REPUBLIKA

HRVATSKA

Visoki prekršajni sud

Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6130/2021

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. R.R. i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. R.R., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 28. travnja 2021., broj: 2 Pp - 810/2021-6 u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. R.R., a po službenoj dužnosti, i u odnosu na okr. Antu Rosana, ukida se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu te se u tom dijelu predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici od 28. travnja 2021., broj: 2 Pp-810/2021-6 proglašeni su krivim okr. R.R. i okr. A.R. da su počinili prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okr. R.R. izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 1 dan zatvora pa mu je preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 14 dana te je temeljem članka 44. stavak 1. i 3. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na rok od 6 mjeseci, a koja se neće izvršiti uz uvjet da u tom roku ne počini isti ili sličan prekršaj, dok je okr. A.R. izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 dana, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 1 dan zatvora pa mu je preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 6 dana te je temeljem članka 44. stavak 1. i 3. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na rok od 3 mjeseca, a koja se neće izvršiti uz uvjet da u tom roku ne počini isti ili sličan prekršaj.

1.1. Istom presudom, okr. R.R. na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve sinovima A. i Z. R. te supruzi R.R. gdje god se oni nalazili, na udaljenost ne manju od 5 m u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okr. R.R. i okr. A..R. obvezani su na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna, svaki.

1.3. Istom presudom, okr. Z..R., na temelju članka 182. stavak 1. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, okr. R.R. pravodobno je po braniteljici odvjetnici A.Š. podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda prihvati i oslobodi ga od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je okr. R.R. kada ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ističući da obrazloženje nema valjanih i objektivno prihvatljivih razloga o krivnji odnosno da je prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama zaključivao paušalno i površno, a što je i vidljivo iz šturog zaključka o utvrđenim činjenicama i izvedenim dokazima u točki 7. obrazloženja presude iz koje nije moguće utvrditi tko je nasilnik ni tko je žrtva, čija je medicinska dokumentacija, koji je njen sadržaj, kakav je način govora ili ponašanje utjecalo na sud da donese odluku kakvu je donio te da je zaključak o utvrđenim činjenicama sveden na dvije rečenice.

4.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti okr. R.R. i okr. A.R. obrazložio na način da je naveo „…Na osnovi provedenog dokaznog postupka sudac smatra da su prvo i drugookrivljeni djelo koje im se stavlja na teret doista i počinili. Naime, iako prvookrivljeni nije priznao krivnju, drugookrivljeni, trećeokrivljeni i svjedokinja su u svom načinu govora i u svom ponašanju djelovali uvjerljivo i sigurno, a njihovi iskazi su potkrijepljeni i medicinskom dokumentacijom iz koje je vidljivo da je doista došlo do fizičkog napada…“

4.2. Iz takvog obrazloženja pobijane presude, jasno proizlazi da pobijana presuda ne sadrži reprodukciju izvedenih dokaza, ne sadrži ocjenu njihove vjerodostojnosti, nije jasno koje su odlučne činjenice uopće utvrđene i iz kojih dokaza odnosno na temelju kojih provedenih dokaza prvostupanjski sud nalazi dokazanim da je okr. R.R. počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Obrazloženje pobijane presude je potpuno paušalno i općenito, bez navođenja ijednog konkretnog razloga na temelju kojeg je sud izveo zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, obzirom da svaki zaključak zasnovan na ocjeni izvedenih dokaza mora biti uvjerljivo i argumentirano obrazložen, na što osnovano ukazuje okr. R.R.. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

5. Isto tako, u pravu je okr. R.R. kada ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na njegovu prekršajnu odgovornost.

5.1. Naime, iz činjeničnog opisa izreke pobijane proizlazi da se okr. R.R. stavlja na teret da je inkriminirane prilike nasilnički se ponašao u obitelji na način da je „…nakon čega je R. počeo vikati, vrijeđati da joj pička materina te ju je sa obje ruke u predjelu prsa odgurnuo od sebe, što je kod iste izazvalo strah i povredu…prilikom izlaska iz kupaone…prvookrivljeni se u dnevnom boravku prvo verbalno sukobio sa sinovima Z. i A., da bi u jednom trenutku sin A. fizički napao svoga oca R. udarivši ga šakom desne ruke u predio desnog oka, gdje su si potom jedan drugom zadali više udaraca u predio tijela…“.

5.2. Iz obrane okr. R.R. proizlazi da isti poricao počinjenje djela prekršaja koji mu se stavlja na teret obzirom da je iskazao „…Tada je supruga došla za mnom u kupaonu i počela vikati na njega. Pitala ga je što je tako dugo radio u polju i počela me udarati, ja njoj nisam ništa opsovao niti sam ju odgurnuo…tada su došli sinovi i napali su me. Prvo me je htio udariti A., ali sam se ja izmaknuo, ali me je on uspio udariti tako da su mu ispale i naočale i poslije ih nije našao…“. Nadalje, iz obrane okr. A.R. proizlazi da je isti iskazao „…vidio sam kako R. drži Z. za vrat…Ja sam odmah reagirao na tu situaciju i zadao mu 2-3 udarca i uhvatio sam ga za majicu...Tada je i on mene udarao, a brat Z. je stao između nas da nas razdvoji…“ dok iz obrane okr. Z.R. proizlazi da je isti iskazao „…Tada je došao brat A. i vidio je kroz prozor šta mi tata radi i kad je došao nasrnuo je na oca i tada su njih dvojica počeli izmjenjivati udarce…“.

5.3. Iz takvih obrana okrivljenika proizlazi da je došlo do fizičkog sukoba između njih, međutim, prvostupanjski sud uopće nije razmatrao institut nužne obrane odnosno institut prekoračenja nužne obrane, a što je bio dužan, obzirom da okr. R.R. izričito poriče djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret odnosno da li je isti postupao u nužnoj obrani s obzirom na radnju koja mu se stavlja na teret „da je suprugu R. sa obje ruke u predjelu prsa odgurnuo od sebe“, a imajući u vidu obranu istog kada je iskazao da ga je supruga R. „…počela udarati…“ odnosno da li je okr. A.R. postupao u nužnoj obrani, a obzirom da je u svojoj obrani iskazao „…vidio sam kako R. drži Z. za vrat…Ja sam odmah reagirao na tu situaciju i zadao mu 2-3 udarca i uhvatio sam ga za majicu... Tada je i on mene udarao…“, a u smislu odredbe članka 18. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, kojom je propisano;

„(2) Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. (3) Počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti.“.

6. Kako, dakle, postoji gore navedena bitna povreda, te kako, za sada, činjenično stanje nije podobno za meritorno ispitivanje, to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti iz naprijed navedenih razloga, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjskom sudu se ukazuje da je odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu, jer je nepravilno primijenio odredbe Prekršajnog zakona o uvjetnoj osudi, a što je ovaj sud utvrdio ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti.

7.1. Naime, u smislu članka 44. stavak 1. Prekršajnog zakona, uvjetna je osuda prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim tim Zakonom. Navedeni uvjeti propisani su članku 46. stavak 1. Prekršajnog zakona, koji glasi:"Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom."

7.2. Kako je u izreci pobijane presude prvostupanjski sud kao uvjet za opoziv uvjetne osude naveo počinjenje istog ili sličnog prekršaja u roku provjeravanja, umjesto počinjenje jednog ili više prekršaja za koje je okrivljeniku izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju ima po zakonu. O opisanoj povredi, prvostupanjski sud vodit će računa prilikom ponovnog odlučivanja.

8. Slijedom navedenog, obzirom da je u povodu žalbe okr. R.R. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. A.R., to je primjenjujući načelo blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis), na temelju članka 202. stavak 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, postupljeno kao da takva žalba postoji.

9. Iz naprijed navedenih razloga, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

10. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, provesti sve već provedene dokaze, po potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti i u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 2. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja okr. R.R., oštećenicu i tužitelja.