Broj: Ppž-5000/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić, kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog L.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko - kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Pp J-379/2020 od 20. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko - kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Pp J-379/2020 od 20. srpnja 2020., okrivljeni L.B. je temeljem članka 182. točka 3. (pogrešno prvostupanjski sud navodi članka 182. stavak 1. točka 3.) Prekršajnog zakona oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava šibensko - kninska, Policijska postaja Šibenik s Ispostavom Primošten je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te bitnih povreda odredbi prekršajnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13. 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz sadržajnog i smislenog tumačenja žalbenih navoda ne može se utvrditi na koji propust prvostupanjskog suda bi se odnosio paušalno i ne konkretizirano iznesen žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te stoga na isto nije moguće odgovoriti.
6. Suprotno žalbenim navodima u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud utvrdio je valjanost i ispravnost zaključka prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja za koje se optužuje, a žalbenim navodima takav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju.
7. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je uzeta obrana okrivljenika, te u svojstvu svjedoka ispitana žrtva R.B., donosi valjan zaključak da okrivljeni L.B. nije počinio terećeni prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, opisan u materijalnoj odredbi članka 10. točka 3. istog Zakona. Navedena materijalna odredba propisuje da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Stoga je prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće inkriminiranog prekršaja. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje. Žrtva u svom iskazu pred sudom dana 15. srpnja 2020. (listovi 20 do 21 spisa) izričito navodi da uslijed inkriminiranog događaja nije osjetila uznemirenost niti povredu dostojanstva.
Iako je iskaz žrtve u policiji od 15. srpnja 2020. (listovi 7 do 8 spisa) nezakonit dokaz uslijed izostanka postupanja u skladu s odredbom članka 173. stavak 1. Prekršajnog zakona te sud valjano istoga ne koristi u dokaznom postupku, nije suvišno žalitelju, u smislu odgovora na žalbene navode, navesti da na konstitutivne elemente prekršaja psihičkog nasilja žrtva prilikom davanja navedenog iskaza niti je svjedočila niti je upitana, a upravo taj iskaz temelj je podizanja predmetnog optužnog prijedloga.
8. Stoga, tek paušalnim žalbenim navodima da je inkriminirano ponašanje zasigurno povrijedilo i uznemirilo žrtvu, a zbog čega je i zatražila policijsku intervenciju, odluka prvostupanjskog suda, koji je utvrđeno činjenično stanje podveo pod cjelokupno sagledanu materijalnu odredbu, sa svim zakonom propisanim obilježjima prekršaja psihičkog nasilja u obitelji, nije dovedena u pitanje, te nije razvidno što bi u tom smislu značio iskaz predloženog svjedoka F.Č., za kojeg iz stanja spisa ne proizlazi da bi bio nazočan događaju niti tužitelj na takvu činjenicu ukazuje.
9. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Margetić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Šibenik i tužitelja.
