Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 20 Gž-2087/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Skerlev, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz S.. N., …, OIB …, zastupanog po punomoćniku N. H., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženog A. B. d.d. iz Z., …, OIB …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1714/19-17 od 23. srpnja 2020., dana 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog A. B. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1714/19-17 od 23. srpnja 2020..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženom isplatiti tužitelju iznos od 53.466,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 186,49 kn od dana 1. svibnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 182,81 kn od dana 22. lipnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 181,89 kn od dana 21. srpnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 184,39 kn od dana 1. kolovoza 2007. godine do isplate,

- na iznos od 185,36 kn od dana 1. rujna 2007. godine do isplate,

- na iznos od 297,72 kn od dana 1. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 297,14 kn od dana 1. studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos od 300,88 kn od dana 1. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 299,33 kn od dana 1. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 304,76 kn od dana 1. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 307,76 kn od dana 1. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 616,45 kn od dana 2. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 599,22 kn od dana 1. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 593,25 kn od dana 1. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 600,61 kn od dana 1. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 589,79 kn od dana 1. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 590,33 kn od dana 1. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 596,74 kn od dana 1. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 645,33 kn od dana 1. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 612,77 kn od dana 1. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 721,40 kn od dana 1. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 728,46 kn od dana 1. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 731,63 kn od dana 1. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 722,89 kn od dana 1. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 724,56 kn od dana 1. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 711,21 kn od dana 1. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 701,38 kn od dana 1. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 703,99 kn od dana 1. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 709,17 kn od dana 1. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 708,72 kn od dana 1. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 703,48 kn od dana 1. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 713,31 kn od dana 1. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 721,20 kn od dana 1. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 732,41 kn od dana 1. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 729,84 kn od dana 1. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 745,06 kn od dana 1. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 742,17 kn od dana 1. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 747,80 kn od dana 1. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 796,51 kn od dana 1. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 786,48 kn od dana 1. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 817,11 kn od dana 1. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 806,53 kn od dana 1. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 789,50 kn od dana 1. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 825,42 kn od dana 1. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 783,80 kn od dana 1. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 754,74 kn od dana 1. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 765,94 kn od dana 1. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 752,94 kn od dana 1. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 755,31 kn od dana 1. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 810,33 kn od dana 1. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 815,69 kn od dana 1. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 6.076,81 kn od dana 27. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1.051,16 kn od dana 2. kolovoza 2011. godine do isplate i

- na iznos od 14.906,27 kn od dana 2. kolovoza 2011. godine do isplate,

za razdoblje od 1. svibnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana (stavak I izreke), te je tuženom naloženo tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.970,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2020. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana (stavak II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženi, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 53.466,24 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pobliže određenom izrekom pobijane presude, s osnove pretplaćenih iznosa kredita sklopljenog dana 2. kolovoza 2005. godine pod brojem 016-1597/2005 (dalje - Ugovor) između pravnog prednika tuženog H. A. A. bankom d.d. i tužitelja, a zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

5. Prethodno pitanje za razrješenje spornog odnosa stranaka (čl. 12 ZPP), je ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno, kada je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu Ugovora, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sukladno jednostranoj odluci banke.

7. Pri tome se pravilno prvostupanjski sud pozvao na učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine. Tom odlukom utvrđeno je, i u odnosu na pravnog prednika tuženog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, tuženi, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje - ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. godine, i to čl. 81, 82 i 90, a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje - ZZP), i to čl. 96 i 97, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje - ZOO).

8. Naime, odluka suda, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118 ZZP, a o čemu se radi u ovom slučaju.

9. Prema odredbi čl. 502 a st. 1 ZPP, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se, u sklopu svoje registrirane i propisom određene djelatnosti, bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrijedi ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

10. Odredbom čl. 502 b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502 a ZPP, dok je čl. 502 c ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a st. 1 ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502 a st. 1 ZPP.

12. Stoga su, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke, žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu zaštitu interesa potrošača.

13. Obzirom da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, a kojom je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to obvezuje i prvostupanjski sud, te prvostupanjski sud nije niti trebao posebno obrazlagati nišetnost navedenih odredbi Ugovora, s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.

14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim i pozivom na odredbu čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO), usvojio tužbeni zahtjev, pri čemu je pravilno uzeo u obzir izračunatu visinu toga zahtjeva prema izračunu iznad onoga što je tužitelj trebao platiti bez na opisani način ugovorene valutne klauzule.

15. Pri tome je pravilno ocijenjen neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. godine, da zastarni rok, u slučaju restitucijskoj zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16. Dakle, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Priopćenju od 1. ožujka 2022. godine.

17. Suprotno žalbenim navodima, žalitelja se ne može smatrati poštenim stjecateljem, u smislu čl. 1115 ZOO, obzirom da se radi o stjecanju na temelju ništetne ugovorne odredbe, dakle, ugovorne odredbe koja je bila ništetna ex tunc.

18. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti, suprotno žalbenim navodima, ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

19. Nisu osnovani niti žalbeni navodi, kojima tuženi ističe povoljniji položaj tužitelja u odnosu na korisnike kredita s fiksnom kamatnom stopom. naime, valja istaknuti da je, u konkretnom slučaju, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna jer je bila nepoštena i uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, pa se zbog toga primjenjuje ona kamatna stopa valjano ugovorena između stranaka – početna od 3,99%. Stoga tužitelj ni na koji način ne bi trebao doći u poziciju potrošača koji su sklopili ugovor s fiksnom kamatnom stopom.

20. Naposljetku, odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita po osnovu i visini (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).

21. Dakle, obzirom da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te kako nisu uočene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po osnovi čl. 368 st. 1 ZPP, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 2. ožujka 2022.

Sudac:

Vesna Skerlev