REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-569/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. B. d.d. u stečaju, OIB …, S., kojeg zastupa stečajna upraviteljica A. Č., protiv tuženika R. A. d.d., O. …, Z., Petrinjska 59, kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik iz O. D. G.. & G. iz Z., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-152/2021-163 od 16. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja C. B. d.d. u stečaju, S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-152/2021-163 od 16. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi C. B. d.d. u stečaju S. Ugovor o cesiji sklopljen između tužitelja kao cedenta i tuženika kao cesionara 21. studenog 2011. i da je tuženik dužan vratiti u stečajnu masu tužitelja iznos od 410.519,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti (točka I. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 243.149,37 kn dok je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 37.787,50 kn (točka II. izreke).
2. Protiv dijela ove presude pod točkom I. izreke i dosuđujućeg dijela parničnog troška pod točkom II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti. Posebno ističe da je temeljem ranije pravomoćne presude, koju je ukinuto Vrhovni sud Republike Hrvatske već isplatio dio parničnog troška u iznosu od 163.878,12 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je pobijanje pravnih radnji u stečaju i vraćanje u stečajnu masu iznosa od 410.519,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti stečenog pobojnom radnjom.
6. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, pa je presudu u pobijanom dijelu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
7. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenog dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Odredbom čl. 127. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ) propisane su opće pretpostavke pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, a koje opće pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
9. Opće pretpostavke pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika su: da je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, da je prije otvaranja stečajnog postupka poduzeta pravna radnja koja može biti predmetom pobijanja, da je pobijana pravna radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika, te da se rezultat pobijanja mora očitovati u većoj mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika.
10. Sud prvog stupnja je utvrdio da su ispunjenje prve dvije opće pretpostavke (da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak 16. siječnja 2012., te da je Ugovor o cesiji, kao pobojna pravna radnja, sklopljen prije otvaranja stečajnog postupka 21. studenog 2011.).
11. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije dokazao da je pobijana pravna radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja određenih vjerovnika i jer nije učinio vjerojatnim da će se pobijanje očitovati u većoj mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika (nije učinio vjerojatnim nedostatnost stečajne mase).
12. Među strankama nije prijeporno:
- da su tuženik i prednik tužitelja bili u poslovnom odnosu na temelju depozita tuženika plasiranog predniku tužitelja u iznosu od 1.000.000,00 EUR s ugovorenim rokom dospijeća depozita na dan 17. studenog 2011.,
- da je 21. studenog 2011. umjesto isplate depozita u novcu između prednika tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o cesiji, a kojim ugovorom prednik tužitelja tuženiku ustupa svoju tražbinu prema cesusu P. d.d., S. B., - da je 22. studenog 2011. pokrenut nad prednikom tužitelja postupak likvidacije te je predniku tužitelja oduzeta dozvola za rad,
- da je tuženik 23. studenog 2011. uputio cesusu obavijest da mu je prednik tužitelja ustupio tražbinu na temelju Ugovora o cesiji,
- da se tuženik 24. studenog 2011. naplatio na temelju Ugovora o cesiji od 21. studenog 2011.,
- te da je 6. siječnja 2012. otvoren stečaj nad prednikom tužitelja.
13. Tužitelj u žalbi ističe da je predložio izvođenje dokaza uvidom u stečajni spis poslovni broj St-770/11, a u kojem postupku se provodi stečaj nad tužiteljem. Tvrdi da je uvidom u taj stečajni spis moguće utvrditi treću i četvrtu opću pretpostavku, te da taj dokazni prijedlog nije novi dokazni prijedlog, jer je predložen još u tužbi.
14. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj predlagao izvršiti uvid u stečajni spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-770/11 na točno određene okolnosti i to: na okolnost da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, da je Ugovor o cesiji zaključen u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i da je stečajna upraviteljica dobila odobrenje stečajnog suca i odbora vjerovnika za povlačenje tužbe.
15. Sud prvog stupnja odbio je dokazni prijedlog uvida u stečajni spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-770/11 na predložene okolnosti, jer su predložene okolnosti među strankama nesporne.
16. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je ukidnom odlukom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-2638/2020-2 od 22. veljače 2021. postupak sudu prvog stupnja vraćen u fazu glavne rasprave, a zbog čega tužitelj nije bio ovlašten predlagati provođenje već predloženog dokaza na druge okolnosti.
17. Naime, tužitelj je na ročištu 27. siječnja 2016. predložio uvid u stečajni spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-770/11 na okolnost da stečajna masa nije dostatna za namirenje tužiteljevih vjerovnika, odnosno da će se vjerovnici namiriti tek s 36,24% tražbina.
18. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se nakon zaključenja prethodnog postupka više ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi odnosno predlagati ranije predloženi dokazi na nove okolnosti, a naročito što tužitelj na ročištu od 27. listopada 2021. predlaže uvid u izvješće stečajnog upravitelja koje se nalazi u stečajnom spisu, a koje izvješće je tužitelj mogao priložiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. u vezi čl. 377. ZPP-a).
19. Budući da je tužitelj predlagao uvid u stečajni spis na okolnosti koje nisu bile sporne između stranaka, a ne i na novopredložene okolnosti na ročištu 27. listopada 2021., pravilno je sud prvog stupnja postupio kada nije prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog na novopredložene okolnosti, jer je na tužitelju postojala krivnja što izvješće stečajnog upravitelja nije predložio ili priložio prije zaključenja prethodnog postupka.
20. Budući da tužitelj nije iznio činjenične tvrdnje na koji način i koji vjerovnici su oštećeni, odnosno u odnosu na koje vjerovnike je, prema načinu namirenja, tuženik stavljen u povoljniji položaj, a niti je predložio dokaze na te okolnosti, pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao treću opću pretpostavku pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika.
21. Osim toga, na temelju samog dokaznog prijedloga tužitelja koji je podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka da se izvrši uvid u izvješće stečajnog upravitelja nije bilo moguće dokazati postojanje treće opće pretpostavke budući da tužitelj nije iznio činjenične tvrdnje na koji način i koji vjerovnici su oštećeni odnosno u odnosu na koje vjerovnike je tuženik stavljen u povoljniji položaj. Prema dokaznom prijedlogu tužitelja, sud bi sam trebao procjenjivati, koje odlučne činjenice treba dokazivati uvidom u stečajni spis.
22. Pravilno je i stajalište suda prvog stupnja da iz stanja spisa nije vidljivo da bi tužitelj učinio vjerojatnim nedostatnost stečajne mase, a zbog čega nije dokazao niti postojanje četvrte opće pretpostavke da se rezultat pobijanja mora očitovati u većoj mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika.
23. Naime, tužitelj je tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a nakon što je ukinuta ranija prvostupanjska odluka i postupak vraćen u fazu glavne rasprave, iznio činjenični navod da stečajna masa nije dostatna za namirenje svih stečajnih vjerovnika odnosno da je stečajna masa dovoljna za namirenje svega 36,24% obveza stečajnog dužnika, ali na tu okolnost nije predložio niti jedan dokaz do zaključenja prethodnog postupka.
24. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) kada je tužbeni zahtjev odbio.
25. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini. Naime, tužitelj neosnovano osporava odluku o parničnom trošku iz razloga što sud prvog stupnja nije umanjio parnični trošak za plaćeni iznos od 163.878,12 kn na temelju ranije presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2578/2016, koja je naknadno ukinuta od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji iznos tuženik tužitelju nije vratio do zaključenja glavne rasprave. To stoga, što tužitelj taj iznos može potraživati temeljem stjecanja bez osnove i nakon pravomoćnosti pobijane presude, jer je osnova za plaćanje otpala. Tek nakon što tužitelj zatraži povrat plaćenog iznosa parničnog troška biti će moguć prijeboj međusobnih tražbina.
26. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
27. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
