Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 94. Pr-1302/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudskog savjetnika Valentina Samardžića, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz O., OIB: . . ., zastupane po opunomoćeniku R. M.-B., odvjetniku u P., protiv tuženika zavoda, Z., OIB:..., radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 26. siječnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 02. ožujka 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku zavodu iz Z., OIB: . . . , da tužiteljici S. M. iz O., OIB:... isplati bruto iznos 4.464,33 kn (slovima:četiritisućečetristo- šezdesetčetikuneitridesettrilipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 325,93 kn od 15.01.2016.g. do isplate,

-na iznos od 325,94 kn od 15.02.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,55 kn od 15.03.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,54 kn od 15.04.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,55 kn od 15.05.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,54 kn od 15.06.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,54 kn od 15.07.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,53 kn od 15.08.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,54 kn od 15.09.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,55 kn od 15.10.2016.g. do isplate,

-na iznos od 318,69 kn od 15.11.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,54 kn od 15.12.2016.g. do isplate,

-na iznos od 327,54 kn od 15.01.2017.g. do isplate,

-na iznos od 218,35 kn od 15.02.2017.g. do isplate,

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 2.031,25 kn (slovima: dvijetisućetridesetjednukunudvadesetpet- lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 02. ožujka 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 30. studenog 2020. i u kasnijim podnescima navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe člana 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01, 39/09). Dana 23.11.2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. g. Zbog nastupa recesije dana 13.05.2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.g. i iznosi 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovica za preostali 6 % iz 2009.g. sporazumno odgođeno, sukladno čl. III Dodatka, a odredbama članova IV-V ugovoreno je daljnje, postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26.10.2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07.12.2011.g. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26.01.2017.g. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28.12.2018. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene člana IV st. 5. u vezi s članom VII st.1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015.g., s početkom primjene od siječnja 2016. g. Međutim, tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu, propustio je isplatiti plaću tužiteljici u skladu s povećanom osnovicom. Dana 28.08.2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na isto tromjesečje 2014. g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 04.09.2015.g. Dana 27.11.2015.g. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. g. u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 04.12.2015.g. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2 % krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu. Budući da je tuženik od prosinca 2015. tužiteljici plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kune umjesto 5.415,37 kuna, tužiteljica potražuje s osnove razlike plaće iznos 4.464,33 kuna s pripadajućim kamatama za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017.g. te potražuje troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, kako osnovu, tako i visinu kao i pasivnu legitimaciju. Navodi kako se tužiteljica u ovoj pravnoj stvari poziva na dvostrano obvezni sporazum obveznog prava, te tuženik ne može biti treća ugovorna strana, bez obzira na to o kojem sindikatu ili sindikatima je riječ. Ističe kako je s jedne strane sporazuma Vlada RH odnosno Republika Hrvatska, a s druge strane sindikati, te HZMO ne može provoditi odredbe takvog sporazuma izravno, prije nego što Vlada ili neko drugo nadležno tijelo ne utvrdi novu, povećanu osnovicu za isplatu plaće. Tuženik smatra kako Sporazum o osnovici, Dodatak sporazumu i Izmjene i dopune dodatka sporazumu nisu kolektivni ugovori jer sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se, izravno i neposredno, mogla primijeniti. Dodaje i kako isti nisu bili na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor, prvenstveno jer sklapanju kolektivnog ugovora (svih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredbi Zakona o radu, s obzirom na to da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih i pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom GSV-a, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi čl. 186. Zakona o radu odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu, te smatra da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor (sporazum obveznog prva), a ne kolektivni ugovor. Tuženik osporava pravnu valjanost odnosno ističe prigovor ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a time i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, navodeći kako je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani sindikata bilo nedostataka u pogledu potpisnika istih odnosno nedostatka potpisa od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH, odnosno da Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu. Tuženik ističe da kako bi izmjene i dopune bile pravno valjane, trebaju biti sklopljene od svih stranaka ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava, te da iz navedenog proizlazi da na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, a što onda predmetne Izmjene i dopune Dodataka Sporazumu čini pravo nevaljanim. Dodaje kako Vjerodostojnom tumačenju izmjena i dopuna dodatka sporazumu od 28. prosinca 2012. nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, slijedom čega smatra da je ono kao i Izmjene i dopune dodataka sporazumu i Arbitražna odluka, pravno nevaljano odnosno ništetno i nepostojeće. Tuženik osporava i da bi bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu odnosno „uskladbu“ propisani čl. VII. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu koji propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III.-V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma. Tuženik navodi kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP RH promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio dvanaest posljedičnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., smatra kako nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, a što bi značilo da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama nisu nastupile. Tuženik konačno ističe i kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, kako to proizlazi iz čl. XI. istog, imaju vremensko važenje od 5 godina, te smatra kako je njihovo trajanje isteklo 25. listopada 2016., čime je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Dodaje i kako materija plaća u javnim službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09), te da nije moguće voljom stranaka otkloniti primjenu navedenih zakona.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 25. siječnja 2022. izjavio da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, međutim i dalje osporava pravni osnov za isto potraživanje iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu, te navodi da ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao sve isprave priložene spisu i to Ugovor o radu (list 7-8 spisa) sklopljen između tužiteljice i tuženika od 12. kolovoza 2014., obračunske isprave za isplatu plaća tužiteljice za svaki mjesec od prosinca 2015. do siječnja 2017. (prilog u e-spisu), Sporazum o osnovici za plaće u Javnim službama sklopljen između Sindikata i Vlade RH 23.11.2006., dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., u Izmjene i dopune dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 07. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku te ostale isprave priložene spisu.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 01. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., temeljem odredbe čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu, da joj je tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn i da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01 i 39/09). Osim što navedene činjenice nisu sporne, one nedvojbeno proizlaze iz Ugovora o radu te obračunskih isprava za isplatu plaća tužiteljice.

8. Među strankama je sporan pravni osnov tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. po osnovici od 5.108,37 kn ili osnovici od 5.415.37 kn sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011.

9. Uvidom u Ugovor o radu sud je utvrdio da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 12. kolovoza 2014. te da će joj poslodavac, ovdje tuženik, isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću prema Zakonu o plaćama službenika i namještenika u javnim službama te Kolektivnom ugovoru. Iz obračunskih lista plaća tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlenica tužitelja te da je primala plaću po osnovici od 5.108,37 kn.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

11. Kronološki gledano, osnovica za obračun plaće u javnim službama bila pravno uređena slijedećim pravnim izvorima:

11.1. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 23.11.2006. sklopili sindikati javnih službi navedeni u njemu s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini;

11.2. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. godini koju je 21.12.2006. donijela Vlada Republike Hrvatske, a kojom se osnovica utvrđuje u iznosu od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1.1.2007. ("Narodne novine" br. 142/06.), a koja se odluka u uvodu izrijekom poziva na navedeni Sporazum;

11.3. Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 39/09.) koji je stupio na snagu 1.4.2009., a prema čl. 2. kojeg osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom dok prema čl. 3., danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koje su i doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju;

11.4. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 13.5.2009. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, kojim je, među ostalim ugovoreno da se s danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto (čl. II) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice: „U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto."; točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj te su u točki VII. određeni i uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma;

11.5. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 124/09.) od 2.10.2009., kojim je izmijenjen članak 2. na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovica plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom te je člankom 3. propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovog Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13.5.2009. godine;

11.6. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4.10.2010. godine ("Narodne novine" br. 115/10.) koji u članku 51. st. 4. navodi: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.";

11.7. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 26.10.2011. godine sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, koji se u uvodu izrijekom poziva na osnovicu za obračun plaća iz čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.) i kojim je, među ostalim promijenjen članak III. tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao";

11.8. Arbitražnom odlukom od 7.12.2011. godine kojom se utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine kojom u biti nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII. točke 1.;

11.9. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. ("Narodne novine" br. 141/12.), koji u članku 51. st. 3. određuje: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.";

11.10. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28.12.2012. donijeli Vlada Republike Hrvatske te samo navedeni sindikati javnih službi, koje u članku 1. navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7.12.2011. godine "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31.

12. 2013.", dok o primjene odredbe čl. III. nema niti riječi.

12. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj prethodno navedenih pravnih izvora, sud ocjenjuje neosnovanim tvrdnje tuženika u pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a time i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

13. Naime, Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.12.2011. godine, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. godine, kao i u Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012. godine. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, nije dovedena u pitanje njihova pravna valjanost te iz prethodno navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

13.1. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine ", broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora ("Narodne novine", broj 141/12). Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/2017, 98/2019) primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

13.2. U odnosu na prigovor tuženika da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika pa da u tom smislu navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pa da samim time ni Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012. nisu pravno valjane, ovaj sud smatra da takav prigovor neosnovan.

13.3. Iz Odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Štoviše, utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Tako je Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02, zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila, odnosno osporavala, valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

13.4. Plaće zaposlenih u javni službama jesu regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.), kako to navodi tuženik. Ali tuženik također smatra kako odredbe ovih zakona kojima se uređuju plaće predstavljaju kogentne odredbe, te ih nije moguće izmijeniti voljom stranaka. Navedeno ovaj sud smatra neosnovanim. Prije svega, i samim člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) propisano da se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, a koji kolektivni ugovor sukladno prethodno obrazloženom predstavljaju i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu. Također, i odredbama članka 51. stavka 4. TKU/10, na pitanje visine plaće u javnim službama ugovorena je primjena Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena, dakle i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrđeno i TKU/12. Stoga je tuženik bio dužna u utuženom razdoblju obračunavati plaću tužiteljice uzimajući u obzir odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Iako je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama., s primjenom od siječnja 2017. kojom je utvrđena osnovica u iznosu 5.211,02 kune, sukladno čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.), tuženik je bio dužan obračunavati plaću i za mjesec siječanj 2017. primjenjujući osnovicu iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u iznosu 5.415,37 kuna.

14. U skladu sa naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine obvezuju tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi.

15. Glede eventualne odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26.10.2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7.12.2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012.godine, može zaključiti, da se odgoda odnosi samo na "uskladbu" odnosno na "način usklađivanja pariteta" određen člankom IV., a člankom III. do V. samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

16. Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice.

17. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., godine i da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2% ili 1,8% + 3,8% = 5,6% : 2 = 2,8%). Slijedom toga proizlazi da su krajem studenoga odnosno od prosinca 2015. godine ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto. 18. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tuženik sam ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", no propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužitelja.

19. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti.

20. Pri tome treba ukazati da su se prema članku 6. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

21. Stoga se ukazuje na odredbu članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18 - dalje ZOO) prema kojoj su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 9. ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok prema članka 65. stavka 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također članak 342. stavak 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed navedenog Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju evidentno nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe članka 8. stavak 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14). Zbog svega navedenog tužiteljici pripada pravo na to, da joj se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

22. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno obračun tužitelja, jer se radi o jednostavnom matematičkom izračunu, pa stoga nije trebalo provoditi financijsko vještačenje, a nije ga trebalo provoditi niti radi utvrđivanja jesu li ostvarene pretpostavke za povećanje osnovice, jer se radi o pravnom pitanju budući da službene podatke Državnog zavoda za statistiku o bruto domaćem proizvodu, tuženik ne osporava.

23. Dakle, kako je nesporno da je tužena u spornom razdoblju (prosinac 2015. do siječnja 2017.) tužitelju obračunavala plaću prema osnovici od 5.108,84 kune, a da je trebala primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 4.464,33 kuna, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su dostavljeni od strane tužiteljice, što tužena nije osporila, to je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

24. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije za navesti je da je tuženik javna ustanova osnovana Zakonom o mirovinskom osiguranju i da ima svojstvo pravne osobe s pravima obvezama i odgovornošću utvrđeno Zakonom i Statutom, a u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ima javne ovlasti. Na radno pravni status radnika Hrvatskog zavoda mirovinskog osiguranja primjenjuje se Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Opći akti HZMO-a. Tužitelj je radnik tuženika pa je s obzirom na naprijed navedeno dužan isplatiti tužitelju pripadajuću plaću primjenom propisa koji se primjenjuju na zaposlene u javnim službama tako da je prigovor u cijelosti neosnovan.

25. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

26. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15. i 29/18 - dalje: ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće. Naime, odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o radu propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Člankom 92. istog zakona propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, te da su plaća i naknada plaće u smislu tog zakon plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u što spadaju i porez i prirez na dohodak, a obveza njihovog plaćanja dospijeva prilikom isplate plaće. Kako u konkretnoj situaciji obveza tuženice da isplati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, stoga je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan kao pod točkom II. izreke presude.

27. Tužiteljica u ovom parničnom postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom tek u neznatnom dijelu (dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, to mu sukladno odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora.

27.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 50 bodova (Tbr.7.1. OT), po 50 bodova za zastupanje na ročištu 26. siječnja 2022. (Tbr.9.1. OT) i za sastav obrazloženog podneska od 14. ožujka 2021. (Tbr.8.1. OT), te 12,5 bodova za sastav podneska od 23. siječnja 2022. (Tbr. 8.3. OT) kojim tužitelj uređuje tužbeni zahtjev, što je ukupno 162,5 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kuna iznosi 1.625,00 kuna. Tužiteljici je, sukladno Tbr. 42. OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 406,25 kuna. Dakle, trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 2.031,25 kuna.

27.2. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak u iznosu od 500,00 kn (625,00 s PDV- om) za sastav podneska od 23. siječnja 2022., već 156,25 kn kao za sastav ostalih podnesaka iz razloga što je tim podneskom tužitelj samo uskladio tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika, a taj podnesak ne spada niti pod jedan od podnesaka čija je nagrada određena Tbr. 8. toč.1 . OT, na koji tarifni broj se tužitelj poziva pa je sud primjenom Tbr. 8. toč.3. OT-a dosudio samo 25 % od traženog iznosa.

27.2. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3. u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), pa joj je zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 02. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i 41/08, 125/11,78/15,29/18,126/21).

28. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe temeljem odredbe čl. 11 st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018).

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 02. ožujka 2022.

Sutkinja

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana , a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti, bit će odbačena kao nedopuštena.

Dostaviti:

1. tužitelju po opunomoćeniku R. M.-B., odvjetniku u P.

2. tuženom zavodu

Nakon pravomoćnosti:

1. Poreznoj upravi