REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 74/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. T. J., Z., OIB ... , 2. N. O. , Z., OIB ... , 3. N. O. , Z., OIB ... , 4. S. D., Z., OIB ... , 5. S. D., Z., Ul. OIB ... i 5. S. D., Z., OIB ... , koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. Š. & p. d.o.o., Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB ... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p., Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1272/2019-5 od 2. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-749/17-39 od 26. travnja 2019., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačujući u njemu sedam pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. Tužitelji na taj prijedlog nisu odgovorili.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Niti jedno od postavljenih pitanja nije pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu zato što:

4.1. Prva dva u prijedlogu postavljena pitanja polaze od pogrešnog tuženikovog shvaćanja da drugostupanjski sud odluku temelji na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na kojoj se temelji tužbeni zahtjev i time prekoračuje tužbeni zahtjev kada preinakom prvostupanjske presude tužiteljima dosudi dio zahtjeva koji je sud prvoga stupnja odbio (jer im dosudi naknadu štete u višem iznosu od dosuđenog im prvostupanjskom presudom, ali pritom ostaje, po visini, u okviru tužbenog zahtjeva koji je postavljen),

4.2. Sljedeća se tri pitanja odnose na problematiziranje visine tužiteljima dosuđenih iznosa na ime naknade neimovinske štete, koja polaze od tuženikovog shvaćanja da drugostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo ako na odnos nastao prije izmjene (na sjednici građanskog odjela revizijskog suda) Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivane visine pravične novčane naknade nematerijalne štete primijeni tako izmijenjene kriterije. Ovi su navodi neodlučni jer drugostupanjski je sud u ovom slučaju, neovisno od toga što se pozvao i na Orijentacijske kriterije, prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete očito u obzir uzeo zakonom propisane kriterije za odmjeravanje visine neimovinske štete (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

4.3. Šesto se pitanje odnosi na paušalno ukazivanje na navodno počinjene bitne povrede odredaba čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, pri čemu je u samom pitanju i njegovu obrazloženju sadržano zapravo tuženikovo nezadovoljstvo s činjeničnim utvrđenjem u vezi s doprinosom prednika tužitelja nastaloj šteti, a ne s nedostacima u iznošenju razloga za takvo utvrđenje u pobijanoj presudi.

4.4. Sedmim se pitanjem problematizira primjena materijalnoga prava kroz ukazivanje na navodno previsoko dosuđene iznose na ime naknade neimovinske štete tužiteljima kao unucima koji imaju pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti djeda, pri čemu tuženik, pozivajući se na razloge važnosti, osim što nedopušteno preispituje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u vezi s postojanjem trajnije zajednice života kao kriterijem za dosuđenje te naknade prema odredbi čl. 1101. st. 2. ZOO, ukazuje na druge odluke ovog revizijskog suda koje su donesene u sporovima u kojima se činjenična situacija ne može usporediti s predmetnom.

5. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.