REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 447/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. C. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & B. d.o.o. u S., protiv prvotuženika J. B. iz S., OIB: ... i drugotuženika N. Ć. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., B. i V. d.o.o u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1801/15-2 od 17. ožujka 2016., kojom je u odluci o glavnoj stvari potvrđena, a u odluci o troškovima postupka preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-5951/15 od 8. lipnja 2015., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik stana u prizemlju s bazenom i podruma te čatrnje (gustirne), što predstavlja suvlasništvo u 1/2 dijela čest. zem. 1007/13 zk.ul.br. 3921 k.o. S., odnosno zahtjev kojim će sud ovlastiti tužitelja da na temelju te presude izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje istog prava s imena tuženika (stavak I. izreke); ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (stavak II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari, dok je žalba drugotuženika djelomično uvažena i preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi na način da je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku parnične troškove u iznosu od 30.367,50 kuna.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud obje nižestupanjske presude preinači, a tuženike obveže da mu nadoknade parnične troškove cijelog postupka, uključujući i trošak revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi članka 392. a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 375. stavak 1. ZPP, prema kojoj odredbi je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dužan ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, jer je u konkretnom slučaju sud u pobijanoj presudi to učinio. 8. Jednako tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 373a. ZPP, kada je drugostupanjski sud, unatoč tome što je našao postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, prvostupanjsku presudu potvrdio našavši prema stanju spisa da bitne činjenice, odlučne za primjenu materijalnog prava, među strankama nisu sporne, jer takvo ovlaštenje drugostupanjskog suda izrijekom proizlazi iz odredbe članka 373.a stavak 2. ZPP.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik nekretnine – prizemnog stana s bazenom i podrumom, koji stan predstavlja 1/2 dijela vlasništva cijele nekretnine oznake čest. zem. 1007/13, upisane u zk. ul. br. 3921 k.o. S., a tužitelj taj zahtjev temelji na činjenici da je pravo vlasništva te nekretnine stekao na temelju pravnog posla – Sporazuma o razrješenju međusobnih poslovnih odnosa koji je 17. travnja 2008. sklopio s prvotuženikom.
10. Polazeći od toga da tužitelj nije uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, već da je kao vlasnik upisan drugotuženik, drugostupanjski sud smatra da tužitelj ne može osnovano zahtijevati da sud utvrdi da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju pravnog posla jer se vlasništvo na nekretnini, na temelju pravnog posla, u smislu odredbe članka 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZVDSP) stječe uknjižbom u zemljišne knjige.
11. I ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da (valjani) pravni posao u kojem je očitovana volja dotadašnjeg vlasnika da njegovo vlasništvo na stvari prijeđe na stjecatelja predstavlja samo naslov stjecanja (titulus) bez kojeg se vlasništvo na toj stvari ne može steći. Upravo je upis (uknjižba) u zemljišnu knjigu način stjecanja nekretnina (modus), pa kad tužitelj nije uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, njegov zahtjev da ga se na temelju pravnog posla utvrdi vlasnikom te nekretnine nije osnovan u smislu odredbi članaka 119. stavak 1. i 120. stavak 1. ZVDSP. Tužitelj vlasništvo na temelju pravnog posla može steći na temelju valjanog ugovora tek nakon što se uknjiži kao vlasnik iste u zemljišnu knjigu.
12. Pored ovakvog zahtjeva tužitelja - za utvrđenje da je vlasnik nekretnine na temelju pravnog posla, bez da je to pravo upisao u zemljišne knjige – nisu odlučni navodi tužitelja koji se odnose na sam poslovni odnos parničnih stranaka koji je razriješen upravo Sporazumom koji tužitelj ističe kao naslov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, pa s tim u vezi nisu odlučni ni dokazi provedeni radi utvrđenja valjanosti pravnog odnosa kupoprodaje nekretnina između prvo i drugotuženika, odnosno radi utvrđenja naravi poslovnog odnosa tužitelja i prvotuženika.
13. Slijedom svega navedenoga, kako nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude te reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v. r.
