REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 66 Pž-4749/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika E. F. d.o.o., OIB …, O., (ranije P. A. d.o.o., OIB …), uz sudjelovanje umješača na strani tuženika L. R. H. d.d., OIB …, O., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. D. K. K. i P. d.o.o. u R., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-93/2017-12 od 29. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-93/2017-12 od 29. lipnja 2018. u točkama I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Rijeci u točki I. izreke naloženo je tuženiku H. d.o.o. O., OIB … (sada E. F. d.o.o. OIB …) predati tužiteljici REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB 52634238587, u posjed nekretninu slobodnu od osoba i stvari, upisanu u z.k.ul. ... k.o. V. i to GRČ.330, kavana, u površini 87 m2, koja je upisana kao pomorsko dobro. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 20.540,00 kn na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 (osam) dana. U točki III. izreke odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 3.620,00 kn kao neosnovan.

2. Ocjenom izvedenih dokaza uvidom u isprave priložene spisu sud je prihvatio tužbeni zahtjev za predaju u posjed na temelju odredbe čl. 16. st. 1. i 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16; dalje: ZPDML). Odluka o trošku postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv presude u točkama I. i II. izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer sud nije odlučio o njegovom dokaznom prijedlogu za saslušanjem M. K. na okolnost da su u predmetnu nekretninu izvršena opsežna ulaganja vezano za istaknuti prigovor zadržanja (retencije). Tvrdi da je još u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor prava zadržanja s obzirom na to da je u obnovu i opremanje predmetne nekretnine uložio značajna financijska sredstva. Stoga je sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer je pravo zadržanja zakonsko pravo koje pripada poštenom posjedniku. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.

7. Prethodno je potrebno ukazati da je ovaj postupak pokrenut u odnosu na tuženika H d.o.o. O., OIB …, koji je pripojen društvu I. d.o.o., zatim je I. d.o.o. pripojen društvu P. A. d.o.o. OIB …, a P. A. d.o.o. društvu E. F. d.o.o. OIB …, u odnosu na koje društvo je nastavljen ovaj postupak rješenjem suda od 15. travnja 2021. (str. 175. spisa).

8. Među strankama nije sporno da je predmetna nekretnina upisana kao pomorsko dobro (izvadak iz zemljišne knjige str. 8. spisa) te da je u naravi riječ o kavani, površine 87 m2, u kojoj tuženik obavlja ugostiteljsku djelatnost. Nije sporno da je za predmetnu nekretninu utvrđena granica pomorskog dobra te da je ona provedena u zemljišnim knjigama i da tuženik nema sklopljen ugovor o koncesiji za predmetnu nekretninu.

9. Sporno je, je li tuženik dužan napustiti posjed prije no što primi naknadu za svoja ulaganja u predmetnu nekretninu, odnosno ima li pravo zadržanja (retencije) sve dok mu tužitelj ne isplati naknadu za nužne i korisne troškove/ulaganja i investicije koje je imao.

10. Dakle, u ovoj pravnoj stvari riječ je nekretnini koja je u zemljišnim knjigama upisana kao pomorsko dobro, a tuženik je u posjedu označene nekretnine, premda nema ugovor o koncesiji radi korištenja pomorskog dobra.

11. Na temelju odredbe čl. 3. st. 1. ZPDML-a, pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom. Nadalje, odredbom čl. 5. st. 2. ZPDML-a propisano je da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Odredbom čl. 7. istog Zakona propisano je da se za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. U odredbi čl. 9. st. 1. ZPDML-a propisuje da se davanjem pomorskog dobra na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje osobama iz čl. 7. st. 1. i 2. ovoga Zakona mogu druge osobe djelomično ili potpuno isključiti od upotrebe ili korištenja. Sve koncesije na pomorskom dobru i koncesijska odobrenja daju se na temelju prava koja na pomorskom dobru ima Republika Hrvatska (čl. 8. Zakona).

12. Republika Hrvatska na temelju odredbe čl. 37.a ZPDML-a može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu.

13. Što se tiče posjeda na pomorskom dobru, načelno nema zapreke za vršenje faktične vlasti na pomorskom dobru (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/5967/2011), jer predmet posjeda mogu biti sve stvari koje po prirodnim osobinama mogu biti u nečijoj faktičnoj vlasti, osim ako pravni poredak to izričito isključi. Osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njen je posjednik, najčešće je to osoba koja je nositelj subjektivnog stvarnog prava koje sadrži ovlaštenje posjedovati stvar. S obzirom na to da je pomorsko dobro po prirodnim osobinama u određenom dijelu prikladno za nečiju faktičnu vlast koja se definira kao posjed, a zakonom to nije isključeno, nema razloga uskratiti pružanje takve pravne zaštite samo iz razloga što je riječ o pomorskom dobru. Međutim, uzimajući u obzir pravni status pomorskog dobra, posjed je pravno dopušten isključivo na temelju koncesije (koncesionaru, odnosno ovlašteniku koncesije iz ugovora o koncesiji) i takav posjed uživa posjedovnu zaštitu.

14. Kako je jedini valjani način korištenja pomorskog dobra koncesija, a tuženik nesporno koncesiju nema, to je prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 16. st. 1. i 37.a ZPDML-a, ocijenio tužbeni zahtjev za predaju u posjed osnovanim s obzirom na to da tuženik neovlašteno drži u posjedu predmetnu nekretninu bez važećeg ugovora o koncesiji.

15. Tuženik je isticao i da je podnio zahtjev za dodjelu koncesije i u tu svrhu dostavio presliku zahtjeva. Međutim, okolnost što je tuženik podnio zahtjev za dodjelu koncesije ne odgađa njegovu dužnost na predaju u posjed tužitelju nekretnine za koju koncesiju nema.

16. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi navodeći da sud nije odlučio o njegovom dokaznom prijedlogu za saslušanjem M. K. na okolnost da su u predmetnu nekretninu izvršena opsežna ulaganja vezano za istaknuti prigovor zadržanja (retencije), s obzirom na to da je iz obrazloženja pobijane presude jasno zašto taj dokaz nije bilo potrebno provesti.

17. Naime, budući da je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije pošteni posjednik i da je dužan tužitelju predati u posjed nekretninu slobodnu od osoba i stvari, upisanu u z.k.ul. …. k.o. V. i to GRČ.330, kavana, u površini 87 m2, koja je upisana kao pomorsko dobro, pravilno je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zadržanja iako to nije valjano obrazložio.

18. Odredbom čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12; dalje: ZV) je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Nadalje odredbom 165. ZV-a je propisano kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

19. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 165. ZV-a valjalo je tuženikov prigovor zadržanja ocijeniti neosnovanim, jer pravo zadržanja retencije pripada samo savjesnom posjedniku, a što tuženik nije jer nema koncesiju. Osim toga tuženikov prigovor zadržanja neosnovan je i na temelju odredaba čl. 72. - 75. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08), jer pravo zadržanja može postojati samo na nekretninama koje mogu biti objekt prodaje, a to nije nekretnina koja je predmet ovog spora (pomorsko dobro).

20. Pravilna je i zakonita odluka o trošku postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.21. Slijedom iznijetog valjalo je potvrditi presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio