REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11075/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.J., zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. I.J., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Drniš od 9. listopada 2021., broj: 511-13-09/05-1-40-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se prigovor okr. I.J. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. I.J. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. I.J.je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 59. stavak 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. I.J. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru ističe da se kritične zgode vraćao sa nacionalne utakmice pasa zajedno sa svojim prijateljem, da su prošli jednim raskršćem, a da nije uočio da je na istom upaljeno crveno svjetlo na semaforu, da je kroz to raskršće prošao minimalnom brzinom, percipirao čak i policijsko vozilo, a što ukazuje da nije svjesno počinio navedeni prekršaj. Izražava žaljenje zbog počinjenog prekršaja te moli da se ukine ili maksimalno umanji novčana kazna i mjera opreza budući mu je automobil neophodan za svakodnevne životne aktivnosti.
6.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.2. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
6.3. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja dostatan stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem.
6.4. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
6.5. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine dakle, u minimlano mogućem trajanju, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
6.6. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti koje okrivljenik iznosu u odnosu na potrebu za vozilom te u odnosu na odluku o novčanoj kazni nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenim prekršajnopravnim sankcijama. Osim toga, navedene okolnosti okrivljenik nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista dužna uzdržavati.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava šibensko-kninskoj, Policijskoj postaji Drniš u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.