REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-11100/2021
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog N.M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji „Narodne novine“ broj 40/17., 126/19., 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog N.M., podnesenoj po branitelju M.R., odvjetniku iz S. protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 33. PpJ-1501/2019-32 od 27. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog N.M. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni N.M. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 33. PpJ- 1501/2019-32 od 27. rujna 2021. proglašen je krivim okrivljeni N.M. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za koji prekršaj mu je primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika od 18. svibnja 2019. u 17,00 sati do 19. svibnja 2019. u 09,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje za platiti 2.400,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u vezi sa čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 400,00 kuna.
3. Protiv te presude okrivljeni N.M. je po branitelju pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi prekršajne odgovornosti, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga zbog kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitivao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika.
6. Pritom ovaj Sud nije utvrdio gore navedene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a podnositelj žalbe smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno žalitelj ističe da je negirao počinjenje obiteljskog nasilja, da oštećenica ima motiv za lažno prijavljivanje, a da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega kod dva kontradiktorna iskaza vjeruje navodno oštećenoj, a ne vjeruje njemu, navodeći nadalje, da mu nije bilo omogućeno da tijekom postupka ispita oštećenu. Osim toga, žalitelj navodi i da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona jer da prvostupanjski sud nije sa jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje mu ide u prilog i da nije provjeravao motiv bivše nevjeste za lažno prijavljivanje.
6.1. Nije u pravu okrivljenik da je na opisani način počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, jer je prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama dao potpune i jasne razloge, dakle pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, bez znatnog proturječja uz reprodukciju iskaza okrivljenika i oštećenice te obrazloženje presude sadrži razloge o vrednovanju dokazne građe. Prvostupanjski sud je jasno naveo da je iskaz oštećenice svjedokinje prihvatio kao vjerodostojan i uvjerljiv, jer je ista svjedočila jasno i nedvosmisleno pa je pred sudom reproducirala riječi koje joj je okrivljenik kritičnog događaja u nazočnosti djeteta izrekao, a okrivljenik je prilikom davanja obrane pred prvostupanjskim sudom 19. svibnja 2019. očitujući se o krivnji izjavio da se smatra krivim te je u bitnom naveo da je snahi u obiteljskoj kući govorio „ti si čisto zlo, šta si ti ovdje, tvoji mater i otac su kreteni i ti skupa s njima“ te kada se nalazila na terasi iz dvorišta kuće vikao je za njom da je glupa, kretenuša, govno, zlo, a da je za sinom bacio jednu keramičku zdjelu nalazeći se na terasi svoga dijela kuće, ali da ga nije pogodio“, a porekao je da je prema oštećenici počinio ikakvo tjelesno nasilje.
7. Slijedom navedenog, prema ocjeni suda drugog stupnja, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama u odnosu na prekršajno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, odnosno prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne i pravno relevantne činjenice važne za prekršajnu odgovornost okrivljenika, te nisu ostvarene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11., a niti čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona kako to okrivljenik ističe u žalbi, a niti je ovaj Sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Okrivljenik naznačuje i žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je i kroz bitne povrede navedene u žalbi isticao da je činjenično stanje nedovoljno utvrđeno, a koje ne može biti temelj za donošenje osuđujuće presude. Međutim, prvostupanjski sud je za osuđujuću odluku sa potrebnom izvjesnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te se odluka o prekršajnoj odgovornosti temelji na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane pa slijedom navedenog nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.
9. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, odnosno dovoljno je individualizirana osobi žalitelja jer je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti koje je, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja te stupanj odgovornosti okrivljenika, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu primjenom odredbe čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona, odnosno ublaženu novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, a koja je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen propisana od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 30 dana, pa dakle nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.
10. Nadalje, ovaj Sud je okrivljenika na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona obvezao na plaćanje paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka u iznosu od 200,00 kuna cijeneći pritom trajanje i složenost žalbenog postupka te imovno stanje okrivljenika te je paušalna svota određena sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13).
11. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe čl. 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u toč. I. izreke.
U Zagrebu 2. ožujka 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Mirjana Margetić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu, braniteljicu i tužitelja.
