REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 158/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž., O. B., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnica K. A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. G. d.o.o., Z., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-6/2021-2 od 8. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2890/2019-37 od 13. svibnja 2021., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj je ovom revizijskom sudu predložio da ga odbaci i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Tuženik je u prijedlogu postavio pitanja koja glase:

„Da li utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu kod poslodavca u slučaju ozljede na radu dovode automatizmom do isključive odgovornosti poslodavca za naknadu štete bez obzira na radnju radnika ili je moguće u takvoj situaciji raspravljati i o doprinosu radnika?“ i

„Da li je sud dužan utvrđivati doprinos radnika u slučaju utvrđenih propusta u primjeni zaštite na radu kod poslodavca?“

5. Ova pitanja nisu važna za odluku u sporu. Naime, iz obrazloženja drugostupanjske odluke ne proizlazi da sud drugoga stupnja smatra da, u primjeni odredaba Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12) i Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 82/12) kojima je uređena odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi zbog ozljede na radu, nema mjesta raspravljanju o eventualnoj odgovornosti samog radnika za nastalu štetu. Druga je pak stvar to što su u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi, prema utvrđenom činjeničnom stanju, na temelju vlastite ocjene dokaza, pravilnost koje revizijski sud ovom prilikom nije ovlašten ispitivati, ocijenili da „postoji pravno relevantna uzročno posljedična veza između radnje, odnosno propuštanja poslodavca i nastale štete tužitelju“ odnosno da je „pravno relevantni uzrok štete radnja tuženika“.

6. Kad neko pitanje nije važno za odluku u sporu, nije ni pravno pitanje u smislu odredaba čl. 385. st. 1. i čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi trebalo dopustiti podnošenje revizije.

7. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

8. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.