REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2267/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o., Z., OIB … , kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika I. R., P., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-568/2016-3 od 7. travnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3336/11-34 od 18. ožujka 2016., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-568/2016-3 od 7. travnja 2017. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

I. Drugostupanjskom je presudom, pozivom na odredbu čl. 373.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), preinačena presuda suda prvoga stupnja tako da je presuđeno:

„I. U s v a j a se žalba tužitelja kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 80 Povrv-3336/11-34 od 18. ožujka 2016., p r e i n a č a v a i sudi:

a)

O d r ž a v a se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. Č. iz Z., poslovni broj Ovrv-1533/10 od 23. studenog 2010. u dijelu kojim je naloženo tuženiku I. R. iz P., OIB: … , isplatiti tužitelju P. C. d.o.o., iznos od 73.396,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 12.851,77 kn od dana 21. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 53.152,10 kn od dana 28. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 3.776,49 kn od dana 28. svibnja 2010. ne do isplate,

- na iznos od 177,85 kn od dana 28. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 277,88 kn od dana 28. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1.869,24 kn od dana 30. kolovoza 2010. do isplate i

- na iznos od 1.291,17 kn od dana 28. rujna 2010. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.563,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. studenog 2010., do isplate, sve u roku od 8 dana.

b) U k i d a se platni nalog sadržan u točci 3., rješenja o ovrsi javnog bilježnika Z. Č. iz Z., poslovni broj Ovrv-1533/10 od 23. studenog 2010. u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 73,80 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2010., do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.665,00 kn, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.605,00 kn u roku od 8 dana.“

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je ovom revizijskome sudu da je preinači ili da je ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se ona odbije kao neosnovana.

4. Revizija je osnovana.

5. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u cijelosti, jer je tuženik u cijelosti i pobija, a u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

6. Predmet spora tužiteljev je zahtjev za isplatu utemeljen na tvrdnji da mu tuženik kao korisnik dodatne kreditne kartice American Express Business card (dalje i: kreditna kartica), koji solidarno odgovara za obveze naručitelja kartice, tuženikovog poslodavca, nije platio dugove učinjene uporabom kartice.

7. Nakon provedenog postupka i ocjene izvedenih dokaza prvostupanjski sud je obrazložio da iz utvrđenih činjenica vezanih za postupak sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika i sam sadržaj sklopljenog ugovora kojim je tuženik pristupio kao solidarni dužnik, naglašavajući i činjenice vezane za sam izgled pristupnice, konkretno:

- da tuženiku prilikom potpisivanja pristupnice, a niti ikada kasnije, nisu uručeni opći uvjeti odnosno ugovor o korištenju kreditne kartice,

- da je tuženik karticu preuzeo u prostorijama svog poslodavca i da mu tada nisu predane bilo koje druge isprave,

- da je formular pristupnice grafički koncipiran tako da su odvojeno označeni prostori koje popunjava i potpisuje korisnik za kojeg se traži izdavanje dodatne kreditne kartice od prostora kojeg popunjava naručitelj i njegova odgovora osoba,

- da se upozorenje o solidarnoj odgovornosti i primjeni unaprijed otisnutog tipskog ugovora o korištenju dodatne kartice nalazi otisnuto sitnim slovima u dijelu pristupnice koji popunjava odgovorna osoba naručitelja,

- da se obavijest o tome da za sve učinjene troškove solidarno odgovaraju naručitelj i korisnik kartice nalazi izdvojena ispod naslova, a izvan središnjeg i najvećeg pravokutnika kojeg s najviše podataka ispunjavaju upravo osobe za koje se traži dodatna kartica,

- da je pristupnicu zadržao tužitelj,

proizlazi da su vjerodostojne tuženikove tvrdnje da mu uz predmetnu kreditnu karticu zaista nisu nikada dostavljeni opći uvjeti, odnosno unaprijed otisnut tipski ugovor o korištenju kreditne kartice, niti mu je njihov sadržaj bio poznat ili morao biti poznat, sve pored činjenice da su odredbe o postojanju i primjeni istog ugovora zaista otisnute u dijelu pristupnice koji po svom položaju sugeriraju na to da se odnose na odgovornu osobu naručitelja, pa da tuženika u smislu odredbe čl. 295. st. 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) ne obvezuju, kao i da je ugovor ništetan jer je protivan načelu savjesnosti i poštenja propisanim čl. 4. ZOO, načelu zabrane zlouporabe prava propisanim čl. 6. ZOO i načelu zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO.

Konačno, prvostupanjski sud zaključuje da je odredbom čl. 296. ZOO propisano da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost o pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

8. Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu preinačio obrazloživši samo:

- da „potpisana pristupnica od strane tuženika predstavlja prihvaćenu ponudu tužitelja za sklapanje ugovora, pa se temeljem čl. 252. ZOO-a, smatra da je tuženik sklopio ugovor o korištenju American Express Business Card i prihvatio solidarnu odgovornost sa naručiteljem dodatne kartice „ T.“ d.o.o.“

- da se „nepotrebno, stoga, prvostupanjski sud upustio u raspravljanje o načelu savjesnosti i poštenja, zlouporabi prava, prouzročenju štete, te o ništetnosti čl. 5b. ugovora o korištenju American Express Business Card, odnosno na odredbe čl.4., 6., 8. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima (Nar.nov.br.35/05, 41/08 – dalje ZOO)“

- da je s „obzirom da je nesporno da se predmetnom dodatnom karticom tuženik služio isključivo za potrebe naručitelja kartice to prema naručitelju dodatne kartice može postaviti regresni zahtjev, ali kao solidarnog dužnika ne može ga se osloboditi obveze prema tužitelju“, a „prema čl. 43. ZOO-a, tužitelj može plaćanje nastalih troškova tražiti od bilo kojeg solidarnog dužnika“.

9. Osnovano tuženik ukazuje na to da je ovakvim obrazloženjem drugostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer se presuda ne može ispitati.

10. Naime, prvostupanjski je sud, s čim se slaže i sud drugoga stupnja, jer je u obrazloženju svoje presude (iako se pozvao na odredbu čl. 373.a ZPP) naveo: „Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo“, iscrpno obrazložio koje je činjenice vezane za samo sklapanje ugovora na temelju kojeg tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu utvrdio i kako ih je utvrdio. Međutim, iz tako utvrđenih činjenica, uopće ne dvojeći da je ugovor sklopljen, jer to nije ni sporno, izveo je zaključak o ništetnosti odredaba sklopljenog ugovora na temelju kojih se od tuženika traži isplata, podrobno obrazloživši zašto smatra da su te odredbe ništetne, valjanost kojih zaključaka ovom prilikom revizijski sud ne može ispitivati.

11. Iz obrazloženja pak drugostupanjske presude proizlazi shvaćanje da se u ocjenu ništetnosti ugovora sud prvoga stupnja nije trebao „upuštati“ u situaciji kada je suugovaratelj (ovdje tuženik) prihvatio ponudu za sklapanje ugovora pa je tako ugovor u smislu odredbe čl. 252. ZOO i sklopljen. To je, međutim, nelogično, jer – na koje bi se to ugovore primjenjivala pravila o njihovoj ništetnosti ako ne na one u kojima je ponuđenik prihvatio ponudu za sklapanje ugovora, dakle na one ugovore koji su prihvatom ponude sklopljeni. Zato sama činjenica što je tuženik prihvatio ponudu za sklapanje ugovora, čime je ugovor sklopljen, ne sprječava da se u parnici raspravlja o ništetnosti sklopljenog ugovora.

12. Stoga drugostupanjsku presudu zbog nedostatnih razloga nije moguće ispitati čime je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

13. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda drugoga stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje u kojem će ponovno odlučiti o tužiteljevoj žalbi i za odluku dati jasne i razumljive razloge, vodeći računa o odredbi čl. 375. st. 1. ZPP kojom je propisan sadržaj obrazloženja drugostupanjske presude.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.