REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2179/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Davor Drugović i Sandra Sekovanić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Daimler SG, Mercedesstrasse 137, 70327 Stuttgart, Njemačka, OIB 4167270779, kojeg zastupa punomoćnik Vice Mandarić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-122/18-2 od 19. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-421/17-177 od 21. prosinca 2017., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) protiv onog dijela drugostupanjske presude (t. I. izreke) kojom je djelomično odbijena njena žalba kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvoga stupnja u dijelu u kojem su njome odbijeni tužbeni zahtjevi:

- za utvrđenje ništetnom i nedopuštenom tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 2. siječnja 2002. kojom je otkazan Ugovor o radu sklopljen 1. rujna 2000. i tuženikove Odluke od 13. siječnja 2002.,

- za utvrđenje da tužiteljici radni odnos nije prestao s danom 2. siječnja 2002.

- za raskid Ugovora o radu sklopljenog 1. rujna 2000. između tužiteljice i tuženika s danom 31. ožujka 2006.,

- za isplatu tužiteljici naknade štete u iznosu od 359.880,00 kn sa zateznim kamatama,

- za isplatu tužiteljici naknade plaće u iznosu od 1.645.538,26 kn sa zateznim kamatama,

te tužiteljici naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 171.691,25 kn.

2. U reviziji je tužiteljica navela da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložila je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da prihvati sve njene tužbene zahtjeve ili da ih ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem je tužiteljica revizijom pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora zahtjevi su tužiteljice opisani u t. 1. obrazloženja ove presude koje su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanima zaključivši da je tuženik valjano tužiteljici otkazao ugovor o radu pozivom na odredbu čl. 107. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 5/95, 65/95, 17/01 i 82/01, dalje: ZR) jer zbog osobite teške povrede obveze tužiteljice iz radnoga odnosa (konkretno odredbe čl. 76. st. 1. ZR kojom je propisana dužnost radnika da što je moguće prije obavijesti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad i da mu najkasnije u roku od tri dana dostavi liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju) uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka radni odnos nije moguć, utvrdivši prethodno:

- da je tužiteljica 18. prosinca 2001. napustila radno mjesto ustvrdivši da joj je pozlilo i otišla je na liječnički pregled,

- da je taj dan tužiteljica razgovarala s nekima od tuženikovih radnica obavijestivši ih o zdravstvenom stanju i posjetu liječniku,

- da potom do donošenja odluke o otkazu nitko od tuženika nije uspio kontaktirati s tužiteljicom niti je ona tuženiku dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i uopće medicinsku dokumentaciju te

- da je tužiteljica potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad dostavila tuženiku tek uz zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu a nije bilo razloga da je ne dostavi prije toga.

7. Neosnovano tužiteljica u reviziji ukazuje na to da je sud drugoga stupnja „počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući da izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika“, čime obrazlaže postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

8. Ostaje neobrazloženo zašto tužiteljica smatra da je proturječna s razlozima drugostupanjske presude njena izreka kojom je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena tom žalbom pobijana prvostupanjska presuda, u situaciji kada tužiteljica ne osporava da je i u obrazloženju drugostupanjske presude navedeno da žalba nije osnovana, a pobijana presuda da je pravilna i zakonita, i iz kojih to sve razloga.

9. Nije tužiteljica obrazložila ni koji su to navodi drugostupanjskoga suda o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku proturječni sa samim tim ispravama i zapisnicima.

10. Razlozi niti jedne od nižestupanjskih presuda nisu ni nejasni ni proturječni. Suprotno tome, proturječni su razlozi revizije. Naime:

- tužiteljica u reviziji prigovara navodnoj manjkavosti obrazloženja nižestupanjskih odluka u vezi s utvrđenjem činjenice da je mogla poslodavcu dostaviti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u zakonskom roku iz čl. 76. st. 1. ZR navevši da „sud pri tome nije uzeo u obzir i postavio si pitanje da li je tužiteljica uopće bila sposobna to učiniti, odnosno da li joj je zdravstveno stanje to dozvoljavalo“, zanemarivši da se prethodno u tužbi pozvala na to da je ona svoju obvezu obavještavanja poslodavca o bolesti izvršila kao i da joj potvrdu nije bilo moguće dostaviti jer „u spornom periodu od 18. 12. 2001. do 2. 1. 2002. g. tuženik nije redovno poslovao zbog božićnih i novogodišnjih blagdana“ (u vezi s čim je utvrđenje prvostupanjskog suda drugačije) te

- tužiteljica se u reviziji poziva na propuste prvostupanjskoga suda u primjeni odredaba ZPP-a u vezi s izvođenjem dokaza, u vezi s čim se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, konkretno istaknuvši da „iako je i sam drugostupanjski sud u svojoj odluci ... dao uputu sudu prvog stupnja da utvrdi da li se tužiteljica obratila liječnici primarne zdravstvene zaštite ... i to prvenstveno uvidom u liječnički karton te po potrebi provođenjem drugih dokaza predloženih po tuženiku, sud prvog stupnja te dokazne prijedloge nije proveo“, iako je prethodno u reviziji obrazloženja nižestupanjskih presuda glede utvrđenog činjeničnog stanja pobijala konstatacijom da je „točno da se tužiteljica protivila pribavljanju njezinog zdravstvenog kartona, a sve iz razloga što isti predstavlja tajnu, sukladno pozitivnim propisima ne samo Republike Hrvatske već i Europske unije“.

11. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

12. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica se poziva na stavove ovog revizijskog suda izražene u određenim odlukama koji se odnose na pitanje čime se dokazuje privremena nesposobnost za rad te predstavlja li privremena odsutnost radnika na radu zbog bolesti ili ozljede opravdan razlog za otkaz, što je neodlučno, jer tuženik je odluku o otkazu donio na temelju činjenice da je tužiteljica više dana izostala s posla a da ga o opravdanim razlozima za izostanak nije obavijestila i dostavila mu potvrdu o tome, iako je to mogla, što je u postupku i utvrđeno. Ovaj se revizijski sud slaže s ocjenom da se radi o razlogu zbog kojeg je otkaz valjan pozivom na odredbe čl. 107. ZR, kako je to obrazloženo u pobijanoj presudi.

13. Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek