REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2359/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Ć. iz Š., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Carinska uprava, OIB: … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-249/2021-2 od 22. veljače 2021., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 642/2018 od 10. prosinca 2020., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Carinske uprave, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda drugog stupnja djelomično je potvrđena (u dijelu u kojem je odlučeno da tuženica sama snosi svoje troškove) i djelomično preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u stavku II. izreke presude prvostupanjskog suda (u kojem je odlučeno da tužitelj sam snosi svoje troškove) na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 5.156,25 kn.
2. Protiv rješenja suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica radi sljedećeg postavljenog pitanja:
"Može li se Republici Hrvatskoj kao tuženiku kada je već u postupku mirnog rješenja spora tužitelju predložila sklapanje nagodbe, odnosno u odgovoru na tužbu učinila nespornim odgovarajući iznos, a kod činjenice da tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora i u tužbi nije određeno postavio tužbeni zahtjev, priznati pravo na naknadu troškova u smislu odredbe čl. 157. Zakona o parničnom postupku u odnosu na taj nesporni (priznati) iznos?"
2.1. Tuženica ističe da su glede ovog postavljenog pitanja ispunjeni uvjeti za njegovu dopustivost iz članka 385a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bilo važno za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da, s obzirom da u ovom predmetu, prije nego što se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari tuženica nije priznala tužbeni zahtjev, postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu, kao ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. U odnosu na navedeno pitanje tuženica se pozvala kao razlog važnosti na odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-195/2016-3 od 13. studenoga 2017. i Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-133/2019-3 od 23. svibnja 2019.
4.3. Međutim, u odnosu na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R- 195/2016-3 od 13. studenoga 2017. valja reći da je u tom predmetu tuženik u odgovoru na tužbu izričito i jasno priznao dio tužbenog zahtjeva za točno navedeno utuženo razdoblje, što ovdje nije slučaj. Nadalje, iz odluke Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-133/2019-3 od 23. svibnja 2019. utvrđeno je da tuženik nije dao povod za tužbu, te da je priznao tužbeni zahtjev ne upuštajući se u raspravljanje o glavnoj stvari, što ovdje također nije slučaj.
4.4. Stoga, s obzirom da odluke na koje se tuženica pozvala nisu donesene u činjenično i pravno usporedivoj situaciji, iste ne predstavljaju razlog važnosti postavljenog pitanja.
5. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.