REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 221/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz L., Republika Slovenija, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica u D. S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-624/2021-2 od 7. rujna 2021., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2588/20-86 od 10. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu ovaj sud dopusti podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-624/2021-2 od 7. rujna 2021., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2588/20-86 od 10. svibnja 2021., zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

2. Na prijedlog tuženica nije odgovorila.

3.Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

5.1. Naime, tužitelj u prijedlogu ističe materijalnopravno pitanje koje glasi:

„Jesu li domaći sudovi dužni priznati aktivnu legitimaciju stranoj pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj tu aktivnu legitimaciju priznaje njegov domicilni sud, iako je to u sukobu s domaćim propisima?

5.2. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-751/08.

6. Međutim, od odgovora na ovako postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora budući da tužbeni zahtjev nije odbijen samo iz razloga nedostatka aktivne legitimacije koja se u pitanju problematizira. U obrazloženju drugostupanjske presude navedeno je i to da tužitelj nije podnio prijavu predmetne tražbine u stečajnom postupku koji je vođen nad društvom A. društvo s ograničenom odgovornošću z. g., i. i. m. d.o.o. N. (A. d.o.o. N.), a u samom prijedlogu tužitelj i navodi da je „pravni slijednik slovenske tvrtke koja je financirala hrvatsku tvrtku“, a riječ je upravo o društvu A. d.o.o. N. Uz navedeno, tužbeni zahtjev je prema obrazloženju drugostupanjske presude ujedno odbijen i zbog toga što tužitelj, u smislu čl. 219. ZPP, nije dokazao svoje tvrdnje da je pretrpio štetu.

7. Stoga je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.