REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3950/201-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. A. iz Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice N. Đ. iz K., J., OIB: … , drugotuženice N. K. iz Z., OIB: … , trećetuženika V. J. iz K., T., Ontario, četvrtotuženice D. J.-F. iz Z., OIB: … , petotuženice M. N. iz D., OIB: … , koje treće, četvrto i petotuženike zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, i po protutužbi prvotuženice N. Đ. iz K., J., OIB: … , drugotuženice N. K. iz Z., OIB: … , trećetuženika V. J. iz Kanade, T., četvrtotuženice D. J.-F. iz Z., OIB: … i petotuženice M. N. iz D., OIB: … , koje treće, četvrto i petotuženike zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tužiteljice Lj. A. iz Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i iseljenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-833/2020-2 od 15. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 841/2019-126 od 28. veljače 2020., te kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-841/2019-130 od 2. srpnja 2020., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice L. A., odbacuje se.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena (u dijelu pod točkom I. i III.. izreke) i djelomično ukinuta (u dijelu pod točkom II. izreke i u dijelu odluke o parničnom trošku-dio točke III. izreke) presuda suda prvog stupnja, te je potvrđena dopunska presuda suda prvog stupnja.

2. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul.br. 2337 k.o. Š., kč.br. 2661/2, dvorište u M., površine 102 čhv i kč.br. 2661/3, dvorište u M., površine 43 čhv, prema novoj izmjeri kč.br. 2863, k.o. M., što su tuženici dužni priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama s imena tuženika na ime tužiteljice, jer će u protivnom istu zamijeniti ta presuda, te da se naloži tuženicima naknaditi tužiteljici troškove postupka, pod točkom II. izreke utvrđeno je da je ništav i da kao takav ne proizvodi pravne učinke kupoprodajni ugovor od 24. siječnja 1992. sklopljen između B. L., kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljici iseliti iz kuće u Z., … , sagrađenoj na kč.br. 2661/2 dvorište u M. u površini od 102 čhv i kčbr. 2661/3, dvorište u M. u površini od 43 čhv, upisane u zk.ul. 2337 k.o. Š., te predati istu nekretninu u posjed tuženicima, kao i naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka.

2.1. Dopunskom presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da se utvrdi da je vlasnica stambene zgrade u Z., … , sagrađene na zkč.br. 2661/2 i zk.čbr. 2661/3, koje su upisane u zk.ul.br. 2337 k.o. Š., po novoj izmjeri kč.br. 2863 k.o. M.

3. Protiv navedene drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja kako slijedi:

1. Pretpostavlja li se poštenje tužitelja kao (pravnog sljednika) posjednika nekretnine, odn. graditelja zgrade na tuđem zemljištu u parničnom postupku u kojem tužitelj tvrdi da je vlasništvo nekretnine stekao građenjem, odn. dosjelošću (putem prednika)?

2. Obara li presumpciju poštenja posjednika nekretnine-koji istu drži trajno u posjedu barem od 1953. godine nadalje sa sljednicima i čiji sljednik u parničnom postupku tvrdi, između ostalog, da je takvo držanje nekretnine preraslo u vlasništvo njegovog prednika nad istom nekretninom (u smislu odredbe pravnog pravila iz odredbe§328 u vezi §1468 i §1493 Općeg austrijskog građanskog zakonika (OGZ) koji je u vrijeme SFRJ bio primjenjiv na temelju odredaba članka 2. do 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/46-proč. tekst; dalje: ZNPP) odn. u smislu odredbe iz članka 72. stavka 2. i stavka 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90-dalje: ZOVO) koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) u vezi odredaba članka 28. stavka 2. odn. stavka 4. ZOVO) – samo utvrđenje činjenice da je nekretnina takvom posjedniku početkom 1950-ih godina dana od nadležni vlasti (konkretno: tadašnjeg "NO Č." putem "Državnih stambenih grada 6. rajona Zagreb") na korištenje; odn. samo utvrđenje činjenice da su prije i za vrijeme opisanog posjedovanja nekretnine bile upisane kao vlasništvo trećih osoba, pritom bez postojanja drugih dokaza iz kojih bi proizlazilo znanje, odn. mogućnost znanja takvog posjednika i njegovih sljednika da mu/im ne pripada pravo na posjed, pri čemu su treće osobe za takvo posjedovno stanje saznale 1967. godine, ali se istome nisu protivile sve do 2002. godine?

2.a. Drugim riječima, odn. jednostavnije i općenitije: Može li se u parničnom postupku presumpcija poštenja nečijeg posjeda nekretnine-vršenog neprekinuto od barem 1953. godine nadalje kroz sljedećih barem 30 godina sa sljednicima-oboriti samim utvrđenjem činjenice da je (tadašnja) nadležna vlast dala nekretninu posjedniku na korištenje ili pak samim utvrđenjem činjenice da su kao vlasnici nekretnine u to vrijeme bile upisane druge osobe – ili je za obaranje iste presumpcije, u smislu tada važećeg stvarnopravnog uređenja i sudske prakse, nužno na drugačiji način dokazati da je takav posjednik, odn. njegovi sljednici u posjedovanju, doista (osobno) znao/li, odn. morao/li znati da mu/im ne pripada pravo na posjed?

3. Odgovara li čin građenja potpuno nove (zidane) zgrade (kuće) vlastitim sredstvima na temeljima potpuno srušene (drvene) zgrade (kuće), izvršen u vrijeme važenja pravnih pravila iz Općeg austrijskog građanskog zakonika (OGZ) u okviru pravnog sustava SFRJ, pravnom pojmu "građenja" zgrade kao uvjeta za originarno stjecanje vlasništva, u smislu pravnog pravila iz odredbe §418 OGZ koji je u to vrijeme bio primjenjiv na temelju odredaba članaka 2. do 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/46-proč. tekst; dalje: ZNPP)?

4. Ako stranka u parničnom postupku tvrdi da je pravo vlasništva zgrade i zemljišta stekla, između ostalog, gradnjom (po prednicima) vlastitim sredstvima u vrijeme primjene pravnog pravila iz odredbe §418 OGZ u smislu odredbe članka 4. ZNPP, odn. kasnije dogradnjom i adaptacijom zgrade (osobno) vlastitim sredstvima u vrijeme važenja odredbe članka 26. stavka 1. ZOVO koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) i na te okolnosti u postupku predlaže izvršiti procjenu vrijednosti predmetne nekretnine (zgrade i zemljišta), je li sud u tom slučaju dužan tijekom postupka procijeniti vrijednost predmetne nekretnine (zgrade i zemljišta), napose imajući u vidu ustaljenu praksu i shvaćanja visokih sudova u SFRJ u vezi primjene pravnog pravila iz odredbe §418 OGZ u smislu odredaba članka 2. do 4. ZNPP prema kojem shvaćanju graditelj stječe pravo vlasništva nad zgradom i zemljištem potrebnim za redovno korištenje zgrade ako postoje pretpostavke za stjecanje vlasništva građenjem i ako je podignuta zgrade vrijednija od zemljišta na kojem leži i od zemljišta oko nje?

5. Je li pošten posjednik – i utoliko pošteni graditelj – a kasnije njegov pravni sljednik, mogao steći pravo vlasništva nekretnine (zemljišta sa zgradom) na originaran način građenjem zgrade vlastitim sredstvima u vrijeme primjene pravnog pravila iz odredbe §418 OGZ u smislu odredaba članka 2. do 4. ZNPP, odn. kasnijom dogradnjom te adaptacijom zgrade u vrijeme važenja odredbe članka 26. stavka 1. ZOVO koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), ako je vrijednost tako sagrađene, odn. kasnije dograđene i adaptirane grade znatno vrijednija od vrijednosti zemljišta, makar vlasnik/vlasnici zemljišta i nije/nisu znao/li za građenje?

4. U odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije prvo i drugotuženici su predložili odbaciti prijedlog tužiteljice kao nedopušten, podredno odbiti isti kao neosnovan.

4.1. U odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije treće do petotuženici su predložili odbaciti prijedlog tužiteljice kao nedopušten.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), ocijenjeno je da prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što odgovor na prvo postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja te primjene odredbe čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

5.1. U odnosu na pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije pod 2., 2.a i 4., valja reći da ista pitanja nisu takva kakva je imala u vidu odredba čl. 385. stavak 1. ZPP-a. Naime, pitanja koja postavlja tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije pod 2. i 2.a odnose se isključivo na konkretan spor i upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, kao i isticanje prigovora glede bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a u odnosu na četvrto postavljeno pitanje valja reći da odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Zbog toga navedena pitanja koja postavlja tužiteljica nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.2. Nadalje, u odnosu na treće i peto postavljeno pitanje valja reći da ista polaze od činjeničnih utvrđenja koja ne koincidiraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja. Naime, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je izgrađena potpuno nova (zidana) zgrada (kuća), te da je u postupku utvrđeno da je zgrada postojala prije nego li je ista bila dodijeljena na korištenje prednicima tužiteljice, odnosno B. L. (prodavatelja predmetne nekretnine), da su prednici istih radove izvršene na predmetnoj zgradi poduzeli kao nepošteni graditelji i posjednici, to o odgovoru na treće i peto postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, slijedom čega navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.3. Osim toga valja reći da u odnosu na postavljena pitanja tužiteljica nije izložila odgovarajuće razloge važnosti budući da se pozvala na odluke koje nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

6. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.