REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 152/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. B. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Dubrovniku od 7. lipnja 2021. broj K-287/18-16 i Županijskog suda u Osijeku od 27. kolovoza 2021. broj Kž-436/2021-4, u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog I. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku od 27. kolovoza 2021. broj Kž-436/2021-4 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presude Općinskog suda u Dubrovniku od 7. lipnja 2021. broj K-287/18-16 i Županijskog suda u Osijeku od 27. kolovoza 2021. broj Kž-436/2021-4 osuđen je I. B. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavaka 1. i 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
2. Protiv te presude osuđenik je putem branitelja, odvjetnika I. F. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se preinači presuda Županijskog suda u Osijeku od 27. kolovoza 2021. broj Kž-436/2021-4 te potvrdi presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 7. lipnja 2021. broj K-287/18-16. Ujedno je predložio da se odgodi izvršenje zatvorske kazne.
III Kr 152/2021-5
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor s mišljenjem da je zahtjev osnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju koji se na njega nisu očitovali.
5. Zahtjev je osnovan.
6. U zahtjevu se navodi da je podnesen protiv drugostupanjske presude zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su utjecale na presudu i zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 5. ZKP/08. u vidu prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni.
6.1. Prije nego što se obrazloži osnovanost zahtjeva, potrebno je osvrnuti se na one navode zahtjeva koji nisu utemeljeni.
6.2. Naime, kao jednu od povreda osuđenik navodi da je drugostupanjskom odlukom došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. tako da je prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. U zahtjevu se taj propust povezuje i s povredom članka 486. stavka 1. ZKP/08. (koja regulira preinačenje presude u žalbenom postupku) te se ističe da je drugostupanjski sud u pogledu otegotnih okolnosti utvrdio drugačije činjenično stanje, odnosno utemeljio presudu na novim činjenicama i okolnostima koje prvostupanjski sud nije utvrdio pa da je na taj način nedopustivo preinačena prvostupanjska presuda.
6.3. Međutim, prekoračenje ovlasti kao povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. je izlaženje izvan zakonom određenih okvira za izricanje kaznenih sankcija. S obzirom na to da je osuđeniku izrečena kazna u zakonom predviđenim granicama, konkretno u visini minimuma kazne propisane za kazneno djelo iz članka 227. stavka 6. KZ/11., očito je da sud nije prekoračio ovlasti u odnosu na odluku o kazni. Također, nije bilo zapreke da sud drugog stupnja, kada je odlučivao o primjerenoj kazni, kao što je ovdje slučaj, ocjenjuje one okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, a koje su utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka, bez obzira je li ih i prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Prema tome, nisu prekoračene ovlasti koje sud ima po zakonu, niti je na taj način došlo, kako se zahtjevu također navodi, do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje - Konvencija) i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.; dalje - Ustav).
6.4. Osuđenik nadalje navodi da drugostupanjski sud nije postupio sukladno obvezi iz članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., odnosno da nije ispitao jesu li počinjene povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, "a ta je povreda mogla utjecati na presudu". Osuđenik je u pravu kada ističe propust
III Kr 152/2021-5
drugostupanjskog suda da u obrazloženju konstatira ispitivanje prvostupanjske odluke po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., no u zahtjevu nije konkretizirano i precizirano koju povredu je drugostupanjski sud propustio utvrditi po službenoj dužnosti, a niti kako bi taj eventualni propust utjecao na drugostupanjsku odluku. Prema tome, niti ovaj navod iz podnesenog zahtjeva nije osnovan.
6.5. Međutim, nasuprot prethodno navedenom osuđenik s pravom ukazuje na nedostatke u obrazloženju drugostupanjske odluke. Naime, u točki 5. druge stranice obrazloženja te odluke je navedeno: "prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja". Nastavno, u točki 5.1. obrazloženja drugostupanjski sud navodi da državni odvjetnik osnovano "u žalbi ističe da je sud u odnosu na optuženog I. B., prilikom donošenja odluke o vrsti i visini kazne, podcijenio otegotne okolnosti jer nije dovoljno vodio računa o ličnosti optuženika, okolnostima počinjenja kaznenog djela, posljedicama djela, posebno da je inkriminiranim ponašanjem kritične zgode načinom upravljanja motociklom optuženik povrijedio čak tri blanketne norme Zakona o sigurnosti prometa na cestama..."
6.7. Dakle, takvo obrazloženje je proturječno unutar sebe, ali i u odnosu na prvostupanjsku presudu u kojoj nije navedena niti jedna otegotna okolnost jer je prvostupanjski sud uzeo u obzir samo olakotne okolnosti (prvi odjeljak pete stranice prvostupanjske odluke).
6.8. Nadalje, kao okolnosti koje zahtijevaju strože kažnjavanje Županijski sud u Osijeku navodi posljedice kaznenog djela, no bez njihove konkretizacije pa nije jasno podrazumijeva li pod time drugostupanjski sud smrtnu posljedicu (kako to pretpostavlja podnositelj zahtjeva i koja je bitno obilježje kaznenog djela) ili neku drugu posljedicu koja bi proizašla iz počinjenog kaznenog djela. Također se kao otegotna okolnost spominje "ličnost optuženika", ali bez bilo kakvog daljnjeg preciznijeg određivanja tog općenitog pojma, a niti je objašnjeno na koji način "ličnost optuženika" u konkretnom slučaju dovodi do njegovog strožeg kažnjavanja, a o tome nije moguće zaključivati niti na temelju podataka u spisu predmeta.
6.9. Dakle, ovakvi razlozi drugostupanjske presude u svojoj cjelini su proturječni, nejasni i nedostatni.
6.10. Kad se uzme u obzir da je osuđenik, umjesto sankcije rada za opće dobro, drugostupanjskom odlukom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, tada je on u pravu kada ističe da je ovim konkretnim nedostacima drugostupanjske odluke ostvarena povreda prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom, propisana u članku 468. stavku 2. ZKP/08., i to u aspektu prava na obrazloženu odluku suda, stoga što nije u dovoljnoj mjeri jasno čime se drugostupanjski sud rukovodio prilikom preinačenja kazne.
6.11. Slijedom prethodno navedenog, ovakvo nejasno i nepotpuno obrazloženje drugostupanjsku presudu čini arbitrarnom i nerazumljivom u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni, čime je povrijeđeno pravo osuđenika na razumljivu sudsku odluku iz
III Kr 152/2021-5
koje osuđeniku (kao osobi prosječnih intelektualnih sposobnosti) mora biti jasno zbog čega je osuđen na strožu kaznu od one koja mu je izrečena prvostupanjskom presudom. Ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Stoga obrazloženja sudskih odluka, odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu danu u toj odluci upućuju na zaključak o arbitrarnosti u odlučivanju.
6.12. Dakle, pravo na obrazloženu sudsku odluku podrazumijeva obvezu sudova da u svojim presudama navedu jasne i potpune razloge kojima su se rukovodili pri njihovu donošenju. Ta obveza postoji i izvire iz članka 6. stavka 1. Konvencije, a u Ustavu se manifestira kroz članak 29. stavak 1. s obzirom da se kazneni postupak ima smatrati nepravičnim ukoliko presuda nema valjano i dostatno obrazloženje.
6.13. Prethodno izložena stajališta je na sličan način zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-3215/2019. od 25. lipnja 2020.
6.14. Prema tome, osnovan je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji je podnesen iz osnove članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP/08., a vezano za obrazloženje drugostupanjske odluke, koju je zbog toga trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
6.15. U odnosu na prijedlog osuđenika da se odgodi izvršenje kazne zatvora napominje se da, prema podacima iz spisa predmeta, pravomoćna presuda nije dostavljena sucu izvršenja radi upućivanja osuđenika na izdržavanje kazne zatvora, a o tome nema podataka niti u e-Spisu. Stoga nema osnove za donošenje odluke u smislu članka 518. stavka 5. ZKP/08.
6.16. U ponovljenom postupku Županijski sud u Osijeku će, osim o iznesenim primjedbama, imati u vidu činjenicu da KZ/11. u članku 47. stavku 1. kao okolnosti koje će sud ocijeniti pri izboru vrste i mjere kazne propisuje, između ostalog, i "skrivljene učinke kaznenog djela". Također će voditi računa i o pravilnoj numeraciji odjeljaka u obrazloženju presude (u spornom obrazloženju nakon odjeljka "5.1." slijede odjeljci "4.2" i "4.3." te postoje dva odjeljka označeni kao "5.").
7. Slijedom izloženog, na temelju članka 519. u vezi članka 513. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
