REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-931/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. d.d., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & Partneri j.t.d. u S., Klaićeva poljana 1, protiv tuženika I. D. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i partneri d.o.o. u S., radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovi broj P-45/2019-11 od 12. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. S. d.d. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovi broj P-45/2019-11 od 12. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da je tužitelj vlasnik nekretnina pobliže opisanih u izreci pobijane presude, te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja uz prethodno brisanje prava vlasništva tuženika (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn (točka II. izreke).

2. Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 937,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na nekretninama i upis tužitelja u zemljišne knjige.

6. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije dokazao da je njegov prednik prilikom pretvorbe na prethodnom zemljištu kao društvenom vlasništvu imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, a što je jedna od kumulativnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva sukladno odredbi članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 – pročišćeni tekst; dalje: ZV).

7. Neosnovano tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a, jer je tužitelj svoj tužbeni zahtjev temeljio isključivo na rješenje fonda od 17. siječnja 1994. (list 8. do 10. spisa) i rješenje fonda od 10. rujna 2001. (list 11. do 14. spisa), a iz kojih rješenja nije vidljivo da je prednik tužitelja, društveno poduzeće H. „H. S.“, imalo pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja spornim nekretninama.

8. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer sud je sud prvog stupnja dao razlog o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između daljnjih razloga i sadržaja spisa, pa je pobijanu presudu moguće ispitati.

9. Naime, sud prvog stupnja jasno je naveo da tužitelj nije dokazao da je njegov predmet imao na predmetnim nekretninama pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, pa da je prilikom pretvorbe mogao steći pravo vlasništva na tim nekretninama.

10. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

11. Odredbom članka 390.a ZV-a propisano je da je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnine koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća,

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

12. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj morao dokazati da su predmetne nekretnine mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva, da je vrijednost tih nekretnina procijenjena u kapital društvenog vlasništva prilikom pretvorbe koje je nadležno tijelo iskazalo u kapitalu društva te da je tužiteljev predmet prilikom pretvorbe imao pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja tim nekretninama, a koje pretpostavke su morale biti kumulativno ispunjene.

13. Među strankama nije bilo prijeporno da su predmetne nekretnine mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva.

14. Tužitelj je dokazao da su predmetne nekretnine procijenjene u vrijednost kapitala društva prilikom pretvorbe, ali je za predmetne nekretnine izvršena rezervacija dionica kod fonda zbog neriješenih imovinsko- pravnih odnosa.

15. Prema tome, još u vrijeme privatizacije bilo je prijeporno ima li prednik tužitelja na predmetnim nekretninama pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja.

16. Budući da tužitelj nije predložio dokaz na okolnost da je njegov prednik prilikom pretvorbe iz društvenog poduzeća imao na predmetnim nekretninama pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) tužbeni zahtjev odbio.

17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi, tako i visini.

18.Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak, v.r.