REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 147/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva financija, OIB …, Z., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko – upravni odjel protiv tuženika H. F. d.d. S. G., OIB …, kojeg zastupaju vjerovnici – osporavatelji tražbine: 1. D. I. iz S., OIB … i 2. Č. G. d.o.o., OIB …, S., koje oba zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2168/2021-2 od 22. rujna 2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-392/2016-35 od 22. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika D. I. i Č. G. d.o.o. S. za dopuštenost revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici D. I. I. Č. G. d.o.o. S. (dalje: tuženici) podnijeli su prijedlog da im ovaj sud dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2168/2021-2 od 22. rujna 2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-392/2016-35 od 22. siječnja 2021., a zbog četiri pitanja koje smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Tužiteljica na prijedlog nije odgovorila.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Tuženici su u svom prijedlogu naveli slijedeća pitanja:
1. "Postupa li drugostupanjski sud suprotno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP kada propusti navesti razloge o odlučnoj činjenici na kojoj zasniva preinačavajuću oduku, odnosno da li je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a u drugostupanjskom postupku kada su razlozi drugostupanjske presude o sadržaju isprava u suprotnosti samih tih isprava?
2. Da li je u parnici radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine teret dokaza odlučnih činjenica o kojima ovisi osnovanost tražbine na tužitelju koji je upućen u parnicu ili je teret dokaza negativnih činjenica na tuženiku osporavatelju?
3. Da li je sud dužan ocijeniti sve žalbene navode u žalbenom postupku te iznijeti razloge na kojima temelji drugostupanjsku odluku te ukoliko ne ocijeni sve žalbene navode i ne navede razloge svoje odluke, da li je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP?
4. Može li se na naknadu parničnog troška obvezati osporavatelja tražbine koji u parničnom postupku, sukladno uputi stečajnog suda i odredbi čl. 178 st. 2. SZ/96, poduzima radnje u ime i za račun parnične stranke/stečajnog dužnika, odnosno obvezati na naknadu parničnih troškova sudionika koji nije stranka parničnog postupka, niti je zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke?"
6. U obrazloženju ovih pitanja tuženici međutim nisu naveli određene i relevantne razloge koji bi upućivali na to da je bilo koje od njih važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.1. U odnosu na prvo i treće postavljeno pitanje, a koja se odnose na bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP počinjenu u postupku pred drugostupanjskim sudom, predlagatelji su se pozvali na odluke revizijskog suda broj: Rev 32042018-2 od 30. svibnja 2019. Revr 256/10-2 od 16. lipnja 2010. i Rev 675/2014-2 od 11. lipnja 2019., a uz prijedlog su priložili i odluku Rev-794/2008-2 od 27. svibnja 2008. Dakle, predlagatelji smatraju da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda. Međutim, u navedenim odlukama revizijski sud nije zauzimao stav o primjeni odredbe čl. 375. st. 1. ZPP koja se navodi u pitanju (o tome što treba sadržavati obrazloženje drugostupanjske presude), a što se tiče bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP treba reći da je ta povreda u sudskoj praksi često razlog za ukidanje odluka sudova nižeg stupnja pa i u slučaju kada su razlozi pobijane odluke „o sadržaju isprava u suprotnosti sa sadržajem samih tih isprava“ (kako se navodi u pitanju) pod uvjetom da se zbog tog nedostatka pobijana odluka ne može ispitati. Međutim, budući da se postavljena pitanja odnose na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio primijeniti neku odredbu ZPP na način kako tužitelj smatra da je trebao ili obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, a u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj), ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pritom treba reći i da je drugostupanjski sud ovlašten donijeti presudu kojom preinačuje presudu suda prvog stupnja i slučaju kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave (čl. 373. t. 1. ZPP) i to ne predstavlja utvrđivanje činjenica od strane drugostupanjskog suda koje bi bile različite od onih koje je utvrdio prvostupanjski sud. Obrazlažući razlog za dopuštenost revizije predlagatelji u suštini nastoje nametnuti pitanje pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog toga revizija nije dopuštena.
7.2. Za drugo pitanje nisu navedeni razlozi u smislu odredbi čl. 385.a ZPP, a osim toga, odgovor na njega daje jasna i nedvosmislena odredba čl. 219. st. 1. ZPP prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
7.3. Niti za četvrto postavljeno pitanje nisu navedeni razlozi zbog čega bi odgovor na to pitanje bio važan, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi ili ukazati na odluke iz kojih bi bilo vidljivo da praksa sudova o tome tko snosi troškove postupka u slučaju neuspjeha u parnici na koju je upućen vjerovnik osporene tražbine – stečajni dužnik ili vjerovnik koji je osporio tražbinu i koji se slijedom toga nalazi na suprotnoj tuženoj strani (bez obzira na zakonsku formulaciju da „osporavatelj u takvoj parnici nastupa u ime i za račun stečajnoga dužnika“) nije jedinstvena, a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; ili određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke, odnosno dati druge važne razloge u smislu navedene odredbe koji bi opravdali intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske putem revizije u vezi postavljenog pitanja.
8. Stoga je na, temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
