1                                                          Gž-280/2022-3

 

 

             

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                     Gž -280/2022-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ani Jeleč - Pecirep, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, OIB …, Z., Područna služba u V., kojeg zastupa ravnatelj I. S. a istog zaposlenici Š. M. i N. Š., dipl. iur., protiv tuženika 1. T. J., OIB …, B., kojeg po punomoći zastupa D. V. odvjetnik u B., , 2. M. J., OIB…, K., 3. D. J., OIB …, B., 4. R. J., OIB …, B., radi isplate, odlučujući o žalbi prvo tuženika T. J. protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-844/2020-25 od 20. siječnja 2022., dana 7. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba prvo tuženika T. J. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-844/2020-25 od 20. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

              II. Odbija se zahtjev prvo tuženika za naknadu troškova nastalih u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo prvo tuženiku T. J. da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 898,02 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2022. (točka I. izreke). Naloženo je i drugo tuženiku M. J., treće tuženiku D. J. i četvrto tuženiku R. J. da tužitelju u roku od 15 dana, isplate svaki od po 299,34 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2022. do isplate (točka II, III i IV. Izreke).

 

              2. Navedenu presudu, u dijelu pod točkom I. izreke, žalbom pobija prvo tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP. Predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, podredno, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskog sudu na ponovno odlučivanje, uz obvezu naknade troškova nastalih u povodu žalbe.

 

              3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

              4. Žalba je neosnovana.

 

              5. U ovom postupku vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1320 eura, zbog čega se primjenjuju odredbe čl. 457-467 ZPP koje propisuju postupak u sporovima male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti može se podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. osim povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 3. ovoga Zakona, nastavno čemu je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u okviru bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, našao da navedena bitna povreda nije ostvarena, budući da prvostupanjska presuda sadrži jasne, potpune i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, zbog čega nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jednako kao što nije počinjena ni bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti  (čl. 365 st. 2. ZPP). Ujedno, neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu nepripadno isplaćenog dječjeg doplatka od 1. rujna 2017. do 28. veljače 2018. u korist pravne prednice tuženika, po osnovu njihove sunasljedničke odgovornosti za njezine dugove, sukladno pravomoćnom Rješenju o nasljeđivanju iza njezine smrti broj O-1086/18 od 11. listopada 2019. prema kojem je prvo tuženik proglašen nasljednikom njezine ostavine za 3/6 dijela, a drugo tuženik, treće tuženik i četvrto tuženik za po 1/6 dijela.

 

              7. U postupku je nesporno da je pravnoj prednici tuženika rješenjem tužitelja od 13. srpnja 2017. priznato pravo na dječji doplatak za unuka M. J. (čiji je bila skrbnik) u ukupnoj svoti od 299,34 kn mjesečno, počevši od 1. ožujka 2017. pa dok za to budu bili ispunjeni zakonski uvjeti, da je ista preminula 2. travnja 2018., da je rješenjem tužitelja od 9. listopada 2018. utvrđen prestanak prava na doplatak s danom 31. kolovoza 2017. zbog prestanka redovnog školovanja djeteta u školskoj 2017/2018., kao i da prvotuženik nije prigovarao u postupku iz kojeg proistječe prvostupanjska presuda da dug ostaviteljice, čija se isplata zahtijeva u ovom postupku, premašuje visinu vrijednosti naslijeđene imovine.

 

              8. Prvostupanjski sud polazeći od navedenih nespornih činjenica te utvrđenja: da je pravnoj prednici tuženika po osnovu dječjeg doplatka tužitelj isplatio ukupan iznos od 1.796,04 kn, odnosno svaki mjesece od po 299,34 kn u razdoblju od rujna 2017. do veljače 2018., da se u tom razdoblju dijete nije redovno školovalo, da je protivno svojoj zakonskoj obvezi iz rješenja o priznavanju prava na dječji doplatak prednica tuženika propustila o toj činjenici obavijesti tužitelja, da je rješenje tužitelja od 9. listopada 2018. kojim je utvrđen prestanak prava na dječji doplatak primio prvotuženik koji isto, unatoč uputi o pravnom lijeku, nije osporavao u upravnom postupku, da je rješenje postalo pravomoćno 20. studenoga 2018., pa smatrajući da je parnični sud vezan navedenim rješenjem i nije ovlašten preispitivati valjanost istog, ocjenjuje zahtjev osnovanim, te sukladno odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 27/13, 33/15, - dalje ZN) obvezuje prvo tuženika na plaćanje nepripadno isplaćenog dječjeg doplatka sukladno njegovom suvlasničkom udjelu u ostavinskoj imovini prednice od 3/6 dijela, odnosno 1/2 od ukupno nepripadno isplaćenog dječjeg doplatka u utuženom razdoblju.

 

              9. Protivno navodima žalbe, kada se ističe da je u trenutku smrti prednice bilo na snazi rješenje o priznavanju prava na dječji doplatak, da je rješenje o prestanku tog prava doneseno šest mjeseci nakon njezine smrti zbog čega nije mogla isto osporavati, da je rješenje o nasljeđivanju doneseno 1. listopada 2019. u koje vrijeme tuženici nisu mogli utjecati na njezine radnje, pravilno je prvostupanjski sud obvezao prvo tuženika na isplatu utužene tražbine sukladno pravilima nasljednog prava o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja, razmjerno veličini udjela u ostavinskoj imovini, očito i primjenom odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 156/22 – dalje ZOO) prema pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

 

              10. Naime, prvo tuženik je obvezan na vraćanje utuženog iznosa jer je dječji doplatak bio nepripadno isplaćen u vrijeme smrti njegove prednice (2. travnja 2018. ), budući da je pravo na isplatu prestalo 1. rujna 2017. a isti je isplaćivan od rujna do veljače 2018. (dakle za njezina života), zbog čega nije odlučna okolnost da je rješenje o prestanku tog prava doneseno nakon njezine smrti. Osobito time što je u tom rješenju nalog za dostavu istog adresiran na prvo tuženika koji je i primio navedeno rješenje koje je sadržavalo i uputu o pravnom lijeku, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, dok nije iskoristio pravo na osporavanje rješenja u upravnom postupku iz kojeg proistječe, a navedeno rješenje sadrži potvrdu pravomoćnosti, koja obvezuje sud u ovom postupku.

 

              11. Stoga pravomoćno rješenje iz upravnog postupka predstavlja odluku o prethodnom pitanju u ovom postupku (čl. 12. st. 1. ZPP) od kojeg je zavisila odluka o zahtjevu koji se ostvaruje u ovom postupku.

 

              12. Pored toga, neosnovan je i navod žalbe da dječji doplatak nije bio prihod prednice tuženika, već njezinog unuka koji je u vrijeme podnošenja tužbe bio punoljetan te je on trebao biti pasivno legitimiran smatrajući njega stjecateljem bez osnove, jer su ti žalbeni navodi protivni sadržaju rješenja o priznavanju prava na dječji doplatak, prema kojem je, sukladno odredbi čl. 24. Zakona o dječjem doplatku („Narodne novine“, broj: 94/01, 138/06, 107/07, 61/11, 112/12, 82/15) upravo ostaviteljica bila korisnik doplatka za dijete (njezinog unuka).

 

              13. Sukladno tome, u ovom slučaju, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, prema kojem je prvo tuženik proglašen sunasljednikom ostavinske imovine ostaviteljice za 3/6 dijela, te pravomoćno rješenje koje je doneseno u upravnom postupku, kojim je ostaviteljici utvrđeno nepripadno isplaćen dječji doplatak u utuženoj visini,  predstavljaju valjanu pravnu osnovu za postojanje odgovornosti prvo tuženika za namirenje utužene tražbine, jer je časom njezine smrti, te prihvaćanjem nasljedstva, stekao ne samo pravo na nasljeđivanje već je preuzeo i obveze ostaviteljice (čl. 3. st. 1. ZN) do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

 

              14. Nastavno naprijed navedenom, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i odlučeno kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

              15. Nadalje, budući da prvo tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, ne pripada mu pravo na naknadu troškova nastalih u povodu žalbe, imajući u vidu da se troškovi na teret protivne stranke naknađuju prema pravilima o uspjehu u postupku (čl. 154. st. 1. ZPP), sukladno čemu je odlučeno kao u točki II. izreke

 

              16. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (u točki II, III, i IV.) ostaje neizmijenjen.    

 

 

U Šibeniku, 7. ožujka 2024.

 

 

S U D A C

 

Ana Jeleč-Pecirep v.r.