REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2427/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz K., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva G. & Š. j.t.d. iz Č., protiv tuženika T. d.d. Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u K. poslovni broj Gž-1789/2015-2 od 1. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 1121/2012-32 od 27. ožujka 2015., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u K. poslovni broj Gž-1789/2015-2 od 1. ožujka 2016., u dijelu u kojem je potvrđen st. 1. ali. 3 presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-1121/2012-32 od 27. ožujka 2015. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u K. poslovni broj Gž-1789/2015-2 od 1. ožujka 2016. u dijelu u kojem je potvrđen st. 1. ali. 4. presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-1121/2012-32 od 27. ožujka 2015. i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-1121/2012-32 od 27. ožujka 2015. st. 1. ali. 4. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 1121/2012-32 od 27. ožujka 2015. suđeno je:

"Nalaže se tuženiku T. d.d., Z., da tužitelju V. M. isplati:

- na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 19.100,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. srpnja 2011. godine do isplate po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci Hrvatske Narodne Banke o važećoj eskontnoj stopi, i to po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 1.890,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. srpnja 2011. godine do isplate po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci Hrvatske Narodne Banke o važećoj eskontnoj stopi, i to po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 87.416,51 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom teče po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci Hrvatske Narodne Banke o važećoj eskontnoj stopi, i to po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena na iznos od

2.160,58 kn od 15.02.2010. do isplate

2.307,90 kn od 15.03.2010. do isplate

1.865,94 kn od 15.04.2010. do isplate

2.013,26 kn od 15.05.2010. do isplate

2.160,58 kn od 15.06.2010. do isplate

2.013,26 kn od 15.07.2010. do isplate

2.013,26 kn od 15.08.2010. do isplate

2.013,26 kn od 15.09.2010. do isplate

2.013,26 kn od 15.10.2010. do isplate

2.160,58 kn od 15.11.2010. do isplate

2.013,26 kn od 15.12.2010. do isplate

1.865,94 kn od 15.01.2011. do isplate

2.160,58 kn od 15.02.2011. do isplate

2.307,90 kn od 15.03.2011. do isplate

1.865,94 kn od 15.04.2011. do isplate

2.408.58 kn od 15.05.2011. do isplate

2.642,62 kn od 15.06.2011. do isplate

2.984,96 kn od 15.07.2011. do isplate

3.088,11 kn od 15.08.2011. do isplate

2.881,80 kn od 15.09.2011. do isplate

2.985,66 kn od 15.10.2011. do isplate

2.926,33 kn od 15.11.2011. do isplate

2.660,76 kn od 15.12.2011. do isplate

2.707,58 kn od 15.01.2012. do isplate

2.660,06 kn od 15.02.2012. do isplate

2.777,98 kn od 15.03.2012. do isplate

2.660,06 kn od 15.04.2012. do isplate

2.777,98 kn od 15.05.2012. do isplate

2.542,14 kn od 15.06.2012. do isplate

2.777,98 kn od 15.07.2012. do isplate

2.660,06 kn od 15.08.2012. do isplate

3.084,57 kn od 15.09.2012. do isplate

3.084,57 kn od 15.10.2012. do isplate

3.084,57 kn od 15.11.2012. do isplate

3.084,57 kn od 15.12.2012. do isplate

- na ime novčane rente iznos od 4.310,94 kn mjesečno, od 1. prosinca 2012. na dalje, i to do 15. u mjesecu za prošli mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele iznose po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci Hrvatske Narodne Banke o važećoj eskontnoj stopi, i to po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Iznad dosuđenog tužiteljev zahtjev valja odbiti.

III Nalaže se tuženiku T. d.d. Z., da tužitelju V. M. naknadi parnični trošak u iznosu od 22.437,50 kn, sve u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u K. poslovni broj Gž-1789/2015-2 od 1. ožujka 2016. povodom žalbe tuženika suđeno je:

"Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-1121/12-32 od 27. ožujka 2015. godine:

- u stavku 1. alineja 1. izreke potvrđuje za iznos od 16.100,00 kn (slovima: šesnaest tisuća stotinu kuna) s zakonskom zateznom kamatom a za iznos od 3.000,00 kn (slovima: tri tisuće kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odluka se preinačuje tako da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži naknada neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 kn (slovima: tri tisuće kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. srpnja 2011. godine do isplate.

- u stavku 1. alineja 2. izreke potvrđuje za iznos od 420,00 kn (slovima: četiri stotine dvadeset kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a za iznos od 1.470,00 kn (slovima: tisuću četiri stotine sedamdeset kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odluka se preinačuje tako da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži naknada štete u iznosu od 1.470,00 kn (slovima: tisuću četiri stotine sedamdeset kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. srpnja 2011. godine do isplate.

- u st. 1. ali. 3. i 4. izreke potvrđuje u cijelosti,

- u toč. III. izreke potvrđuje u cijelosti.

Nepobijana toč. II. izreke nije bila predmet ovog drugostupanjskog postupka."

3. Protiv dijela drugostupanjske presude (kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i to st. 1. ali. 3.i 4. kojom se nalaže isplatiti naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 87.416,51 kuna s pripadajućom zateznom kamatom kao i isplaćivati daljnju rentu u mjesečnom iznosu od 4.310,94 kuna) kao i protiv odluke o parničnim troškovima reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti nižestupanjske presude u skladu sa navodima revizije uz nadoknadu troškova parničnog postupka i revizije.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika. Predlaže odbaciti reviziju kao nedopuštenu, podredno odbiti reviziju kao neosnovanu.

5.1. Revizija tuženika je djelomično osnovana (naknada štete-buduće novčane rente), dok je djelomično neosnovana (naknada štete na ime izgubljene zarade).

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, izgubljene zarade i novčane rente koju tužitelj trpi zbog posljedica prometne nezgode od 23. prosinca 2009.

7. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj ... (rođen ... ) u prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede;

- da je za prometnu nezgodu i štetu koju je pretrpio isključivo odgovoran osiguranik tuženika;

- zbog posljedica ozljeda u prometnoj nezgodi kod tužitelja je dijagnosticirana trzajna povreda vratne kralježnice, postavljena mu je imobilizacija Schantzovim ovratnikom uz medikamentoznu terapiju;

- da su kod tužitelj utvrđene degenerativne promjene vratne kralježnice a ozljeda koju je zadobio u prometnoj nezgodi dovela je do daljnjeg pogoršanja kliničkog statusa vratne kralježnice i dekompenziranog stanja koje je kod tužitelja i sada prisutno;

- da je poslije ozljede u prometnoj nezgodi kod tužitelja došlo do značajnog pogoršanja psihičkog statusa u smislu razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) sa depresivnim poremećajem a što je utvrđeno specijalističkim nalazima psihijatra i psihologa;

- da je tužitelj kao posljedicu ozljede trpio fizičke bolove jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta ukupnog trajanja oko 27 dana s time da bolove povremenog karaktera i slabijeg intenziteta trpi i nadalje;

- da je tužitelj pretrpio strah u primarnom obliku u trenutku prometne nezgode a trpio je i strah u sekundarnom obliku u trajanju od oko 6 mjeseci, dok povremeni strah sekundarnog karaktera ili slabi sekundarni strah može trajati doživotno, te zbog posljedica ozljede kod tužitelja je došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti koje je utvrđeno s 10%;

- da je tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od tri tjedna nakon prometne nezgode i to dva sata dnevno zbog jakih neurovegetativnih smetnji;

- da je tužitelj od dana prometne nezgode 23. prosinca 2009. stalno na bolovanju;

- da je tužitelj nesporno bio u radnom odnosu u trenutku prometne nezgode i njegova prosječna plaća prije štetnog događaja iznosila je 5.254,30 kn mjesečno a po osnovi naknade za bolovanje mjesečno prima 943,36 kn.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud, usvaja zahtjev tužitelja sa osnova naknade neimovinske štete u iznosu od 19.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. srpnja 2011. do isplate (slijedeći dan nakon dana kada je zaprimljen odštetni zahtjev tužitelja kod tuženika), s osnova neimovinske štete - tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.890,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. srpnja 2011. do isplate, po osnovi imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 87.416,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od siječnja 2010. godine do studenoga 2012. godine te je buduću novčanu rentu u mjesečnom iznosu od 4.310,94 kn počev od 1. prosinca 2012. godine pa nadalje sa zateznom kamatom na dospjele mjesečne iznose rente a sve temeljem odredbe čl. 1100. i čl. 1104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

9. Drugostupanjski sud, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, djelomično preinačava prvostupanjsku presudu u dijelu dosuđene naknade za neimovinsku i imovinsku štetu zaključivši da bi primjerena naknada štete za neimovinsku štetu iznosila 16.100,00 kuna a za imovinsku štetu u iznosu od 420,00 kuna a sve u pravilnoj primjeni odredbe čl. 1100. st. 1. i čl. 1095. ZOO dok u ostalom dijelu potvrđuje prvostupanjsku presudu.

10. Tuženik u reviziji ističe revizijski razlog počinjene bitne povrede parničnog postupka smatrajući da tijekom postupka nije utvrđena pravno relevantna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i stvarnih i neposrednih posljedica koje su mogle po redovitom tijeku stvari nastati kao posljedica istog pa su pobijane presude nerazumljive i neobrazložene te proturječne provedenim dokazima. Isto tako smatra da su pobijane presude nelogične i neosnovane u dijelu u kojemu je tužitelju dosuđena buduća renta s naslova izgubljene zarade.

10.1. Naime, smatra da sama činjenica da je tužitelj u predmetnom štetnom odgađaju pretrpio trzajnu ozljedu vratne kralježnice koja je sama po sebi ostavila posljedice u fizičkom i psihičkom smislu od svega 10% smanjena životnih okolnosti kao takva nije po redovitom tijeku stvari mogla uzrokovati radnu nesposobnost tužitelja.

11. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11.1. Odredbom čl. 385. st. 2. ZPP propisano je kako se protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. toga Zakona kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

11.2. S obzirom na to da navodima revizije tuženik ukazuje na postojanje apsolutno bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom (postojanje pravno relevantna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i stvarnih i neposrednih posljedica), a da u žalbi protiv prvostupanjske presude takve prigovore nije isticao, to mu nije dopušteno ni u ovom revizijskom postupku.

11.3. Nadalje, u reviziji stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

11.4. Iako se tuženik u reviziji poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu u kojem je odlučeno od naknadi imovinske štete zbog izgubljene zarade, taj prigovor ničim nije obrazložio niti je pojasnio u čemu bi se ta povreda sastojala, to u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj prigovor nije razmatran.

11.5. S obzirom na navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci presude i odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska preuda (u st. 1. ali. 3. izreke - kojim je odlučeno od naknadi imovinske štete zbog izgubljene zarade).

12. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na počinjene bitne povrede parničnog postupka u dijelu u kojem se odlučivalo o pravičnoj novčanoj naknadi buduće neimovinske štete - novčane rente.

12.1. Prvostupanjski sud, usvajajući zahtjev tužitelja na ime buduće neimovinske štete, navodi kako je "(…) dosudio pravičnu novčanu naknadu i za buduću neimovinsku štetu jer je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti s obzirom na nedvojbeno utvrđeno zdravstveno stanje tužitelja koje se evidentno pogoršala (…)" dok drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženika, navodi "(...) da bi prema utvrđenom činjeničnom stanju tužitelju pripadala naknada štete po osnovi izgubljene zarade i za slučaj da je otišao u invalidsku mirovinu jer njegovo takvo umirovljenje bilo bi posljedica upravo ozljede koju je zadobio u prometnoj nezgodi. Prema tome, u ovom bitnom dijelu žalba tuženika nije osnovana odnosno prvostupanjski sud je pravilno odlučio u stavku 1. alineja 4. izreke presude (…)".

13. Tuženik u reviziji osnovano ističe da nižestupanjski sudovi u obrazloženju svojih odluka (dijelu u kojem se odlučivalo o naknadi neimovinske buduće štete u obliku novčane rente) nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama odnosno da su presude nerazumljive, neobrazložene i proturječe provedenim dokazima. Naime, iz nižestupanjskih presuda nije vidljivo na temelju kojih činjenica je sud izveo zaključak da je osnovan zahtjev tužitelja za naknadom buduće neimovinske štete - novčane rente posebice imajući u vidu nesporna utvrđenja da tužitelj nije trajno umirovljen, da mu nije utvrđena trajna radna nesposobnost niti je ostvario pravo na mirovinu zbog radne nesposobnosti.

13.1. Postupajući na navedeni način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, na što je on bezuspješno upirao u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude, pa je stoga i sud drugog stupnja, propuštanjem sankcioniranja te postupovnopravne povrede, sam počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP.

14. Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci pod toč. 1. i ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu naknade neimovinske štete- buduće mjesečne rente.

14.1. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu s osnova neimovinske buduće štete u obliku novčane rente.

15. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. 2. izreke).

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.