REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-2579/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice, i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, S. D. U. Z. O. I. S. Z., OIB …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv 1. tuženika R. d.o.o., OIB …,

Č., kojeg zastupa punomoćnica S. C. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & Š. d.o.o., u Varaždinu, i 2. tuženika G. F. S. U. Z., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete u iznosu od 7.118.482,20 kn, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-269/2019-20 od 8. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika i tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-269/2019 od 8. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 7.118.482,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo da prvotuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 266.375,00 kn (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu koji iznosi 77.000,00 kn odbijen kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke). Tužitelju je naloženo da drugotuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 267.587,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2021. do isplate (točka IV. izreke), dok je u preostalom dijelu koji iznosi 263.200,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama zahtjev drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na odredbi čl. 230. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/08 i 41/08, dalje: ZOO), a u vezi s odredbom čl. 228. st. 1. ZOO-a, primjenom koje je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare tražbine u iznosu od 2.273.414,17 kn i iznosu od 194.746,78 kn koju tužitelj potražuje s naslova naknade štete zbog povrede ugovorne obveze (obavljanja stručnog nadzora građenja na koji se obvezao prvotuženik/izvršavanja usluge organizacije, koordinacije i upravljanja procesom izvođenja radova obnove na koji se obvezao 2. tuženik) s obzirom na to da su posljedice povrede ugovorne obveze nastupile 17. siječnja 2012., kada je izvršena uplata posljednje privremene situacije, dok je tužba podnesena nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka. Prvostupanjski sud je zaključio da nije osnovan niti zahtjev za isplatu iznosa od 4.650.321,25 kn jer je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) ocijenio da ne postoji neprekinuta uzročna veza između postupanja tuženika (ovjere nekvalitetno izvedenih radova u iznosu od 194.746,78 kn) i navodno nastale štete u iznosu od 4.650.321,25 kn za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio plaćanjem trećoj osobi na ime izvođenja dodatnih radova. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

3. Žalbu protiv točaka I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude je podnijela tužitelja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio trenutak od kojeg je počeo teći zastarni rok tražbine, a slijedom toga je i pogrešno ocijenio osnovanim istaknuti prigovor zastare. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, tužiteljica smatra da tražbina naknade štete nije počela teći uplatom XIII. Privremene situacije, odnosno 18. siječnja 2012. kako to utvrđuje prvostupanjski sud, već saznanjem tužitelja za nastanak i opseg štete u trenutku izrade Elaborata – Izvješća o kontroli radova i stanja zgrade P., kao i provedenog osiguranja dokaza. Osim toga, navodi i da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih ne prihvaća tužiteljevu tvrdnju o odgovornosti tuženika za štetu, a imajući u vidu da su sudu dostavljeni dokazi iz kojih proizlazi da tuženici nisu ispunjavali ugovorom preuzete obveze. Predlaže, stoga, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno je preinačiti.

4. Žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke prvostupanjske presude je podnio prvotuženik R. d.o.o. kojom pobija odluku o troškovima zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da se podneskom od 31. srpnja 2017. tuženik očitovao na činjenične navode i dokazne prijedloge iz tužiteljevog podneska (očitovanja na odgovor na tužbu) od 12. lipnja 2017. pa smatra da se radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8.1. Tarife, a ne kako to prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje o podnesku iz Tbr. 8.3. Tarife. Nalazi pogrešnim stajalište prvostupanjskog suda o tome da podnesak od 4. lipnja 2018. nije bio potreban za vođenje ove parnice, navodeći da se radi o podnesku kojim je žalitelj obavijestio sud da je iza prvotuženika P. D. d.o.o. upisana stečajna masa i da se nastavlja stečajni postupak radi naknade diobe te je predložio da se tužitelj očituje je li prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu odluku o troškovima postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

5. Žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki V. izreke prvostupanjske presude je podnio drugotuženik G. F. S. U. Z., navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da podnesci od 27. srpnja 2017., 17. svibnja 2019. i 12. studenog 2019. nisu obrazloženi podnesci u smislu Tbr. 8.1. Tarife. Radi se o podnescima kojim se tuženik očitovao na tužiteljeve prigovore i dokazne prijedloge koje je tužitelj iznosio selektivno tijekom postupka. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, a podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

8. Žalba prvotuženika R. d.o.o. nije osnovana.

9. Žalba drugotuženika G. F. S. U. Z. nije osnovana.

10. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i st. 2. ZPP-a, u okviru razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

11. U prvostupanjskom postupku i pri donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka presude je jasna i razumljiva te u skladu s razlozima o odlučnim činjenicama navedenim u obrazloženju pobijane presude, dok presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i u skladu sa sadržajem isprava u spisu te nisu u međusobnom proturječju niti u proturječju sa izrekom pobijane presude.

12. Predmet ovog spora je zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 7.188.482,20 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade štete nastale povredom ugovorne obveze, navodeći da su tuženici kao tijelo nadzora priznali radove koji nisu izvršeni i nisu trebali biti priznati, odnosno da su ovjeravali nestručno i nekvalitetno izvedene radove na gradnji objekta. Obrazlažući osnovu svoga zahtjeva, tužitelj navodi da je naknadnim očevidom utvrđeno da su građevinski radovi koje je tužitelj platio po ovjerenim privremenim situacijama (I. – XIII.) preplaćeni za iznos od 2.273.414,17 kn, kao i da su radovi plaćeni u ukupnom iznosu od 194.746,78 kn nekvalitetno izvedeni ili nisu izvršeni sukladno projektu. Osim navedenih iznosa, tužitelj potražuje i naknadu štete u iznosu od 4.650.321,25 kn, navodeći da je izvoditelj radova prijevremeno napustio gradilište i da je zbog toga tužitelj morao angažirati treću osobu – M. d.o.o. koja je dovršila radove, a za takav dovršetak radova tužitelj je morao osigurati dodatan iznos za koji je u konačnici umanjena njegova imovina.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio osnovanim prigovor zastare koji su istaknuli tuženici. Ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno, pravilno se pritom pozivajući na odredbu čl. 230. st. 3. ZOO-a, a u vezi s odredbom čl. 228. ZOO-a.

14. Naime, iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilnost kojih žalitelji ne osporavaju u ovoj fazi postupka, proizlazi da je 1. tuženik sklopio 3. kolovoza 2010. s tužiteljem Ugovor broj 05-K-S-6014/10-3 kojim je preuzeo obvezu obavljanja usluge stručnog nadzora građenja nad radovima izgradnje višestambenog objekta u P. (dalje: Ugovor o stručnom nadzoru) te da je 2. tuženik sklopio 20. svibnja 2009. s tužiteljem Ugovor o obavljanju usluga broj 05-K-R-0080/09-90 kojim se obvezao izvršiti usluge organizacije, koordinacije i upravljanja procesom izvođenja radova obnove oštećenih višestambenih objekata na području Republike Hrvatske (dalje: Ugovor o organizaciji, koordinaciji i upravljanju procesom izvođenja radova). Obveze preuzete sklopljenim ugovorima su se odnosile na građevinske radove koje je izvodilo trgovačko društvo P. D. d.o.o. kao izvoditelj radova (dalje u tekstu: Izvoditelj radova) po Ugovoru broj 05-G-S-6013/10-3 od 23. srpnja 2010. predmet kojeg je bilo izvođenje radova izgradnje višestambenog objekta u P. po ugovorenoj cijeni od 8.332.190,77 kn. Izvoditelj radova je na ime izvedenih radova izdao tužitelju 13. privremenih situacija, zbog financijskih poteškoća Izvoditelj radova je u listopadu 2011. obustavio izvođenje radova i napustio gradilište, a tužitelj je izvršio uplatu posljednje situacije 17. siječnja 2012. Nije sporno da je radove dovršilo trgovačko društvo M. d.o.o., čije izvođenje tuženici nisu nadzirali.

15. Ugovor o nadzoru i Ugovor o organizaciji, koordinaciji i upravljanju procesom izvođenja radova jesu ugovori o prometu roba i usluga pa povreda obveza iz tih ugovora zastarijeva za vrijeme od tri godine (čl. 228. ZOO-a). Kod zastare zahtjeva za naknadu štete nastale povredom ugovorne obveze ne dolazi do primjene subjektivnog zastarnog roka te nije odlučno saznanje oštećenika za opseg i visinu štete, već je odlučno kada su nastupile pravne posljedice povrede određene ugovorne obveze. S obzirom na to da tužitelj postavlja zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.468.160,95 kn (iznos od 2.273.414,17 kn i iznos od 194.746,78 kn), navodeći da su za taj iznos preplaćeni radovi koje je tužitelj kao naručitelj platio Izvoditelju radova po I. – XIII. privremenoj situaciji, odnosno jer su za taj iznos tuženici, kao organ nadzora, ovjerili radove koje nisu trebali, to je za početak zastarnog roka mjerodavan trenutak kada je tužitelju umanjena imovina kao posljedica neurednog izvršenja obveze od strane tuženika jer je upravo tada nastupila pravna posljedica povrede tuženikovih ugovornih obveza. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da su pravne posljedice (eventualne) povrede ugovorne obveze (propust u nadzoru) nastupile isplatom po posljednjoj privremenoj situaciji koja je izvršena 17. siječnja 2012., slijedom čega je zastara počela teći 18. siječnja 2012. i navršena je 18. siječnja 2015. Prema tome, a imajući u vidu da je tužitelj podnio tužbu 14. studenog 2016., dakle, po proteku trogodišnjeg zastarnog roka, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je zbog osnovanosti prigovora zastare tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.273.414,17 kn, i 194.746,78 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama neosnovan.

16. Zbog osnovanosti prigovora zastare nije bilo potrebno izvođenje dokaznih prijedloga (kombinirano građevinsko – financijsko vještačenje te saslušanje svjedoka M. P., dipl.ing.građ. i sudskog vještaka B. H.) koje je tužitelj predložio na okolnost da su tuženici ovjeravali nestručno izvedene radove, odnosno radove koji nisu bili izvedeni.

17. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji uzročno – posljedična veza između ponašanja tuženika (povreda ugovornih obveza) i dodatnog iznosa od 4.650.321,25 kn koji je tužitelj platio trgovačkom društvu M. d.o.o. na ime radova dovršetka građevine, a koje radove je to društvo izvelo u svojstvu novog izvođača. Kako iz tužiteljevih činjeničnih navoda ne proizlazi da je upravo povreda tuženikovih ugovornih obveza (propust u obavljanju stručnog nadzora nad izvođenjem radova od strane Izvoditelja) prouzročila potrebu izvođenja radova u dodatnoj vrijednosti i povećanja cijene cijele investicije, to je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP-a u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer tuženici ne mogu odgovarati za razliku u cijeni koju je tužitelj platio novim kooperantima pod nepovoljnijim financijskim uvjetima s obzirom na to da između njihovih radnji i dodatnih troškova nema adekvatne uzročno – posljedične veze. Osim toga, iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda pravilnost kojih žalitelj ne osporava proizlazi da su dodano plaćeni radovi izvedeni po trećoj osobi (novom izvoditelju) i da tuženici nisu provodili stručni nadzor nad obavljanjem tih radova, slijedom čega je uopće nejasno zbog čega bi tuženici odgovarali za štetu za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

19. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima 1. tuženik pobija odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Premda se podneskom od 31. srpnja 2017. tuženik očitovao na činjenične navode i dokazne prijedloge iz tužiteljevog podneska (očitovanja na odgovor na tužbu) od 12. lipnja 2017., ne radi se o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa) jer se ne radi o odgovoru na tužbu niti podnesku kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio visinu tog podneska u iznosu od 500,00 kn uvećano za pdv sukladno Tbr. 8.3. Tarife, u vezi s Tbr. 42. Tarife.

20. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da podnesak prvotuženika od 4. lipnja 2018. nije bio potreban za vođenje ove parnice. Naime, ovaj postupak je pokrenut u odnosu na tuženika P. D. d.o.o. (Izvoditelja radova) te tuženike R. d.o.o. i G. F. U. Z., radi solidarne isplate iznosa naznačenog u tužbi koji tužitelj potražuje na ime naknade štete zbog povrede ugovorne obveze. Radi se o suparničarima koji nisu jedinstveni niti nužni, već se svaki od njih smatra samostalnom strankom u parnici i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima (čl. 200. ZPP-a). Stoga podnesak kojim se predlaže da se tužitelj očituje je li prijavio svoju tražbinu u nastavljenom stečajnom postupku nad tuženikom Stečajna masa iza P. D. d.o.o., a koje očitovanja bi imalo eventualnog utjecaja na dopuštenost tužbe u odnosu na tog tuženika, nije bio potreban za vođenje ove parnice u odnosu na žalitelja, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

21. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da podnesci drugotuženika od 27. srpnja 2017., 17. svibnja 2019. i 12. studenog 2019. nisu obrazloženi podnesci u smislu Tbr. 8.1. Tarife jer se ne radi o odgovoru na tužbu niti podnesku kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, te je u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se odbija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio