Poslovni broj: Usž-798/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Ž. P., OIB: … S., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, OIB:…, Z., kojeg zastupa ravnatelj A. L., radi prestanka vođenja u evidenciji nezaposlenih osoba, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-1021/21-8 od 7. veljače 2022., na sjednici održanoj 3. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-1021/21-8 od 7. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-102-4/19-1/26, URBROJ: 344-01-68/6-21-04 od 17. kolovoza 2021. kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe O., KLASA: UP/I-102-04/21-01/646, URBROJ: 2158-25-67/11-21-02 od 28. lipnja 2021. kojim se tužitelj prestao voditi u evidenciji nezaposlenih osoba.
2. Označenu presudu pobija žalbom tužitelj, ne navodeći određene žalbene razloge propisane odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi navodi da nejavljanje na telefon nije dovoljan razlog za brisanje iz evidencije jer nije bio kod kuće i da Ustav RH daje građanima pravo da napuste kuću dok su prijavljeni kod Zavoda za zapošljavanje koji je mogao koristiti i druge puteve komunikacije kao e-mail, Hrvatsku poštu ili pokušati drugi dan, što nisu učinili. Tvrdi da je osporavao osnovanost obaveze povratnog javljanja i da je sud bio dužan utvrditi postojanje ili ne postojanje te obaveze i na temelju toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda odgovora na tužbu i tužiteljev podnesak od 24. studenoga 2021. te ističe da se tužitelj nije odazvao 11. lipnja 2021. na telefonske pozive savjetnika koji pozivi su bili upućeni radi dogovora za termin za individualno savjetovanje u svrhu revidiranja profesionalnog plana kao jedne od aktivnosti pripreme za zapošljavanje, a koju obvezu se tužitelj obvezao izvršavati u skladu s vlastoručno potpisanom Profesionalnim planom od 14. ožujka 2019. Kako se tužitelj nije odazvao na pozive, a nije nakon propuštenih poziva povratno nazvao savjetnika i svoju neraspoloživost opravdao, u skladu s člankom 20. Pravilnika o aktivnom traženju posla i raspoloživosti za rad („Narodne novine“ 28/19., dalje: Pravilnik) tvrdi da je pravilno doneseno pobijano rješenje, a da tužiteljevi navodi u žalbi ne utječu na drukčije rješavanja ove upravne stvari. Stoga predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a.
7. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
8. Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužiteljevih zahtjeva, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje.
9. Tako je utvrđeno da je savjetnik za zapošljavanje 11. lipnja 2021. u tri navrata bezuspješno pokušao telefonom uspostaviti kontakt s tužiteljem radi dogovora za termin za individualno savjetovanje u svrhu revidiranja profesionalnog plana traženja posla, a u skladu s Profesionalnim planom traženja posla koji je tužitelj osobno potpisao. Kako tužitelj na pozive nije odgovarao, niti je svoju neraspoloživost za rad opravdao na način i u roku od pet radnih dana propisanom odredbom članka 20. Pravilnika, na temelju odredbe članka 17. stavka 1. točke 22. Zakona o tržištu rada avod je prestao voditi u evidenciji tužitelja kao („Narodne novine“ 118/18. i 32/20.) Z
nezaposlenu osobu zaključno s 11. lipnjem 2021., što je utvrđeno prvostupanjskim rješenjem.
10. Naime, u postupku je utvrđeno da tužitelj nije ispunjavao propisane uvjete o aktivnom traženju posla i raspoloživosti, kako je to propisano 17. stavka 1. točke 22. Zakona o tržištu rada, time da se tužitelj prema članku 19. stavku 1. točki 3. istog zakona može nakon tri mjeseca ponovo prijaviti u evidenciju kao nezaposlena osoba.
11. Na navode žalitelja da je Zavod za zapošljavanje mogao koristiti i druge puteve komunikacije kao e-mail ili Hrvatsku poštu, valja navesti da iz Prijavnice Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koju je tužitelj popunio i potpisao 1. ožujka 2019. proizlazi da je upravo tužitelj naveo broj telefona kao kontakt u svrhu informiranja o aktivnom traženju posla.
12. Nadalje, u vezi tužiteljevih navoda koji se odnose na osporavanje osnovanosti obaveze povratnog javljanja, iz osporavane presude jasno proizlazi da će se prema članku 22. Pravilnika smatrati da nezaposlena osoba nije raspoloživa za rad ako se ne odazove na poziv Zavoda prema članku 19. stavku 2. Pravilnika koji je u presudi citiran. Stoga tužitelj neosnovano tvrdi da prvostupanjski sud nije odgovorio na njegov prigovor kojim je osporavao obvezu odazivanja na pozive, već je, naprotiv, prvostupanjski sud jasno obrazložio obvezu nezaposlene osobe odazivati se na svaki poziv Zavoda, uz mogućnost opravdanja neodaziva (čl. 20. Pravilnika).
13. S obzirom na sve navedeno, ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
14. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 3. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
