REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5487/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u O., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćnici M. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1248/2021-2 od 21. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-751/19-45 od 19. svibnja 2021., na sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1248/2021-2 od 21. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-751/19-45 od 19. svibnja 2021., postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase

„1. Je li tužba tužitelja P. - Hrvatski savez udruga za … (''Udruga P.), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001,35/05)?

2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

3. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF?

4. Protivi li se odredbi čl. 186. b st. 2. i 3. u vezi s čl. 325. a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine novčanog zahtjeva tužitelja prije nego tužitelj odredi svoj zahtjev ako je tuženik nesporno udovoljio manifestacijskom zahtjevu sadržanom u stupnjevitoj tužbi?“

2. Kao razloge zbog kojih prva tri pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5.1. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio slijedeće.

5.2. Osporena presuda je, u odnosu na prva tri postavljena pitanja, utemeljena na shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Rev- 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd- 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020 2 od 4. veljače 2020., Revd- 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, prva tri pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa.

5.3. U vezi četvrtog postavljenog pitanja revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, unatoč postavljenom pravnom pitanju, nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih je postavljeno pitanje važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, kao i odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.