Poslovni broj: 5 Us I-223/2021-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja I.B. iz V., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi utvrđivanja statusa branitelja, 02. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/20-01/556, URBROJ: 512-2501-21-6 od 14. siječnja 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u izreci presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I- 561-01/20-01/1149, URBROJ: 512M2-76-20-6 od 19. studenog 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata a) temeljem pripadnosti PS ZNG Vukovar za razdoblje od 01. svibnja 1991. do 18. kolovoza 1991., b) temeljem pripadnosti Operativnoj grupi V.-V.-Ž. za razdoblje od 27. rujna 1991. do 01. prosinca 1991. te c) temeljem pripadnosti 204. brigadi HV Z./R. za razdoblje od 01. srpnja 1992. do 18. studenog 1992.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U prilog svoje tvrdnji da mu se treba utvrditi status hrvatskog branitelja u razdobljima kako je naveo u svom zahtjevu, prilaže izjave S.V., M.V., S.B., M.L., I.K., M.G., D.T., D.T. i I.H.. Predlaže Sudu poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te mu priznati tražen status.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS). Na raspravi tužitelj osporavao izjave svjedoka saslušanih u upravnom postupku i to V.N. i A.J. Navodi da je tijekom ovog spora otišao kod svjedoka I.K. koji je bio zapovjednik te od njega saznao adresu i telefon A.J. koji mu je pak objasnio da nije imao saznanja za njegovo pravo ime I.B., nego ga je znao po nadimku "G". U prilog svojih tvrdnji prilaže i kopiju izjave od V.N., kojeg je također sreo, i koji tvrdi da izjavu u provedenom upravnom postupku nije dao.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu tužitelj je pokrenuo svojim zahtjevom od 24. svibnja 2018. koji je tijekom postupka uredio na način da traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti: a) PS ZNG V. za razdoblje od 01. svibnja 1991. do 18. kolovoza 1991., b) Operativnoj grupi V.-V.-Ž. za razdoblje od 27. rujna 1991. do 01. prosinca 1991. te c) 204. brigadi HV Z./R. za razdoblje od 01. srpnja 1992. do 18. studenog 1992.
7. Po zaprimljenom zahtjevu izvršen je uvid u službenu evidenciju iz koje proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 10. domobranskoj pukovniji HV V. od 18. veljače 1993. do 14. lipnja 1993., od 23. svibnja 1994. do 8. ožujka 1995. i od 28. kolovoza 1995. do 9. listopada 1995. Međutim, predmetni status nema utvrđen za tražena razdoblja Domovinskog rata iz svog zahtjeva s bilo koje osnove. Izvršenim uvidom u popis vojnih osoba PS ZNG V. utvrđeno je da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe. Uvidom u sve dokumente v/e utvrđeno je da tužitelj nije evidentiran niti na jednom od tih dokumenata kao pripadnik bilo koje sastavnice OS RH u traženim razdobljima Domovinskog rata.
8. Također, tijekom postupka pribavljeno je očitovanje Središnjeg vojnog arhiva od 25. travnja 2019. prema kojem u arhivskoj građi predmetnih postrojbi nije pronađen niti jedan podatak koji bi upućivao na pripadnost tužitelja bilo kojoj sastavnici OS RH u traženim razdobljima. Spisu prileži i očitovanje VP 3468 K. od 8. lipnja 2020. prema kojem tužitelj također nije evidentiran na popisu vojnih osoba bilo koje sastavnice OS RH u traženim razdobljima.
9. U postupku su saslušani svjedoci M.Č., J.H. i Ž.K. te je izvršen uvid u izjave zapovjednika postrojbi koje su dane u istoj upravnoj stvari, ali po ranijim zahtjevima tužitelja.
10. I.K., zapovjednik 3. bojne PS ZNG V. i 204. vukovarske brigade, navodi da tužitelja ne poznaje, niti mu je poznat njegov tijek sudjelovanja u Domovinskom ratu. Izričito navodi da tužitelj nije bio pripadnik niti PS ZNG V. niti 204. vukovarske brigade.
11. A.J., zapovjednik 3. satnije, 3. bojne PS ZNG V. i 204. vukovarske brigade navodi da tužitelj nije sudjelovao u obrani V.
12. J.B., zapovjednik 4. voda 3. satnije, 3. bojne PS ZNG V. i 204. vukovarske brigade navodi da tužitelj nije sudjelovao u obrani V.
13. V.N., zapovjednik voda u 3. satniji 3. bojne PS ZNG V. i 204. vukovarske brigade navodi da je tužitelj na stražu došao samo jednu noć u srpnju 1991. i više se nikada nije pojavio.
14. Ovdje valja naglasiti kako je ministar obrane 22. studenoga 1994. godine donio odluku za formiranje komisije radi utvrđivanja statusa branitelja V. U rad navedene komisije bili su uključeni svi zapovjednici svih ustrojstvenih sastavnica PS ZNG V. i 204. vukovarske brigade HV-a te konačan popis usuglašen sa svim zapovjednicima. Prema odluci pomoćnika ministra obrane od 14. prosinca 1998. konačan popis osoba sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskgo rata kao pripadnika PS ZNG V. i 204. vukovarske brigade izrađen je 31. prosinca 1998., a na kojem tužitelj nije evidentiran.
15. U postupku je uzreta izjava tužitelja u kojoj osporava izjave V.N., J.B., A.J. i I.K. Navodi da isti ti svjedoci, od 01. svibnja 1991., kada je on počeo sudjelovati u obrani V., nisu bili nigdje. Navodi da je 18. kolovoza 1991. ozlijeđen te je skupa sa I.J. napustio V. te je otišao kod obitelji u C. Nakon par dana se vratio u V., međutim, opet je otišao u C. Na toj relaciji putovao je sve do 20. rujna 1991., kada je konačno napustio V. Krajem rujna 1991. iz C. je otišao u Z. odakle je upućen u V. U V. je putem svog susjeda upoznao dr. H., doktora u sanitetu. Od kraja rujna 1991. ili od početka listopada 1991. sa svojim osobnim autom je vozao doktora H. gdje god je trebalo po terenu. U studenom 1991. godine preuzeo je transportni vod saniteta da bi 01. prosinca 1991. napustio sanitet i otišao kod obitelji. Tužitelj nadalje navodi da se 01. srpnja 1992., skupa sa I.J. prijavio kao dragovoljac u Zagrebu. Kako su on i J. bili glazbenici prije rata, osnovali su prvi vojnički bend te su svirali u prigodama za potrebe vojske i raznih udruga. Nadalje, bili su angažirani i u ugostiteljskom objektu M. gdje se skupljala i zabavljala vojska. Postrojba je 18. studenog 1992. upućena u V., međutim on nije htio ići te je otišao kod obitelji u U. i prijavio se u domobranske postrojbe.
16. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19., dalje u tekstu Zakon), hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga);
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.;
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.;
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.;
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
17. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
18. Dakle, citirane odredbe Zakona na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tako je nužno kumulativno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od sastavnica oružanih snaga RH te u tom periodu kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta RH na način da je pružan oružani otpor agresoru ili djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom.
19. Analizrajući izvedene dokaze u upravnom postupku kao i izjave koje je tužitelj priložio u ovom sporu, Sud prihvaća zaključak tuženika kako nije utvrđena institucionalna pripadnost tužitelja bilo kojoj sastavnici Oužanih snaga RH u traženim razdobljima. Naime, nema niti jenog podatka u službenim evidencijama niti jednog materijalnog dokaza koje bi upućivao na suprotno, a saslušani zapovjednici izričito potvrđuju kako tužitelj nije bio pripadnik njihovih postrojbi. U izjavama osoba koje je tužitelj priložio uz tužbu Sud nije našao konkretne elemente koji bi proturječili izjavama zapovjednika ili koji bi upućivali na zaključak da je tužitelj kontinuirano sudjelovao u obrani suvereniteta RH u traženom razdoblju na način da je pružao konkretni oružani otpor agresoru ili djelovao u izravnoj vezi s tim otporom. Izjave predmetnih osoba upućuju pak na zaključak da je tužitelj u traženom razdoblju Domovinskog rata svojim radom i angažmanom pomagao sudionicima obrane suvereniteta RH koji su pružali oružani otpor agresoru.
20. Slijedom svega navedenog, Sudu nije ostalo drugo nego na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Osijeku 02. ožujka 2022.
Sudac
Dario Mađaroš v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude.
