Poslovni broj: 32 UsI-2527/2021-8
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja M. J., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, 2. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-02/21-03/00250029766, ur. broj: 341-99-06/2-21-3616 od 29. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II 141-02/21-03/00250029766, ur. broj: 341-99-06/2-21-3616 od 29. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: UP/I 141-02/20-03/00250029766, ur. broj: 341-25-06/2-20-56172 od 26. ožujka 2021., kojim je tužitelju, kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje HVO), odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
2. Tužitelj je u pravodobno podnesenoj tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika uz argumentaciju da nisu razmotreni njegovi žalbeni navodi, da nije uzeto u obzir da je kao pripadnik HVO bio zarobljen, da nije uzeta u obzir medicinska dokumentacija dostavljena uz žalbu, da tijekom vještačenja u upravnom postupku nije bio osobno pregledan, radi čega je izostalo pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev pri čemu je ostao kod obrazloženja osporavanog rješenja.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz članka 39. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, dalje ZOMO), a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (članak 39. stavak 3. ZOMO). Prema članku 39. stavku 4. ZOMO, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
Prema članku 142. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/2017, dalje ZOHBDR) pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.
Ovo pravo se ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (čl. 142. st. 3. ZOHBDR).
Odredbom članka 30. stavka 4. ZOHBDR-a propisano je da se pravo na invalidsku mirovinu ostvaruje pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
8. Iz obrazloženja osporavanih rješenja i spisa tuženika proizlazi da je tužitelj zahtjev podnio 9. ožujka 2020., da je rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za upravno rješavanje, praćenje rada Ijekarskih komisija i pomoć u liječenju, S., broj: UP-II-03-41-785/14 od 21. studenog 2019. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20 % invaliditeta po osnovu ranjavanja, da je Uvjerenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjeka za vojne evidencije T., Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze N. T., broj 07/56-02-45/2-22- 77/20 od 16. prosinca 2020. utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik HVO u razdoblju od 20. rujna 1991. do 22. travnja 1996 te da je na vojnoj dužnosti ranjen i zatočen.
Prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Z., evidencijski broj vještačenja 512224 od 2. prosinca 2020. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.
U drugostupanjskom postupku pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 615475 od 21. lipnja 2021. u obrazloženju kojeg je navedeno:„Iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je stanje nakon ranjavanja 13. lipnja 1993. u području gornjeg dijela lijeve podlaktice. Provedeno je kirurško liječenje po ratnoj shemi. Metalno strano tijelo je kirurški uklonjeno i otpušten je dobrog općeg stanja (KC Banja Luka, 14.-29. lipnja 1993.). Nalazi kirurga i neurologa od 18. travnja 2014. ukazuju na očuvanu funkciju lijeve ruke uz navod o povremeno smanjenom osjetu radijalnog dijela lijeve šake (navod nije objektiviziran EMNG nalazom). Liječi se ambulantno zbog neurotskih smetnji anksiodepresivnog kruga, bez opservirane dublje psihopatologije. Revizijskim nalazom Ljekarske komisije BIH za pregled lica obuhvaćenih Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica od 13. rujna 2019., utvrđen je RVI, 20%, stalno, temeljem ranjavanja u lijevu podlakticu 13. lipnja 1993. Prema vlastoručno potpisanoj izjavi, tužitelj je zadnje obavljao poslove bravara-montera. Iz matične evidencije vidljivo je da je navedene poslove obavljao do 16. travnja 1993., a do 22. prosinca 1995. bio je u svojstvu osiguranika kao pripadnik HVO. Postupajući po žalbi i nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, Vijeće viših vještaka kod žalitelja ne nalazi trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Smanjenje radne sposobnosti ne postoji".
Dakle, tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna su da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, tj. invalidnost po osnovi ranjavanja (čl. 142. st. 1. ZOHBDR-a).
9. Sud je čitanjem spisa tuženika, a posebice nalaza i mišljenja vještaka provedenih u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, utvrdio da su vještaci prilikom odlučivanja uzeli u obzir medicinsku dokumentaciju tužitelja te da su vještačenja provedena u cijelosti u skladu s odredbama ZOMO-a i Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17., 56/18, dalje u teksu: Uredba).
10. Vezano za tužbene navode ističe se da je tuženik u osporavanom rješenju jasno odgovorio na odlučne žalbene navode tužitelja, da je prilikom odlučivanja uzeta u obzir činjenica da je kao pripadnik HVO bio ranjavan i zarobljen, kao i odlučna medicinska dokumentacija tužitelja.
Vezano za navode tužitelja da nije bio osobno pregledan prilikom vještačenja, ističe se da je odredbom članka 30. stavka 4. ZOHBDR-a propisano je da se pravo na invalidsku mirovinu ostvaruje pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, a odredbom članka 14. stavka 5. Uredbe propisano da Vijeće vještaka može, iznimno, dati nalaz i mišljenje o činjenicama iz stavka 2.ovoga članka i bez pregleda osigurane osobe, na temelju isključivo originalne medicinske i druge dokumentacije, kada osigurana osoba zbog objektivnih razloga ne može biti pregledana (u slučaju boravka u inozemstvu). Budući da tužitelj boravi u inozemstvu, postupanjem vijeća vještaka nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
11. Imajući u vidu činjenicu da je postupak proveden u skladu s odredbama ZOMO-a i Uredbe, te da su vijeća vještaka oba stupnja utvrdila da kod tužitelja ne postoji invalidnost po osnovi ranjavanja te stoga nema uvjeta za priznavanje prava na invalidsku mirovinu, a koji nalazi i mišljenja su, po ocjeni ovog suda, mogli biti valjana podloga za donošenje pobijanog rješenja, kao i imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom sporu (kao jedinog dokaza kojim je moguće osporavati utvrđenje medicinskih činjenica), to sud utvrđuje da su javnopravna tijela pravilno provela postupak, da su pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje te pravilno primijenila materijalno pravo, radi čega sud osporavana rješenja ne može ocijeniti nezakonitima, te navodi iz tužbe nisu odlučni za drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
U Zagrebu, 2. ožujka 2022.
Sudac:
Janja Topol, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).
