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu. Drugo, tijek zastare prekinut je podnošenjem kolektivne tužbe i počeo je ponovo teći pravomoćnošću presude. Nesporno je da je presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 koja je donijeta dana 13.6.2014. pravomoćno utvrđeno kako je odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom Banke nepoštena i kao takva ništetna te da su upravo tog dana, 13.06.2014, korisnici kredita došli u situaciju zahtijevati povrat onoga što su preplatili temeljem te ništetne odredbe ugovora. Isto vrijedi i za odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a to od 14.06.2018. jer je tada pravomoćno utvrđena ništetnom. Čl. 215. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači da od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu. Tako da niti jedan dio potraživanja koje je predmet ovog postupka nije zastario. Osim toga, po pitanju zastare se izričito izjasnio i Vrhovni sud: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).“ Također i Rev 3142/2018 od 19.03.2019. gdje se navodi: „Neosnovano se tuženica u podnesenoj reviziji poziva i na pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova vezano za prigovor zastare jer je i u odnosu na izneseni prigovor ovaj sud dao jasno pravno shvaćanje u odluci ovog suda poslovni broj Rev-2245/17, pa u tom pravcu nema potrebe ponavljati tuženici već poznato pravno shvaćanje ovog suda koji u svemu ostaje pri shvaćanju iznesenom u navedenoj odluci, pogotovo što pri iznošenju navedenog prigovora tuženica u podnesenoj reviziji ponavlja argumente koje je i ranije bezuspješno iznosila.“ Obzirom da se kolektivna tužba kako je gore navedeno odnosi na sve potrošače, prigovor o zastari, je neosnovan. U odnosu na navode o informiranosti tužitelja ističe da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu objašnjeni nikakvi rizici, kredit mu je prodan uz uvjerenje da je to najbolja i najsigurnija opcija. Također mu na okolnost pružanja informacija tuženik nikada nije davao posebne brošure, reklamni materijal i slično. Da je tužitelj bio upozoren sa svim rizicima vezanim uz sklapanjem kredita uz valutnu klauzulu, a koji su rizici tuženiku bili poznati iz stručnih analiza, nikada ne bi uzeo kredit u švicarskim francima jer nitko valjano obaviješten ne bi pristao na mogućnost da mu se anuitet uveća za gotovo 100%.

Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem Ugovora o kreditu broj … (list 9 - 13 spisa), otplatnog plana (list 14 - 17 spisa),

prijepisa knjigovodstvene kartice (list 18 - 23 spisa). Rješenjem od dana 21.1.2021. određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku D. P. iz D. d.o.o. (nalaz i mišljenje vještaka na listu 53 - 64 spisa). Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznose koje je preplatio otplatom potrošačkog Ugovora o kreditu broj … sklopljenog dana

27.3.2008. odobrenog u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.599,27 CHF obračunatog prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, za kupovinu novog motornog vozila i to iznose koje je tuženik stekao bez osnove, uslijed ništetne primjene valutne klauzule kojom je ugovorena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća (čl. 7 Ugovora).

Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i koliko ta razlika iznosi, je li nastupila zastara potraživanja tužitelja te mogu li se u konkretnom slučaju primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora P.

Tužitelj se tijekom ovog postupka poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2221/2018 od 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja P. - Hrvatskog saveza … protiv osam

tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Odredbom čl. 502c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Cijeneći navedeno, sud je odbio dokazne prijedloge tuženika usmjerene na dokazivanje poštenja i savjesnosti tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule (jasnoća, razumljivost i uočljivost odredbe o valutnoj klauzuli) i informiranosti tužitelja od strane djelatnika tuženika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu budući bi izvođenje dokaza na navedene okolnosti bilo u suprotnosti s odredbama čl. 502a ZPP-a i čl. 118 ZZP-a kojima se propisuje direktan učinak utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačne postupke, a stav da u navedenom pravcu nije potrebno ponovno provoditi dokazni postupak jer bi, s obzirom na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu i citirane zakonske odredbe drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a, izražen je i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-3142/18 od dana 19.3.2019. Kako je, dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF to mu je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 1111 ZOO-a. Takvu je korist kao nepošten stjecatelj ostvarivao od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa iz kojeg je razloga dužan platiti i zateznu kamatu na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja istog. Potraživanje tužitelja nije u zastari budući je zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO- a počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14.6.2018. Tako je i VSRH u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20.3.2018. zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 23.1.2020. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka nije istekao rok od pet godina zbog čega prigovor zastare nije osnovan.

Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku D. P. koji je u nalazu i mišljenju od 9.4.2021. izračunao da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 39.441,03 kn.

Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka koje prigovore pravne prirode sud nije posebno cijenio budući se ponovno odnose na činjenice o kojima je pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu P., dok na matematički izračun tuženik nije imao prigovora.

Sud prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka D. P. jer je u cijelosti ispunio postavljeni zadatak suda i dao jasan nalaz i mišljenje prema kojem je postavljen konačni tužbeni zahtjev. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju na ime stjecanja bez osnova isplati iznos od 39.441,03 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi: