Pn-32/18.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: A. Đ., O.: …, K. S., kojeg zastupa punomoćnica
M. J. M., odvjetnica iz S., protiv tuženika: C.
osiguranje d.d. Z., O.: …, D., radi
naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. siječnja 2022. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja M. J. M. i punomoćnice tuženika R. G., 2. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev:
„1. Dužan je tuženik C.O,. d.d. Z., O.: … u roku
od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju A. Đ., O.: …,
iznos od 95.102,61 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 % poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koja kamata teče:
– na iznos od 1.058,49 kuna od 1. studenog 2013. pa do isplate
– na iznos od 1.058,49 kuna od 1. prosinca 2013. pa do isplate
– na iznos od 1.058,66 kuna od 1. siječnja 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.058,66 kuna od 1. veljače 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.060,70 kuna od 1. ožujka 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.060,70 kuna od 1. travnja 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.060,70 kuna od 1. svibnja 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.060,70 kuna od 1. lipnja 2014. pa do isplate – na
iznos od 1.060,70 kuna od 1. srpnja 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.060,70 kuna od 1. kolovoza 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.060,70 kuna od 1. rujna 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.060,70 kuna od 1. listopada 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.060,70 kuna od 1. studenog 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.060,70 kuna od 1. prosinca 2014. pa do isplate
– na iznos od 1.099,70 kuna od 1. siječnja 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.112,90 kuna od 1. veljače 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.112,90 kuna od 1. ožujka 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.112,90 kuna od 1. travnja 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.112,15 kuna od 1. svibnja 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.112,90 kuna od 1. lipnja 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.112,90 kuna od 1. srpnja 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.102,32 kuna od 1. kolovoza 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.127,12 kuna od 1. rujna 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.114,72 kuna od 1. listopada 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.114,72 kuna od 1. studenog 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.114,72 kuna od 1. prosinca 2015. pa do isplate
– na iznos od 1.114,72 kuna od 1. siječnja 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.098,27 kuna od 1. veljače 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.134,66 kuna od 1. ožujka 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.178,39 kuna od 1. travnja 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.149,23 kuna od 1. svibnja 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.149,23 kuna od 1. lipnja 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.149,23 kuna od 1. srpnja 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.140,96 kuna od 1. kolovoza 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.159,40 kuna od 1. rujna 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.151,96 kuna od 1. listopada 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.151,96 kuna od 1. studenog 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.151,90 kuna od 1. prosinca 2016. pa do isplate
– na iznos od 1.151,90 kuna od 1. siječnja 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.136,14 kuna od 1. veljače 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.136,14 kuna od 1. ožujka 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.198,62 kuna od 1. travnja 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.156,97 kuna od 1. svibnja 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.156,97 kuna od 1. lipnja 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.156,97 kuna od 1. srpnja 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.105,78 kuna od 1. kolovoza 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.241,14 kuna od 1. rujna 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.173,46 kuna od 1. listopada 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.169,55 kuna od 1. studenog 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.169,55 kuna od 1. prosinca 2017. pa do isplate
– na iznos od 1.169,55 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.146,32 kuna od 1. veljače 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.146,32 kuna od 1. ožujka 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.238,42 kuna od 1. travnja 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.176,90 kuna od 1. svibnja 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.176,90 kuna od 1. lipnja 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.176,90 kuna od 1. srpnja 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.109,16 kuna od 1. kolovoza 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.287,44 kuna od 1. rujna 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.198,30 kuna od 1. listopada 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.326,02 kuna od 1. studenog 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.326,02 kuna od 1. prosinca 2018. pa do isplate
– na iznos od 1.362,02 kuna od 1. siječnja 2019. pa do isplate
– na iznos od 998,01 kuna od 1. veljače 2019. pa do isplate
– na iznos od 998,01 kuna od 1. ožujka 2019. pa do isplate
– na iznos od 998,01 kuna od 1. travnja 2019. pa do isplate
– na iznos od 998,01 kuna od 1. svibnja 2019. pa do isplate
– na iznos od 998,01 kuna od 1. lipnja 2019. pa do isplate
– na iznos od 1.382,23 kuna od 1. srpnja 2019. pa do isplate
– na iznos od 1.415,98 kuna od 1. kolovoza 2019. pa do isplate
– na iznos od 1.415,98 kuna od 1. rujna 2019. pa do isplate
– na iznos od 1.415,98 kuna od 1. listopada 2019. pa do isplate
– na iznos od 1.415,98 kuna od 1. studenog 2019. pa do isplate
– na iznos od 1.415,98 kuna od 1. prosinca 2019. pa do isplate
– na iznos od 1.415,98 kuna od 1. siječnja 2020. pa do isplate
– na iznos od 1.425,97 kuna od 1. veljače 2020. pa do isplate
– na iznos od 1.425,97 kuna od 1. ožujka 2020. pa do isplate
– na iznos od 1.425,97 kuna od 1. travnja 2020. pa do isplate
– na iznos od 1.425,97 kuna od 1. svibnja 2020. pa do isplate
– na iznos od 1.425,97 kuna od 1. lipnja 2020. pa do isplate
– na iznos od 1.425,97 kuna od 1. srpnja 2020. pa do isplate.
2. Dužna je tužena C.O. d.d. Z., O.: …, u roku od
15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplaćivati tužitelju A. Đ., O.: ….,
iznos od 1.425,97 kuna za svaki mjesec počevši od 1. srpnja 2020. pa unaprijed, a koji mjesečni iznos dospijevaju prvog u narednom mjesecu, s tim što je dospjele mjesečne obroke do pravomoćnosti ove presude dužna isplatiti odjednom sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, po dospijeću svakog mjesečnog obroka.
3. Dužna je tužena C.O. d.d. Z., OIB: …, u roku
od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak tužitelju A. Đ., O.: … sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena.“
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.800,00 kuna.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 18. prosinca 2013., se navodi kako je 29. ožujka 1995. tužitelj doživio prometnu nezgodu u S. krivnjom vozila vlasništvo P. d.d. S.
koji je u to vrijeme bio osiguranik tužene. Zbog tjelesnih ozljeda koje je tužitelj zadobio u toj prometnoj nezgodi zaostale su trajne posljedice zbog kojih tužitelj nije više mogao obavljati poslove na svom radnom mjestu. Tužitelj je upućen na tzv. "čekanje" te primao samo 60 % od svoje plaće. Tužitelj je bio zaposlenik J. G. S.. Razliku između plaće koju bi tužitelj ostvarivao da
se nalazio na svom radnom mjestu i naknade koju je primao za vrijeme dok nije bio na svom radnom mjestu naknadila je tužena i to nagodbom od 28. listopada 1996. te nagodbom od 7. listopada 1999. Dakle, tužitelju je naknađena razlika u plaći do 1. listopada 1999. Tužitelj je 17. listopada 2013. otišao u starosnu mirovinu sa iznosom od 3.579,94 kuna. Kako je tužitelj bio na tzv. čekanju isplaćivana mu je naknada u iznosu od 60 % od osnovne plaće te mu je tako umanjena isplata obračunata kao osnovica za obračunavanje starosne mirovine. Da je tužitelj redovno radio i redovno primao svoju plaću njegova mirovina bila bi znatno veća i to u prosjeku od najmanje 2.000,00 kuna, a koliki iznos mirovine primaju djelatnici koji su radili na istim poslovima kao i tužitelj i otišli u starosnu mirovinu. Tužitelj je dakle oštećen po osnovu starosne mirovine najmanje u iznosu od po 2.000,00 kuna svaki mjesec. Ovu štetu dužna mu je plaćati tužena jer je ova novčana razlika u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastalom prometnom nezgodom od 29. ožujka 1995.
Predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženik isplaćivati tužitelju iznos od po 2.000,00 kuna svaki mjesec počev od 1. listopada 2013. pa unaprijed te mu naknaditi parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 18. srpnja 2014., tuženik je naveo kako nije sporna njegova pasivna legitimacija i to upravo njegove P. u S.
budući je vozilo iz čije se odgovornosti potražuje naknada štete u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano upravo kod tuženika. Međutim, sporan bi bio osnov potraživanja. Primarno iz razloga dvojbenosti tužbenih navoda da bi tužitelj uslijed posljedica iz prometne nezgode iz 1995. bio oštećen po osnovu starosne mirovine u iznosu kako je to prikazano tužbom. Naime, tužitelj u tužbenim navodima ističe da je isti bio na tzv. čekanju, što je pravno nepoznata terminologija slijedom čega tuženik osporava da bi umanjena naknada koju je tužitelj primao u 60 %-tnom iznosu prosječne mjesečne plaće u RH, bila uvjetovana smanjenom radnom sposobnošću, budući da takav navod nije potkrijepljen nikakvim dokaznim sredstvom, osim što se u Uvjerenju JVP G. S. od 12. prosinca 2013. navodi da citirani imenovani nije raspoređen na novo radno mjesto po ocjeni preostale radne sposobnosti nadležne službe, već je koristio novčanu naknadu od 60 % prosječne mjesečne plaće u gospodarstvu RH. Navedeno uvjerenje nije dokaz da bi tužitelju bila umanjena radna sposobnost, već bi u tom pravcu bilo nužno u dokazne svrhe pribaviti mirovinski spis formiran pri HZMO S. koje je jedino ovlašteno tijelo kojem putem svojih povjerenstava odlučuje o ograničenjima radne sposobnosti osiguranika i u tom pravcu izdaje rješenja. Štoviše, priloženo rješenje o umirovljenju tužitelja od 17. listopada 2013. poziva se na izmjenu rješenja istog tijela od 13. ožujka 2001. te obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju, slijedom čega bi nakon pribave spisa HZMO-a te zdravstvenog kartona tužitelja, svakako trebalo provesti vještačenje po vještaku specijalisti medicine rada u smislu utvrđenja uzročno- posljedične veze umanjenja radne sposobnosti tužitelja s posljedicom iz prometne nezgode koja je predmet ovog spora, kao i utvrditi koje je iznose tužitelj primao prije konačnog umirovljenja. Tim više, što je tuženik u mirnom postupku, po prijavi tužitelja osobno, rješavao štetu pod oznakom TBS 4/09 po polici kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja s uključenjem osiguranja za slučaj TBS (teško bolesna stanja), iz koje prijave nedvojbeno proizlazi da je tužitelj od 1999. do 2009. bio izrazito zdrava osoba te da je kod JVP G. S. bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2000. dakle 5 godina nakon prometne nezgode iz 1995. u statusu vatrogasca-vozača. Ovakav navod prijave štete, koji je pod moralnom i materijalnom odgovornošću potpisan i ovjeren od strane odgovorne osobe poslodavatelja tužitelja, u koliziji je s dostavljenom ispravom – Uvjerenjem JVP grada S. od 12. prosinca 2013., potpisanom od strane z apovjednika I. K. pa se ista ne može smatrati vjerodostojnom u smislu utvrđenja činjeničnog stanja, a do provođenja dokaza na okolnost nedvojbenosti i istinitosti takvih isprava i tužbenih navoda, slijedom čega do tada takvo uvjerenje tuženik u cijelosti osporava i protivi se da bi se isto koristilo u dokazne svrhe.
Nastavno iznesenom tuženik ističe da tužitelju pored nagođenih vidova štete kako to proizlazi iz tužbenih navoda, prema evidencijama tuženika od kolovoza 1996. do listopada 1999. isplaćivana mjesečna renta s naslova gubitka zarade, a koja je iste godine okončana na način da je ista kapitalizirana (jednokratna isplata buduće štete s naslova gubitka zarade) te je s tog osnova zaključena i nagodba na iznos sveukupne buduće štete u visini od 200.000,00 kuna, što sve govori u prilog činjenici da je tužitelj s naslova kako dospjele, tako i buduće štete s naslova gubitka zarade bio višestruko obeštećen, slijedom čega se i ovo tužbeno traženje ukazuje bespredmetnim. Pored osnova prigovara i visini tužbenog zahtjeva, istu osporava budući tužbi ne prileži niti jedan dokaz na okolnost da bi takva šteta nastupila, kao ni u kojem bi obimu i visini bila da se ista ostvarila. U cijelosti osporava tužbene navode te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz osudu istog na plaćanje parničnog troška.
3. Ovaj sud je 25. studenog 2016. pod poslovnim brojem Pnš-471/13. donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. prosinca 2017. pod poslovnim brojem Gž-159/2017.-2 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Podneskom od 9. rujna 2020. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
5. Tijekom postupka sud izveden je dokaz čitanjem rješenja HZMO-a, P.S. u S., K.: UP/I 140- 02/13-01/03123535014, Ur. broj: 341-18-05/3-13-
044067 od 17. listopada 2013., nagodbe prema šteti broj MOD-64/96 od 28. listopada 1996., uvjerenja JVP G. S. K.: 119-01/13-01/04, Ur. broj: 2181- 222-08-13-01 od 12. prosinca 2013., prijave za slučaj teško bolesnog stanja (TBS) po broju štete TVS 4/09. od 4. ožujka 2009., naloga za doznaku po šteti TBS 4 2009/1 od 3. travnja 2009., spisa HZMO-a, P. S. broj 12545,
rješenja JVP G. S. broj 102/2000 od 1. svibnja 2000., isplatne liste od 11.
srpnja 2013., isplatne liste od 13. kolovoza 2013., isplatne liste od 12. rujna 2013., medicinske dokumentacije, podataka o isplati plaće tužitelju, rješenja R.F. M.I.O.R. H., P. S. S. od 24. svibnja 1996. pod brojem IN-RZ-30338, prometa po tekućem računu broj 17- 45-01641-8 za razdoblje od 1. listopada 1999. – 31. prosinca 1999. S.B. d.d., isplata po šteti C.O. d.d., dopisa C.O. d.d., S.
za aktuarske poslove od 19. ožujka 2018., spisa ovog suda pod poslovnim brojem IP- 2468/95., police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 026291112285 od 25. veljače 2008., podataka o mirovini za A. B. od HZMO-a S., podataka o mirovini za L. F. od HZMO-a S., podataka o mirovini
za A. B. od HZMO-a S., podataka o mirovini za N. A. od HZMO-
a S., svjedodžbe o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima na motorni pogon broj 1132/96. od 23. travnja 1996., zaključnog izvješća liječnika od 24. studenog 1995., početnog izvješća liječnika od 11. prosinca 1995., rješenja R.F.M.I.O.R. H., P.
S. S. broj: IN-RZ-30338 od 24. svibnja 1996., saslušanja tužitelja A. Đ. u svojstvu stranke, svjedoka I. K., F. P., S. Đ., pisanog
nalaza i mišljenja sudske vještakinje M. M. – D. od 5. studenog 2019.,
pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. G. od 3. rujna 2020., kao i dopunskih nalaza istih vještaka.
6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema odredbi članka 17. Zakona o obveznim odnosima („NN“
broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. – dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
9. Čitanjem rješenja HZMO-a, P. u S., K.: UP/I 140-02/13-
01/03123535014, Ur. broj: 341-18-05/3-13-044067 od 17. listopada 2013. utvrđeno je sa se istim osiguraniku A. Đ. priznaje, počevši od 1. listopada 2013., pravo na starosnu mirovinu u svoti od 3.579,94 kuna mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Isplata ove mirovine pripada korisniku počevši od 1. listopada 2013. Ova mirovina isplaćivat će se iz sredstava HZMO-a mjesečno unatrag. Ovim rješenjem mijenja se rješenje HZMO-a, P. u S. pod brojem 12545 od 13.
ožujka 2001. uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju.
10. Čitanjem nagodbe prema šteti broj MOD-64/96 od 28. listopada 1996. utvrđeno je:
– da je ista zaključena između C.O. d.d. – F. S. koju
zastupa direktor u ime osiguranika P. S. s jedne strane i A. Đ. kao
oštećenika s druge strane
– da je 29. ožujka 1995. došlo do nezgode u S., iz odgovornosti osiguranika P. S.
– da je u navedenoj nezgodi došlo do štete i to nematerijalne štete – ozljede te materijalne štete – izgubljene zarade od kolovoza 1996.
– da je pregledom cjelokupne priložene dokumentacije, zahtjev za naknadu štete priznat osnovanim do iznosa od 60.000,00 kuna – nematerijalna šteta te 6.610,17 kuna – izgubljena zarada od veljače 1995. do kolovoza 1996.
– da će C.O. d.d. – F. S. isplatiti u ime svog osiguranika
P. S. oštećenom A. Đ. svotu od 66.610,17 kuna za potpuno podmirenje svih zahtjeva oštećene stranke zbog nastale štete u koju svotu su uključene i sve eventualne buduće štetne posljedice iz istog događaja, kao i troškovi – ukupna nematerijalna šteta, izgubljena zarada do kolovoza 1996.
– da A. Đ. izjavljuje da će primitkom iznosa od 66.610,17 kuna biti podmireni svi zahtjevi te da se nakon toga u vezi s tom nezgodom neće imati nikakvih daljnjih zahtjeva niti od C.O. d.d. – F. S., niti od
osiguranika P. – S., osim izgubljene zarade ubuduće.
11. Čitanjem uvjerenja JVP G. S. K.: 119-01/13-01/04, Ur. broj: 2181- 222-08-13-01 od 12. prosinca 2013. utvrđeno je da se istim potvrđuje da je A. Đ. bio stalni zaposlenik JVP G. S. i to na poslovima vatrogasca vozača sve
do 30. rujan 2013. Od 17. srpnja 1996. imenovani nije raspoređen na novo radno mjesto po ocjeni preostale radne sposobnosti nadležne službe već je koristio novčanu naknadu od 60 % prosječne mjesečne plaće u gospodarstvu RH. Da je imenovani nastavio rad na radnom mjestu vatrogasca vozača primao bi plaću od oko 5.700,00 kuna neto.
12. Čitanjem prijave za slučaj teško bolesnog stanja (TBS) po broju štete TVS 4/09. od 4. ožujka 2009. utvrđeno je da je osiguranik A. Đ. zaposlen kod J.
G. S., po zanimanju vatrogasac – vozač, da boluje od ishemične bolesti srca te srčani infarkt s komplikacijama, da mu je dijagnosticirana koronarna bolest srca, infarkt miokarde, ugradnja stenta, a koja dijagnoza mu je prvi put utvrđena 26. studenog 2008. Zbog navedene bolesti je operiran. Preporučena je rehabilitacija u K. T.. U posljednjih 10 godina mu nije ustanovljena bolest srca i krvnih žila niti zloćudna bolest (rak). Da je odabrani liječnik M. R., O. opće medicine u K. S..
13. Čitanjem naloga za doznaku po šteti TBS 4 2009/1 od 3. travnja 2009. utvrđeno je da je 2. travnja 2009. izvršen prijenos iznosa od 16.000,00 kuna na račun oštećenika A. Đ. na ime teško bolesna stanja – dijagnoza.
14. Čitanjem rješenja JVP G. S. broj 102/2000 od 1. svibnja 2000. utvrđeno je:
– da je istim određeno da A. Đ. na dan 30. travnja 2000. zatečen na poslovima vatrogastva u MUP RH s danom 1. svibnja
2000. preuzima se u JVP G. S.
– da će djelatnik do donošenja sistematizacije poslova i zadaća te drugih akata JVP G.
S. ostati u dosada utvrđenom statusu
– da djelatnik zadržava pravo na naknadu utvrđenu posljednjim aktom koji je izdalo MUP
– da ostala prava iz rada i po osnovi rada djelatnik zadržava shodno primjeni općih akata koji su do dana preuzimanja primjenjivani na imenovanog i za koga su osigurana sredstva u državnom proračunu RH
– da će se sa imenovanim djelatnikom zaključiti ugovor o radu kada se za isto steknu uvjeti sukladno odredbama Zakona o vatrogastvu i Zakona o ustanovama – da se isto rješenje primjenjuje od 1. svibnja 2000.
15. Čitanjem isplatne liste od 11. srpnja 2013. utvrđeno je da se isti odnosi na isplatu plaće za lipanj 2013. umanjen za doprinose i poreze i iznosi 3.382,56 kuna.
16. Čitanjem isplatne liste od 13. kolovoza 2013. utvrđeno je da se isti odnosi na isplatu plaće za srpanj 2013. umanjen za doprinose i poreze i iznosi 3.382,56 kuna.
17. Čitanjem isplatne liste od 12. rujna 2013. utvrđeno je da se isti odnosi na isplatu plaće za kolovoz 2013. umanjen za doprinose i poreze i iznosi 3.382,56 kuna.
18. Čitanjem rješenja R . F . M . I . O . H . , P . S . S. od 24. svibnja 1996. pod brojem IN-RZ- 30338 utvrđeno je da se istim utvrđuje:
– da je osiguraniku A. Đ. pok. I. zbog bolesti nastalo smanjenje radne sposobnosti za rad te mu se priznaje počevši od 10. travnja 1996. pravo na raspoređivanje, odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima, odnosno radnim zadacima bez poslova vezanih uz odgovornost za sigurnost drugih
– da je prema nalazu i mišljenju I. komisije u S. (IV Vijeće) broj 540-
I-96 od 10. travnja 1996. kod osiguranika u smislu članka 40. ZOMIO-a 10. travnja 1996. zbog bolesti nastupilo smanjenje radne sposobnosti
– da je osiguranik neposredno prije nastanka invalidnosti radio na poslovima, odnosno radnim zadacima vatrogasac – vozač vatrogasnog vozila.
19. Čitanjem dopisa C.O. d.d., S. za aktuarske poslove od 19. ožujka 2018. utvrđeno je: – da je uvidom u popis rentnih šteta, obrazac D. R. -MV-2, u pričuvi na 31. prosinca 1998. utvrđeno da je D. na taj dan formiralo pričuvu po šteti broj 29 AOP 64/1996 za oštećenog Đ. A., rođenog 21. ožujka 1950. Osim toga u izvješću je za ovu rentu naveden mjesečni iznos za pričuvu rente od 1.590,00 kuna – uvidom u popis šteta u pričuvi na dan 31. prosinca 1999. utvrđeno je da Društvo nije formiralo pričuvu za spomenutu rentnu štetu. Uzevši u obzir poslovne procese Društva vezane za obradu rentnih šteta i šteta općenito zaključuju da je ova rentna šteta riješena tijekom 1999.
– ukoliko se kapitalizira mjesečni iznos od 1.590,00 kuna za mušku osobu staru 49 godina koliko je oštećeni imao 1999., uz diskontnu stopu od 5 %, tablice smrtnosti koji su važile u 1999. dobiva se iznos od 193.040,00 kuna, a koji iznos predstavlja jednokratnu nagradu uz prethodno navedene parametre i ograničeno trajanje rente s osnova izgubljene zarade
– gornji navodi kao i potvrda o uplati od strane Društva dobivena od S.B. upućuju na to da je tijekom 1999. zaključena nagodba s oštećenim, dakle iz
svega naprijed navedenog isplaćen iznos od 200.000,00 kuna može predstavljati kapitalizirani iznos rente.
20. Čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim brojem IP-2468/95. utvrđeno je:
– da je tužitelj Đ. A. podnio tužbu 27. studenog 1995. protiv tuženika C. O. – F. S., radi naknade štete u iznosu od 200.000,00 kuna
zajedno sa zateznim kamatama
– da je 13. svibnja 1999. zaprimljen podnesak tužitelja kojim obavještava sud da su tužitelj A. Đ. i tuženik C. O. sklopili izvansudsku nagodbu te
obzirom na navedeno tužitelj povlači tužbu
– da je 14. svibnja 1999. doneseno rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena.
21. Čitanjem police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj …. od 25. veljače 2008. utvrđeno je:
– da je ista sklopljena kao zamjena police …
– da je ista sklopljena između C.O., F. S. i JVP G. S.
– da su osiguranici svi zaposlenici na neodređeno vrijeme prema kadrovskoj evidenciji ugovaratelja
– da osiguranje počinje u 00:00 sati 15. ožujka 2008. i traje do otkaza u smislu članka 4. i 9. Dopunskih uvjeta za kombinirano kolektivno osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog slučaja (nezgode).
– da na temelju ove police C.O. d.d. preuzima obvezu da će u
okviru ugovorenih osiguranih iznosa isplatiti po osobi u kunama za slučaj:
a) smrti uslijed nezgode iznos od 150.000,00 kuna
b) smrti uslijed bolesti iznos od 40.000,00 kuna
c) trajni invaliditet uslijed nezgode do 300.000,00 kuna
d) dnevne naknade za liječenje u bolnici uslijed nezgode iznos od 100,00 kuna f) teško bolesnog stanja iznos od 32.000,00 kuna
– da godišnja premija po osobi iznosi 869,35 kuna. Akontacija godišnje premije za razdoblje od 15. ožujka 2008. do 15. ožujka 2009. na bazi 110 osoba iznosi 95.628,50 kuna, a konačni obračun izvršit će se na kraju osigurateljne godine.
22. Čitanjem svjedodžbe o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima na motorni pogon broj 1132/96. od 23. travnja 1996. utvrđeno je da je komisija na osnovi nalaza i mišljenja, a na temelju članka 84. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("NN" broj 20/91.) i članka 14. Pravilnika o zdravstvenim pregledima o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima na motorni pogon ("NN" broj 30/77.) utvrdila da je A. Đ. pok. I., rođen …., zaposlen na poslovima vozača, nesposoban za sve kategorije.
Eventualna kontrola za godinu dana samo za "B" kategoriju.
23. Čitanjem rješenja R . F . M . I . O . H . , P . S . S. broj: IN-RZ-30338 od 24. svibnja 1996.
utvrđeno je da se istim osiguraniku A. Đ. pok. I., rođenom ..., kod kojeg je zbog bolesti nastalo smanjenje radne sposobnosti za rad,
priznaje i to počevši od 10. travnja 1996. pravo na raspoređivanje, odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima, odnosno radnim zadacima bez poslova vezanih uz odgovornost za sigurnost drugih. Da je postupak pokrenut povodom zahtjeva od 15. ožujka 1996. te da je prema nalazu i mišljenju I. komisije u S. (IV Vijeća), broj 540-I-96 od 10. travnja 1996.
kod osiguranika u smislu članka 40 ZOMIO, 10. travnja 1996. zbog bolesti nastupio smanjenje radne sposobnosti jer osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može ni s polovicom punog radnog vremena obavljati poslove, odnosno radne zadatke na koje je bio raspoređen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti, kao i poslove odnosno radne zadatke u osnovnoj organizaciji koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom, ali može raditi s punim radnim vremenom na drugim poslovima, odnosno radnim zadacima, bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije. Osiguranik je neposredno prije nastanka invalidnosti radio na poslovima, odnosno radnim zadacima vatrogasac – vozač vatrogasnog vozila (SSS stručna sprema).
24. Čitanjem prometa po tekućem računu broj 17-45-01641-8 za razdoblje od 1. listopada 1999. do 31. prosinca 1999. utvrđeno je da su na računu tužitelja izvršene uplate iznosa od 30.000,00 kuna 25. listopada 1999., 8. studenoga 1999. 30.000,00 kuna, 16. studenog 1999. 30.000,00 kuna, 24. studenog 1999. 30.000,00 kuna, 10. prosinca 1999. 30.000,00 kuna i 28. prosinca 1999. 20.000,00 kuna odnosno ukupno 200.000,00 kuna. Nadalje, utvrđeno je da su na isti račun vršene uplate 20. kolovoza 1999. 2.577,60 kuna, 20. rujna 1999. 1.798,00 kuna, 19. listopada 1999. 2.305,00 kuna.
25. Čitanjem isplata po šteti C.O,. d.d. ovjerenog i pečatiranog od strane ovlaštene osobe C.O. d.d. utvrđeno je da je tužitelju isplaćeno:
a) na ime štete 29. listopada 1996. 66.610,17 kuna
b) na ime rente:
- 14. prosinca 1996. ---------1.663,74 kuna
- 12. ožujka 1997.------------- 936,00 kuna
- 2. travnja 1997.-------------- 921,00 kuna
- 6. svibnja 1997. -------------921,34 kuna
- 27. lipnja 1997. --------------1.569,56 kuna
- 28. srpnja 1997. -------------2.246,00 kuna
- 22. kolovoza 1997. -----------1.305,00 kuna
- 18. rujna 1997.----- ----------1.902,00 kuna
- 21. listopada 1997.----------1.721,17 kuna
- 25. studenog 1997.---------- 1.224,20 kuna
- 19. prosinca 1997.----------- 1.773,10 kuna
- 28. siječnja 1998. ------------1.888,00 kuna
- 26. veljače 1998.-------------- 1.930,70 kuna
- 21. ožujka 1998.-------------- 1.665,50 kuna
- 11. travnja 1998.-------------- 1.556,50 kuna
- 23. svibnja 1998. -------------1.777,50 kuna
- 19. lipnja 1998.----------------- 1.735,97 kuna
- 17. srpnja 1998.--------------- 1.877,00 kuna
- 2. rujna 1998.------------------ 1.913,90 kuna
- 16. rujna 1998.---------------- 1.369,00 kuna
- 22. listopada 1998. -----------1.842,00 kuna
- 20. studenog 1998.------------ 1.781,15 kuna
- 22. prosinca 1998.------------ 2.307,77 kuna
- 26. siječnja 1999.------------- 2.534,08 kuna
- 24. veljače 1999.-------------- 2.622,40 kuna
- 19. ožujka 1999.--------------- 2.418,75 kuna
- 16. travnja 1999.--------------- 2.164,86 kuna
- 20. svibnja 1999.-------------- 2.495,00 kuna
- 23. lipnja 1999.----------------- 2.090,00 kuna
- 23. srpnja 1999.---------------- 2.432,20 kuna
- 20. kolovoza 1999.------------ 2.577,60 kuna
- 20. rujna 1999. ----------------1.798,00 kuna
- 19. listopada 1999.----------- 2.305,00 kuna
c) na ime odštete:
- 25. listopada 1999. ----------30.000,00 kuna
- 8. studenog 1999. ----------- 30.000,00 kuna
- 11. studenog 1999.---------- 30.000,00 kuna
- 16. studenog 1999.----------- 30.000,00 kuna
- 24. studenog 1999.----------- 30.000,00 kuna
- 10. prosinca 1999.------------ 30.000,00 kuna
- 28. prosinca 1999.------------ 20.000,00 kuna
26. Iz iskaza tužitelja A. Đ. proizlazi da je na ime pogodbe primio 60-ak tisuća kuna te misli da je to bilo 1996., dok mu je rečeno da sve ostalo izgubljeno ima primiti kada bude otišao u mirovinu. Tamo piše da su mu dužni platiti sve što je izgubljeno. U mirovinu je išao 2013. Nikada više mu ništa nije isplaćeno osim 1996. i to u dva – tri puta. Prometna se dogodila 1995. u ožujku, a isplata je izvršena 1996. Nakon 1995. nije ništa poduzimao do odlaska u mirovinu. Dva puta je bio kod djelatnika C.O., a kod gospodina K. dva puta te mu je rekao da
ne može ništa dok ne ode u mirovinu, čak i kada ode u mirovinu rekao mu je K. da će morati uzeti odvjetnika te je tako i postupio. Iznosi su isplaćeni na blagajni C.. V.P. G. S. mu je isplaćivala 60 % plaće,
prvo vrijeme su primali na ruke, a kasnije su otvorili tekući račun preko S. banke. Na pitanje punomoćnice tužene je li preko S.B. primao mjesečnu
B. u vremenu od 1997. do 1999., u iznosu od 1.500,00 – 2.600,00 kn (različiti iznosi), i je li tada primio iznos od 200.000,00 kn na ime kapitalizirane rente, naveo je da u vremenu od 1997. do 1999. nije primao mjesečnu rentu od 1.500,00 – 2.600,00 kuna, niti je primio iznos od 200.000,00 kuna na ime kapitalizirane rente. Ustraje u tvrdnji da to u životu nije primio i to mu je čudno, kako većim tako i manjim iznosima. Od C. je nakon 1999. dobio iznos od preko 16.000,00 kuna, ali po drugom osnovu, tj. radi operacije srca, ali nije vezano jedno s drugim.
27. Svjedok I. K. je naveo kako je ravnatelj i zapovjednik J.V.P. G. S.. Sjeća se da je tužitelju potpisao uvjerenje. Nije
mogao sa sigurnošću tvrditi što piše u uvjerenju, a ovo stoga što dnevno potpiše oko 200 stvari, ali sve prije toga pročita i naravno da stoji iza takvog uvjerenja, odnosno podataka koji su u njemu. 1995 je bio zaposlenik J.V.P. pri
MUP RH. Tužitelj je imao neku nesreću, ali mu nije poznato kakvu. U to vrijeme su vatrogasci obavljali preglede i jedan broj ljudi nije ispunjavao uvjete za obavljanje vatrogasne djelatnosti. Jedan od njih je bio tužitelj. Tadašnji MUP, njih 12 ili 14, među njima i A. Đ. je stavio na tzv. materijalno. Što znači da nisu bili sposobni za obavljanja vatrogasne djelatnosti, drugog posla im nisu mogli dati, bili su zaposlenici i imali su 60% od republičkog prosjeka u gospodarstvu RH. Ti ljudi su preuzeti kad su prešli pod G.. Jedan broj je umro, jedan broj je otišao u mirovinu, misli da je Ante otišao krajem 2013. u mirovinu. Koliko se sjeća i A. su isplaćivali 60%. Kad su preuzeli A. Đ. od MUP-a u G. S. on se vodio i dalje kao zaposlenik, ali postrojbe G. S. i to na poslovima vatrogasca vozača, misli da je tako bilo i tako ostalo, što njima predstavlja problem jer ti ljudi pokrivaju profesionalna mjesta, a oni bi morali imati određeni broj mjesta. Takvi ljudi pokrivaju broj, a ne obavljaju djelatnost. Ravnatelj je od 1. srpnja 2013. 2009. je bio zapovjednik desetine, a sad cijele postrojbe. Od njih 140 cca doktor medicine rada je iskazao da njih 12-14 ne ispunjava uvjete potrebne za obavljanje posla vatrogasca, a jedan od njih je bio i tužitelj. Tih ljudi su se onda rješavali na način kako je prethodno naveo. Najprije ih se riješio MUP te su oni isplaćivali 60 % naknade, a nakon toga takve ljude su oni preuzeli. Nije mu poznato je li bilo slučaja profesionalnih umirovljenja iz razloga djelomične radne sposobnosti jer tada nije bio zapovjednik.
28. Svjedok F. P. je naveo kako je postrojba izašla iz sustava MUP-a 1. siječnja 2000. te su prešli pod G. S. i napravljen je novi ustroj. Od tog vremena,
dakle 1. siječnja 2000. je radio u VVU kao ravnatelj JVP
G. S., a zatim zapovjednik. Dok su organizacijski pripadali MUP-u utvrđeno je da od 9 do 13 ljudi ne ispunjava uvjete za poslove vatrogasca. Misli kako je troje odmah otišlo u mirovinu i oni su tada još u MUP-u bili u statusu materijalni. Primali su 60% bruto plaće zaposlenika u RH. Svu dokumentaciju vatrogasaca su preuzeli tako i od A. Đ. i zadržali u istom statusu. Ti ljudi bi sjedili kući primali naknadu, a on je bio uskraćen za aktivne vatrogasce i sve što je vezano uz obavljanje vatrogasne službe. Umjesto njih nije mogao primiti druge djelatnike. Vatrogasci moraju obavljati sistematski pregled redovno svake dvije godine, sredstva za to osigurava vatrogasna postrojba, a sistematski pregled obavlja medicina rada jer se radi o poslovima s posebnim uvjetima rada 1996. je bio tajnik VZ G. S., a
A. Đ. je bio u postrojbi MUP-a i nije mu bio nadređen, isto tako mu nije poznato zašto je tada stavljen na materijalno. A. Đ. je zvao, kao i ostale i preporučio da može ići u mirovinu na što je on mahnuo rukom i rekao "nećeš ti mene slati u mirovinu ja ću ići u mirovinu kada ja hoću".
29. Iz iskaza svjedokinje S. Đ., supruge tužitelja, proizlazi kako je njen suprug odmah nakon nesreće primio 16.000,00 kuna od CO. Za teško
bolesno stanje je trebao dobiti 32.000,00 kuna, a dobio je 16.000,00 kuna. Kako je to bilo manje od onog što su očekivali, CO im ništa dalje nije isplatila,
uzeli su odvjetnika B. Š., koji je podnio tužbu, čekali su više od godinu dana i nakon toga su se obratili tuženiku i na nagovor P. J., tadašnjeg direktor
C. O. u S., njen suprug je zaključio nagodbu. Nagodba sa C.O. je zaključena bez nazočnosti punomoćnika 1996., a nesreća je bila
1995. Nagodba je obuhvaćala 60.000,00 kuna nematerijalne štete i izgubljene zarade, sve za u buduće. Isplaćivalo se do 1999. svaki mjesec. Suprug je primio 200.000,00 kuna i u prosincu 1999., a na ime trajne invalidnosti. Svi liječnici su imali jednako mišljenje da je njen suprug pretrpio trajnu invalidnost kao posljedicu nezgode. To je bilo sve na ime osiguranja, jer su svi djelatnici VP
bili osigurani do 300.00,00 kuna za trajnu invalidnost. Novac su uložili u djecu, kuću i njegovo zdravlje. U isčitavanju presude prvog stupnja ovog suda pročitala je da je njen suprug naveo da nikad nije primio 200.000,00 kuna od CO što je njoj bilo neshvatljivo. Nije se dobro izrazio, jer zapravo nikad nije primio toliki novac odjednom. Primio je taj iznos u vremenu cca 2 mjeseca, a točan datum ne zna. Nije točno ni da nije vidio toliki novac, jer su u to vrijeme prodali stan i na računu su imali 100.000,00 EUR od prodaje stana, a prije nego tužitelj saslušan u postupku pred istim sudom. U vansudskoj nagodbi sa tuženikom bila je obuhvaćena nematerijalna šteta i sva buduća izgubljena zarada koja nije isplaćena do 2000. Povlačenje tužbe u predmetu pod poslovnim brojem P-2468/95. je bio uvjet za zaključenje nagodbe, a što u nagodbi i piše. Njen suprug je primio i 32.000,00 kuna za teško bolesno stanje (srce) od tuženika.
30. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje M. M. – D. od 5.
studenog 2019. proizlazi kako su psihički poremećaji uzrokovani oštećenjem i disfunkcijom mozga sa šifrom dijagnoze po M. klasifikaciji bolesti i ozljeda (dalje: MKB-i) F06 i ozljeda ekstenzorne tetive 3. prsta desne šake, sa šifrom dijagnoze po MKB-i S66.3, trajna posljedica ozljeđivanja tužitelja u prometnoj nesreći od 29. ožujka 1995.
Trajne posljedice ozljeđivanja uzrokovale su kod tužitelja gubitak radne sposobnosti za poslove vatrogasca – vozača vatrogasnog vozila, uz preostalu radnu sposobnost za druge poslove iste stručne spreme, koji ne traže odgovornost za sigurnost drugih, kako je to utemeljeno utvrdio vještak V. invalidske komisije mirovinskog osiguranja i to od 10. travnja 1996.
Vještakinja je nalaz i mišljenje izradila nakon uvida u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu mirovinskog osiguranja: otpusnom pismu sa neurokirurškog odjela KB S. od 29. ožujka do 20. travnja 1995., nalazi neuropsihijatra dr V. C., neurologa doc. dr. V. V., psihijatra
doc. dr. G. D., neurokirurga dr. B. B., nalaz psihologinje prof.
N. K. iz D.Z. S., uvidom u nalaz vještaka mirovinskog osiguranja,
psihijatra prof. dr. B. U., uvidom u radnu knjižicu tužitelja i opis poslova i radnih zadataka ili obrazac broj 3., nalaza i mišljenja vještaka mirovinskog osiguranja iz svibnja 1995., uvidom u zdravstveni karton tužitelja koji sadrži podatke od ožujka 1979. do lipnja 2015., a poznajući principe utvrđivanja i ocjene radne sposobnosti, koji poslovi su u isključivoj ovlasti specijaliste medicine rada, sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("NN" broj: 100/11., 133/11., 51/12., 49/13. i 116/15.).
Tužitelj je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio tešku ozljedu glave s krvarenjem u corpus callosum i ozljedu extenzorne tetive 3. prsta desne ruke koje ozljede su liječene na neurokirurškom odjelu KB S.. Ozljeda glave s kontuzijom mozga i krvarenjem liječena je konzervativno, a ekstenzorna tetiva operativno. Nakon liječenja praćen je kontrolnim pregledima neuropsihijatrijski i neurološki, nakon čega je postavljena indikacija za psihologijsko testiranje, kojim su utvrđene trajne posljedice kontuzije mozga: funkcionalne smetnje uz značajnu cerebralnu disfunkciju po organskom tipu.
Obzirom da je prema opisu poslova i radnih zadataka (IN obrazac broj 3), koji je dao poslodavac, MUP, PU S, tužitelj bio
zaposlen na radnom mjestu vozač vatrogasnih vozila, radna sposobnost se, prema pravilima struke, utvrđivala prema Pravilniku o zdravstvenim pregledima o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima na motorni pogon ("NN" broj: 30/77.). Prema rezultatima psihologijskog testiranja, a koji je obvezatan dio pregleda i nalazu psihijatra koji je član liječničkog povjerenstva za vozače, tužitelj nije zadovoljio na izvanrednom pregledu za vozače, na kojem je, prema konačnoj ocjeni specijaliste medicine rada od 23. travnja 1996. ocijenjen nesposobnim za poslove vozača.
Na temelju te ocjene, u postupku ocjenjivanja radne sposobnosti u sustavu mirovinskog osiguranja, vještak područne službe S. i vještak V. invalidske komisije u Z., utvrdili su, utemeljeno, da kod tužitelja postoji gubitak radne sposobnosti za vozača vatrogasnih vozila, ali da postoji preostala radna sposobnost za poslove koji ne traže odgovornost za sigurnost drugih, počevši od 10. travnja 1996. (tzv. III kategorija invalidnosti prema tadašnjem Zakonu o mirovinskom osiguranju), uz utvrđenje o 30 %-tnom tjelesnom oštećenju poradi ozljede mozga, u posebnom rješenju.
Nakon dobivene ocjene o radnoj sposobnosti – III kategoriji invalidnosti, poslodavac – MUP, RH, SDŽ bio je dužan tužitelju – invalidu rada III kategorije osigurati odgovarajuće poslove u okviru iste radne organizacije, uzimajući u obzir medicinske kontraindikacije koje su utvrđene u rješenju o invalidnosti. Kako takvih poslova nije bilo, poslodavac se odlučio na zakonsku mogućnost, da do možebitnog raspoređivanja na druge odgovarajuće poslove, tužitelju isplaćuje naknadu osobnog dohotka u visini od 60 % od postojećeg mjesečnog čistog osobnog dohotka svih zaposlenih u RH u protekloj godini (tzv. "materijalno osiguranje").
Tužitelj je na takvom obliku "materijalnog osiguranja", ne radeći, proveo vrijeme do odlaska u starosnu mirovinu, do 1. listopada 2013., samo što je od 1. svibnja 2000. poslodavac postala Javna vatrogasna brigada G. S..
Tužitelj je krajem 2008. i tijekom 2009. liječen hospitalno, operativno poradi komplikacija srčano žilne bolesti, koja nije u uzročno-posljedičnoj svezi s ozljeđivanjem u predmetnoj nesreći, niti s ocjenom radne sposobnosti vještaka mirovinskog osiguranja iz 1996.
Zaključak: smanjenje radne sposobnosti tužitelja, uz preostalu radnu sposobnost za druge poslove, ali uz kontraindikaciju: odgovornost za sigurnost drugih i to od 10. travnja 1996. u isključivoj je uzročno-posljedičnoj svezi s trajnim posljedicama ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći.
31. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. G. od 3. rujna 2020. proizlazi da je rješenjem suda od 20. siječnja 2020. odlučeno izvesti dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku na okolnost razlike između mirovine koju tužitelj prima i koju bi primao da je redovito radio, uzimajući u obzir podatke usporednih radnika i podatke koji priležu spisu. Iz spisa predmeta razvidno je da je utuženo razdoblje od 1. listopada 2013. do 30. lipnja 2020., odnosno do dana do kada je vještak raspolagao s pribavljenim podacima od strane HZMO-a. Nadalje, iz spisu predmeta razvidno je da se radi o četiri usporedna umirovljenika, koji su radili u J. G. S. kao i tužitelj i to kako slijedi: A. B.,
L. F., A. B. i N. A.. Predmetnu razliku mirovine tužitelja za
navedeno utuženo razdoblje izračunao je na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta i to kako slijedi: - podaci o isplaćenim mirovinama tužitelja A. Đ. (list 356. spisa), - podaci o isplaćenim mirovinama usporednog umirovljenika A. B. (list 220.-264. i 361. spisa). I. navedenih podataka razvidno je da je
A. B. preminuo dana 12. svibnja 2019. i da je predmetna mirovina za mjesec svibanj 2019. isplaćena za cijeli mjesec, odnosno do 31. svibnja 2019., - podaci o isplaćenim mirovinama usporednog umirovljenika L. F. (list196.-219. i 359. spisa), - podaci o isplaćenim mirovinama usporednog umirovljenika A. B. (list 156.-195. i 357. spisa), - podaci o isplaćenim mirovinama usporednog umirovljenika N. A. (list 265.-307. i 358. spisa).
PREGLED RAZLIKE MIROVINA TUŽITELJA A. Đ. U. O. N.
PROSJEK MIROVINA ČETVORICE USPOREDNIH UMIROVLJENIKA I PRIMANJA MIROVINA TUŽITELJA ZA RAZDOBLJE OD 01.10.2013. DO 30.06.2020. GODINE, TJ. DO DANA DO KADA SAM RASPOLAGAO S PODACIMA O MIROVINAMA TUŽITELJA I NAVEDENIH USPOREDINIH UMIROVLJENIKA Tablica br.1
( u kunama)
Usporedni umirovl
Razlike
Primanja mjesečnih
Prosječne tužitelja mirovina R.br. Mj./god.
mjesečne po osnovi tužitelja (7- usporedne mirovine
8)
mirovine
1 2
1 10/13. 4.581,08 4.549,23 4.987,48 4.435,92 4.638,43 3.579,94 1.058,49 2 11/13. 4.581,08 4.549,23 4.987,48 4.435,92 4.638,43 3.579,94 1.058,49 3 12/13. 4.581,08 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.638,60 3.579,94 1.058,66 4 01/14. 4.581,08 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.638,60 3.579,94 1.058,66 5 02/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 6 03/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 7 04/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 8 05/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 9 06/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 10 07/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 11 08/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 12 09/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 13 10/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 14 11/14. 4.589,25 4.549,23 4.988,17 4.435,92 4.640,64 3.579,94 1.060,70 15 12/14. 4.639,65 4.602,03 5.040,97 4.435,92 4.679,64 3.579,94 1.099,70 16 01/15. 4.639,65 4.602,03 5.040,97 4.488,72 4.692,84 3.579,94 1.112,90 17 02/15. 4.639,65 4.602,03 5.040,97 4.488,72 4.692,84 3.579,94 1.112,90 18 03/15. 4.639,65 4.602,03 5.040,97 4.488,72 4.692,84 3.579,94 1.112,90 19 04/15. 4.636,65 4.602,03 5.040,97 4.488,72 4.692,09 3.579,94 1.112,15 20 05/15. 4.639,65 4.602,03 5.040,97 4.488,72 4.692,84 3.579,94 1.112,90 21 06/15. 4.639,65 4.602,03 5.040,97 4.488,72 4.692,84 3.579,94 1.112,90 22 07/15. 4.639,65 4.602,03 5.040,97 4.488,72 4.692,84 3.590,52 1.102,32 23 08/15. 4.664,24 4.626,27 5.067,78 4.512,28 4.717,64 3.590,52 1.127,12 24 09/15. 4.651,94 4.614,15 5.054,38 4.500,50 4.705,24 3.590,52 1.114,72 25 10/15. 4.651,94 4.614,15 5.054,38 4.500,50 4.705,24 3.590,52 1.114,72 26 11/15. 4.651,94 4.614,15 5.054,38 4.500,50 4.705,24 3.590,52 1.114,72 27 12/15. 4.651,94 4.614,15 5.054,38 4.500,50 4.705,24 3.590,52 1.114,72 28 01/16. 4.651,94 4.614,15 5.054,38 4.500,50 4.705,24 3.606,97 1.098,27 29 02/16. 4.651,94 4.759,68 5.054,38 4.500,50 4.741,63 3.606,97 1.134,66 30 03/16. 4.709,30 4.759,68 5.116,99 4.555,48 4.785,36 3.606,97 1.178,39 31 04/16. 4.671,06 4.759,68 5.075,25 4.518,82 4.756,20 3.606,97 1.149,23 32 05/16. 4.671,06 4.759,68 5.075,25 4.518,82 4.756,20 3.606,97 1.149,23 33 06/16. 4.671,06 4.759,68 5.075,25 4.518,82 4.756,20 3.606,97 1.149,23 34 07/16. 4.671,06 4.775,96 5.075,25 4.518,82 4.760,27 3.619,31 1.140,96 35 08/16. 4.699,76 4.775,96 5.106,55 4.532,56 4.778,71 3.619,31 1.159,40 36 09/16. 4.685,66 4.775,96 5.090,90 4.532,56 4.771,27 3.619,31 1.151,96 37 10/16. 4.685,66 4.775,96 5.090,90 4.532,56 4.771,27 3.619,31 1.151,96 38 11/16. 4.685,41 4.775,96 5.090,90 4.532,56 4.771,21 3.619,31 1.151,90 39 12/16. 4.685,40 4.775,96 5.090,90 4.532,56 4.771,21 3.619,31 1.151,90 40 01/17. 4.685,40 4.806,98 5.090,90 4.532,56 4.778,96 3.642,82 1.136,14 41 02/17. 4.685,40 4.806,98 5.090,90 4.532,56 4.778,96 3.642,82 1.136,14 42 03/17. 4.767,36 4.806,98 5.180,32 4.611,10 4.841,44 3.642,82 1.198,62 43 04/17. 4.712,72 4.806,98 5.120,70 4.558,74 4.799,79 3.642,82 1.156,97 44 05/17. 4.712,72 4.806,98 5.120,70 4.558,74 4.799,79 3.642,82 1.156,97 45 06/17. 4.712,72 4.806,98 5.120,70 4.558,74 4.799,79 3.642,82 1.156,97 46 07/17. 4.712,72 4.907,79 5.120,70 4.558,74 4.824,99 3.719,21 1.105,78 47 08/17. 4.890,30 4.907,79 5.314,42 4.728,90 4.960,35 3.719,21 1.241,14 48 09/17. 4.801,51 4.907,79 5.217,56 4.643,82 4.892,67 3.719,21 1.173,46 49 10/17. 4.801,51 4.907,79 5.207,76 4.637,99 4.888,76 3.719,21 1.169,55 50 11/17. 4.801,51 4.907,79 5.207,76 4.637,99 4.888,76 3.719,21 1.169,55 51 12/17. 4.801,51 4.907,79 5.207,76 4.637,99 4.888,76 3.719,21 1.169,55 52 01/18. 4.801,51 4.953,54 5.207,76 4.637,99 4.900,20 3.753,88 1.146,32 53 02/18. 4.801,51 4.953,54 5.207,76 4.637,99 4.900,20 3.753,88 1.146,32 54 03/18. 4.922,12 4.953,54 5.339,68 4.753,84 4.992,30 3.753,88 1.238,42 55 04/18. 4.841,81 4.953,54 5.251,43 4.676,34 4.930,78 3.753,88 1.176,90 56 05/18. 4.841,81 4.953,54 5.251,43 4.676,34 4.930,78 3.753,88 1.176,90 57 06/18. 4.841,81 4.953,54 5.251,43 4.676,34 4.930,78 3.753,88 1.176,90 58 07/18. 4.841,81 5.086,91 5.251,43 4.676,34 4.964,12 3.854,96 1.109,16 59 08/18. 5.076,77 5.086,91 5.505,99 4.899,94 5.142,40 3.854,96 1.287,44 60 09/18. 4.959,29 5.086,91 5.378,71 4.788,14 5.053,26 3.854,96 1.198,30 61 10/18. 5.059,21 5.086,91 5.631,45 4.946,33 5.180,98 3.854,96 1.326,02 62 11/18. 5.059,21 5.086,91 5.631,45 4.946,33 5.180,98 3.854,96 1.326,02 63 12/18. 5.059,21 5.086,91 5.631,45 4.946,33 5.180,98 3.854,96 1.326,02 64 01/19. 3.744,38 5.145,07 5.695,83 5.002,88 4.897,04 3.899,03 998,01 65 02/19. 3.744,38 5.145,07 5.695,83 5.002,88 4.897,04 3.899,03 998,01 66 03/19. 3.744,38 5.145,07 5.695,83 5.002,88 4.897,04 3.899,03 998,01 67 04/19. 3.744,38 5.145,07 5.695,83 5.002,88 4.897,04 3.899,03 998,01 68 05/19. 3.744,38 5.145,07 5.695,83 5.002,88 4.897,04 3.899,03 998,01 69 06/19. 0,00 5.145,07 5.695,83 5.002,88 5.281,26 3.899,03 1.382,23 70 07/19. 0,00 5.270,69 5.834,90 5.125,03 5.410,21 3.994,23 1.415,98 71 08/19. 0,00 5.270,69 5.834,90 5.125,03 5.410,21 3.994,23 1.415,98 72 09/19. 0,00 5.270,69 5.834,90 5.125,03 5.410,21 3.994,23 1.415,98 73 10/19. 0,00 5.270,69 5.834,90 5.125,03 5.410,21 3.994,23 1.415,98 74 11/19. 0,00 5.270,69 5.834,90 5.125,03 5.410,21 3.994,23 1.415,98 75 12/19. 0,00 5.270,69 5.834,90 5.125,03 5.410,21 3.994,23 1.415,98 76 01/20. 0,00 5.307,91 5.876,10 5.161,22 5.448,41 4.022,44 1.425,97 77 02/20. 0,00 5.307,91 5.876,10 5.161,22 5.448,41 4.022,44 1.425,97 78 03/20. 0,00 5.307,91 5.876,10 5.161,22 5.448,41 4.022,44 1.425,97 79 04/20. 0,00 5.307,91 5.876,10 5.161,22 5.448,41 4.022,44 1.425,97 80 05/20. 0,00 5.307,91 5.876,10 5.161,22 5.448,41 4.022,44 1.425,97 81 06/20. 0,00 5.307,91 5.876,10 5.161,22 5.448,41 4.022,44 1.425,97
Ukupno:
-
-
-
-
-
-
95.102,61
31.1. Slijedom navedenog, vještak je iskazao mjesečne razlike primanja tužitelja po osnovi mirovina u odnosu na prosjek mirovina navedenih usporednih umirovljenika i primljenih mirovina tužitelja za razdoblje od 1. listopada 2013. do 30. lipnja 2020., tj. do dana do kada je raspolagao s podacima o mirovinama tužitelja i usporednih umirovljenika, u ukupnom iznosu od 95.102,61 kuna (stupac 9., red ukupno).
32. Očitujući se na primjedbi na svoj pisani nalaz i mišljenje sudski vještak M.
G. je naveo da je u svemu postupio po nalogu suda te da ostaje pri svom nalazu i mišljenju.
33. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. G. od 30. ožujka 2021. proizlazi da je sukladno zadatku suda obračunao mjesečne rente tužitelja u iznosu od 1.000,00 kuna za buduće razdoblje od 11. listopada 1999. do 10. lipnja 2024., tj. za 24,65 godina ili za 296 mjeseci koliko bi tužitelj još živio te istu rentu sveo, odnosno diskontirao (kapitalizirao) na sadašnju vrijednost, sve prema tablicama mortaliteta, odnosno tablicama aktuarske matematike, koje su izrađene prema tablicama financijske matematike i prema tablicama mortaliteta ženskog i muškog stanovništva R. H. za razdoblje od 1989.-1991. godine, a koje tablice mortaliteta se odnose na 1999. godinu.
Sadašnja (kapitalizirana-diskontirana) vrijednost rente tužitelja za spomenuto razdoblje svedena na dan 11.10.1999. godine iznosi ukupno 172.480,43 kune.
Navedenu sadašnju vrijednost rente tužitelja za razdoblje od 11. listopada 1999. do 10. lipnja 2024. računao je po formuli za složeno računanje sadašnje vrijednosti više jednakih svota koje se javljaju ravnomjerno (prenumerando isplate, odnosno isplate početkom razdoblja - mjeseci) i po podacima iskazanim u donjoj tablici ovog vještva.
Popis dokumentacije na temelju koje je izradio ovo vještvo i to kako slijedi:
1. Podnesak tužene od 25. studenog 2020. i 8. ožujka 2021., buduća mjesečna renta tužitelja u iznosu od 1.000,00 kuna (list 378.-379. i 390.-391. spisa).
2. Presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž-159/2017, od 6. prosinca 2017. (list 119.-122. spisa).
3. Tablice mortaliteta, odnosno tablice aktuarske matematike za žene i muškarce, koje su vrijedile 1999. Vjerojatno trajanje života tužitelja iznosi 24,65 godina.
4. Diskontna kamatna stopa u iznosu od 5% godišnje.
Tablica br. 1
R. Osnovica-iznos
Diskontna Broj mjeseci Ukupna sadašnja vrijednost br. mjesečne rente tužitelja godišnja tužitelja za koje rente tužitelja za navedeno u kunama, navedeni kamatna stopa se računa
razdoblje iskazno u kunama,
podnesci tuženice
buduća renta
svedeno na 11.10.1999. 1.000,00
5,00%
172.480,43
U stupcu 2., gornje tablice, iskazana je mjesečna osnovica za navedeno razdoblje kapitalizacije (diskontiranja) u iznosu od 1.000,00 kuna.
Predmetna osnovica je uzeta iz podnesaka tuženice iskaznih u točki 1. popisa dokumentacije.
Broj godina tužitelja za koje se računa buduća renta, odnosno broj godina koje će tužitelj još živjeti izračunao je na način da je pošao od ostvarenih 49 godine života tužitelja, tj. od 21.ožujka 1950. kada je tužitelj rođen do zaključenja nagodbe u listopadu 1999.
Nadalje, prema navedenim tablicama za muškarce, a na temelju ostvarene dobi tužitelja od približno 49 godina života na dan 11. listopada 1999., utvrdio je da bi tužitelj još mogao živjeti približno 24,65 godina ili 296 mjeseci, sve do 10. lipnja 2024.
Navedena osnovica je diskontirana (kapitalizirana) u spomenutom razdoblju po opisanoj formuli i po navedenoj diskontnoj kamatnoj stopi, koja kamatna stopa je uzeta iz predmetnog spisa predmeta.
33.1. Zakljiučno, vještak navodi da je iskazao mjesečne diskontirane rente izgubljene zarade tužitelja na sadašnju (kapitaliziranu) vrijednost za 24,65 godina, odnosno za 296 mjeseci za razdoblje od 11. listopada 1999. do 10. lipnja 2024., svedeno (kapitalizirano-diskontirano) na dan 11. listopada 1999., u ukupnom iznosu od 172.480,43 kune.
Dakle, navedena svota predstavlja sadašnji (kapitalizirani) ukupni iznos budućih renta tužitelja za spomenuto razdoblje.
34. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mjesečne rente od 1. listopada 2013. pa ubuduće kao razliku mirovine koju prima i mirovine koju bi primao da je bio u redovnom radnom odnosu, a što nije zbog posljedica prometne nezgode od 29. ožujka 1995. za koju ju odgovoran tuženik.
35. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.
36. Tako, među strankama nije sporno:
- da je nagodbom od 28. listopada 1996. tužena tužitelju namirila cjelokupnu štetu proizašlu iz predmetne prometne nezgode uključujući i izgubljenu zarada za period od veljače 1995. do kolovoza 1996. kao razliku između plaće koju bi tužitelj ostvario da se nalazio na svom radnom mjestu i naknade koju je primao za vrijeme dok nije bio na svom radnom mjestu u ukupnom iznosu od 66.610,17 kuna,
- da se tužitelj citiranom nagodbom odrekao svih budućih potraživanja osim izgubljene zarade,
- da je tužitelj u vrijeme nezgode bio stalni zaposlenik JVP GS i da od 17. srpnja 1996. nije raspoređen na novo radno mjesto
po ocijeni preostale radne sposobnosti nadležne službe, nego je koristio novčanu naknadu od 60% prosječne mjesečne plaće u gospodarstvu R. H.,
- da je tužitelj 17. listopada 2013. otišao u starosnu mirovinu koja iznosi 3.579,94 kuna.
36.1. Sporno je:
- jesu li stranke 1999. zaključile nagodbu za izgubljenu zaradu u visini od 200.000,00 kuna radi isplate mjesečne rente s osnova izgubljene zarade na način da je ista kapitalizirana te je li tužena tužitelju po nagodbi iz 1999. isplatila 200.000,00 kuna s osnova kapitalizirane rente.
37. Tužitelj je osporavao navode tužene o zaključenju nagodbe 1999., isplatu iznosa od 200.000,00 kuna te i mjesečne isplate rente u iznosu od 1.500,00 kuna do 2.600,00 kuna od 1997. do 1999. pa je tako tužitelj u svom iskazu naveo da nikad u život nije primio niti veći niti manji iznos, da mu je to čudno, a da je na ime predmetne štete preko blagajne tužene primio 1996. oko 60.000,00 kuna. Takav iskaz tužitelja je neprihvatljiv, nelogičan, nije u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu te se kao takav ne prihvaća. Da je tužitelju na račun otvoren kod S.B. d.d. uplaćivana
i renta i iznos od 200.000,00 kuna proizlazi i iz prometa po računu S.B. d.d.,
ail i isplata po šteti tuženika. Osim iznesenog, navedene činjenice potvrđuje i sam činjenični navod tužbe u kojem sam tužitelj tvrdi da mu je isplaćivana renta za izgubljenu zaradu do 1. listopada 1999. i to upravo po nagodbi od 7. listopada 1999. Dakle, tužitelj se u tužbi izričito poziva na nagodbu od 7. listopada 1999. navodeći da mu je tužena po nagodbi od 28. listopada 1996. i po nagodbi od 7. listopada 1999. naknadila razliku u plaći do 1. listopada 1999. što nameće zaključak da je tužitelj nedvojbeno upoznat s postojanjem i sadržajem nagodbe od 7. listopada 1999. i što mu je na temelju nagodbe od isplaćenog, iako nagodba ne prilaže u spis. Svako drugačije tumačenje značilo bi negiranje elementarne logike, jer ako tužitelj zna točan datum kada je zaključio nagodbu i što mu je po nagodbi isplaćeno, krajnje je nelogično i životno neuvjerljivo da u iskazu navodi da mu ništa nakon 1996. nije isplaćeno kao što su nelogični i navodi punomoćnika tužitelja na ročištu 13. svibnja 2015. da mu nije poznato da bi navedena nagodba bila uopće sklopljene kako navodi tuženik, iako je to činjenični navod tužbe.
38. Tijekom postupka sud je od S.B. d.d. zaprimio promet po tekućem računu broj 17-45-01641-8 iz kojeg su razvidne uplate koje su vršene po navedenom tekućem računu za razdoblje od 1. listopada 1999. do 31. prosinca 1999. Isto tako, u spisu su zaprimljeni podaci C.O. d.d. iz računovodstvenog programa.
38.1. Očitujući se na dostavljene podatke S.B. d.d. tužitelj je izjavio da su ti podaci vrlo vjerojatno točni, ali da nije poznato tko je uplatitelj. U svakom slučaju iznos od 200.000,00 kuna da ne bi predstavljao kapitaliziranu rentu, a ovo iz razloga jer je tužitelju na ime rente isplaćivao po cca 2.600,00 kuna pa da bi ih toga proizlazilo da bi kapitalizirana renta trebala iznositi gotovo 400.000,00 kuna.
38.2. Prije svega se ističe da podaci S.B. d.d. nisu vrlo vjerojatno točni nego su stoposto točni. Ovom sudu je neshvatljivo i neprihvatljivo, u svakom slučaju neuvjerljivo da tužitelj ne zna tko je uplatitelj iznosa od 200.000,00 kuna, ali je uredno navedeni iznos podigao s računa a od banke nije tražio nikakvo objašnjenje u navedenom pravcu, bar navedeno ne dokazuje, a pogotovo jer se radi i za današnje prilike radi o značajnoj sumi novca.
38.3. Iz pregledanih podataka dostavljenih od S.B. d.d. razvidno je da se podaci o isplati iznosa od ukupno 200.000,00 kuna, po datumima isplata i pojedinačnim iznosima u cijelosti i bez iznimke poklapaju s podacima C.O. d.d. koji podaci su evidentirani i isprintani iz starog računovodstvenog
programa tužene, za štetu 64.96. Tako iz podataka „isplate po šteti“ C.O. d.d., koji su potpisani i ovjereni od strane službene osobe tužene, proizlazi
da je dana 25. listopada 1999. isplaćen iznos od 30.000,00 kuna, 8. studenog 1999. iznos od 30.000,00 kuna 11. studenog 1999. iznos od 30.000,00 kuna, 16. studenog 1999. iznos od 30.000,00 kuna, 24. studenog 1999. iznos od 30.000,00 kuna, 10. prosinca 1999. iznos od 30.000,00 kuna i 28. prosinca 1999. iznos od 20.000,00 kuna, što čini ukupan iznos od 200.000,00 kuna, kako po datumima isplata i iznosima stoji u pregledu prometa po tekućim računima građana S.B. d.d. i to tekućeg računa tužitelja. Daljnjim pregledom istih podataka sud je utvrdio da je 28. listopada 1996. izvršena isplata iznosa od 66.610,17 kuna, sve po istoj šteti broj 64/96., koji iznos predstavlja štetu-izgubljenu zaradu tužitelja do kolovoza 1996., a na temelju nagodbe od 28. listopada 1996. (šteta br. Mod-64/96).
38.4. Podatak o uplati iznosa od 200.000,00 kuna nije moguće zaboraviti, a pokušaj svjedokinje S. Đ. da opravda svog supruga koji je izjavio da nikada u životu nije primio 200.000,00 kuna od tuženika je dokaz u prilog navedenom zaključku suda. Svjedokinja S. Đ. potvrđuje da je tužitelj primio 200.000,00 kuna, što ovaj negira, ali tvrdi da se radi o iznosu kojeg je tužitelj dobio na ime trajne invalidnosti. Iskaz svjedokinje S. Đ. očito je prilagođen potrebama postupka i pokušaju opravdavanja nelogičnosti i neživotnosti u iskazu njenog supruga. Svjedokinja je izjavila da tužitelj ima policu za trajnu invalidnost, ali istu tužitelj ne dostavlja u spis niti je ičim potkrjepljena tvrdnja da uplata iznosa od 200.000,00 kuna predstavlja naknadu na ime trajne invalidnosti. Iz svega iznesenog sud nije niti prihvatio iskaz svjedokinje Đ..
38.5. Kod tuženika je bila ugovorena s poslodavcem JVP GS „Polica za teško bolesna stanja“ po kojoj je tužitelju 16.
travnja 2009. isplaćen iznos od 16.000,00 kuna. Kao dokaz navedenom je Prijava za slučaj teško bolesnog stanja CTBS broj štete 4/09 i Nalog za doznaku po šteti TBS 4/09/2 iznosa od 16.000,00 kuna. Navedeno znači da uplate od strane tuženika, a koje su iz 1999., nemaju nikakve veze sa isplatama po Prijavi TBS, koja je prijava iz 2009.
39. Netočna je tvrdnja, a što je razvidno iz potvrda dostavljenih od strane tužene te Splitske banke d.d., da bi tužitelju mjesečna renta bila isplaćivana u iznosu od cca 2.600,00 kuna pa da iznos od 200.000,00 kuna nikako ne bi mogao odgovarati kapitaliziranoj renti. Naime, tužitelju su isplaćivani iznosi od npr. 1.633,74 kuna 14. prosinca 1996., 936,00 kuna 12. ožujka 1997., 921,00 kuna 2. travnja 1997., itd. Dakle, tvrdnja o prosječnoj mjesečnoj isplati rente od 2.600,00 kuna je proizvoljna i usmjerena samo da se pokuša uvjeriti sud da iznos od 200.000,00 kuna nikako ne bi bio adekvatan do tada isplaćivanoj mjesečnoj renti. S druge strane, kapitalizirana renta nikada nije egzaktan-matematički obračun, jer isplatom rente dužnik, u ovoj slučaju osiguravajuća kuća, trajno i konačno rješava pitanje odšteta iz određeno štetovog događaja, koje bi inače plaćao mjesecima ili godinama, što se izbjegava kod jednokratne isplate, a s druge strane vjerovnik, oštećena osoba, dobiva mogućnost da jednokratnom svotom otkloni nesigurnost i bojazan za budućnost, odnosno da riješi određeno egzistencijalno pitanje, poput stambenog ili sl. Otklanja se i mogućnost buduće parnice za smanjenje ili ukidanje rente uslijed promijenjenih okolnosti. Stoga je člankom 188. stavak 5. ZOO („NN“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99.) propisivao da vjerovnik iz ozbiljnih uzroka umjesto rente može zahtijevati isplatu jedne ukupne svote.
39.1. Sud je proveo dokaz utvrđivanjem od strane vještaka je li iznos od 200.000,00 kuna predstavlja kapitalizirani iznos izgubljene zarade tužitelja. U navedenom pravcu pisani nalaz i mišljenje izradio je sudski vještak M. G.. Sudski vještak je na temelju dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju, tablice mortaliteta, odnosno tablice aktuarske matematike za žene i muškarce koje su vrijedile 1999., diskontne kamatne stope u iznosu od 5 % godišnje utvrdio da bi na dan 11. listopada 1999. do 10. lipnja 2024. kapitalizirani iznos izgubljene zarade iznosio 172.480,43 kuna. Vještak je zaključio da navedena svota predstavlja sadašnji (kapitalizirani) ukupni iznos budućih renta za spomenuto razdoblje.
39.1.1. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. G. u cijelosti prihvaća ovaj sud kao stručan, argumentiran, tuženik nije imao primjedbi, dok tužiteljeve primjedbe predstavljaju njegovo nezadovoljstvo utvrđenjima vještaka. Tužitelj je imao mogućnost predlaganja novog vještačenja nakon što je vještak otklonio primjedbe, ali nije, radi čega se prigovori tužitelja i ne prihvaćaju.
39.2. Dakle, potpuno je jasno da isplata iznosa od 200.000,00 kuna od strane C.O. d.d. predstavlja kapitaliziranu rentu jer osim što nakon tog iznosa prestaje
isplata mjesečnih obroka rente, iznos od 200.000,00 kuna i po utvrđenjima vještaka predstavlja kapitaliziranu rentu tužitelju i nemoguće je, kako to ispravno tvrdi tužena, da bi se podaci o isplati iznosa od 200.000,00 kuna S.B. d.d i C.
osiguranja po datumima uplata i pojedinačnim isplatama u cijelosti i bez iznimke podudarali, a da nemaju veze jedni s drugima. Tuženik je isplatu po šteti vezanu za tužitelja radio pod jedinstvenom oznakom „0064/96“, a kako to proizlazi iz podataka tužene.
40. Zaključno, tuženik je dokazao da je tužitelju od kolovoza 1996. do listopada 1999. isplaćivao mjesečnu rentu s naslova izgubljene zarade i da je 1999. ista okončana na način da je ista kapitalizirana (jednkratna isplata buduće štete s naslova gubitka zarade), a u kojem pravcu je sklopljena izvansudska nagodba na iznos sveukupne buduće štete u visini od 200.000,00 kuna. Tužitelj je višestruko obeštećen slijedom čega je u cijelosti trebalo odbiti tužbeni zahtjev.
41. Uzgredno se ističe da je u cijelosti neosnovan tuženikov prigovor uzročnoposljednične veze između predmetne nezgode i uzroka umirovljenja tužitelja. Naime, sudska vještakinja M. M. D. je u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdila da je smanjenje radne sposobnosti tužitelja u isključivoj uzročno-posljedičnoj vezi s trajnim posljedicama ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći.
41.1. Pisani nalaz i mišljenje M. M. D. u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao stručan, argumentiran i izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu. Vještakinja je otklonila primjedbe te u konačnici niti stranke nisu imale primjebi na isto.
42. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postuku („NN“ broj 26/91., 34/91., 53/91.,
91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a). Tuženiku je priznat trošak vještačenja u iznosu od 3.800,00 kuna.
43. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 2. ožujka 2022.
SUTKINJA
JELENA LONČAR v.r.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženik
- u spis
