REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2019/2022

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. G.P., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2022., broj: 11. Pp J-2118/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 2. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. G.P. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. G.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2022., broj: 11. Pp J-2118/2019, proglašen je krivim okr. G.P., da je na način činjenično opisan u točki 1) izreke prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna te da je na način činjenično opisan u točki 2) izreke prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 16.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. G.P. pravodobno je putem braniteljice odvjetnice M.V. podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, i to samo u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik prigovara ocjeni prvostupanjskog suda da su iskazi svjedokinja oštećenih J.P. i R.P. vjerodostojni i uvjerljivi pri čemu da zanemaruje nelogičnosti u njihovim iskazima i to zbog toga što unatoč počinjenom nasilju koje oštećene opisuju i to 12. ožujka 2018. kada je okrivljenik vikao i vrijeđao oštećenu R.P., udario je više puta rukama po glavi, a nakon svega, supruga i majka J.P. da nije učinila ništa kao bi pomogla oštećenoj R., odnosno da nije zvala policiju, da ju nije odvela liječniku, a drugi dan da je otišla na posao i ostavila kći R. i okrivljenika u stanu, a drugi dan da je R. doživjela slom živaca i onesvijestila se, te ponovno da nije pozvana policija niti je potražena liječnička pomoć za Ramonu, a što je nelogično i neživotno. Osim toga, ističe da je potpuno zanemarena činjenica od strane suda da je nakon navodnih događaja R. provela vikend na moru s ocem te čak i otišla na put u inozemstvo u B., odnosno da te okolnosti nisu od strane prvostupanjskog suda uopće cijenjene, a sve te okolnosti da ukazuju na upitnu vjerodostojnost iskaza svjedokinja oštećenih R.P. i J.P.. S tim u vezi, ukazuje se da razlog za prijavu okrivljenika nije obiteljsko nasilje već neriješeni imovinski odnosi, a što proizlazi iz činjenice da je oštećena pokrenula parnični postupak zbog stana u Zagrebu. Isto tako, ističe se da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir zdravstveno stanje oštećene R.P. i lijekove koje je tada uzimala, da je ista bila u tretmanu psihijatra od studenog 2017., da je uzimala lijek Zoloft koje ima određene nuspojave, između ostalog suicidalne misli i agresivnost, a što prvostupanjski sud nije cijenio te je o tim činjenicama donio pogrešan zaključak.

6.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 5. i članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a činjenično opisani u točki 1) i 2.) izreke prvostupanjske presude.

6.2. Naime, iz iskaza svjedokinje oštećenih R.P. i J.P. kojima je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer su iskazivale vjerodostojno, objektivno i detaljno u opisu tijeka događaja inkriminiranih prilika te u njihovim iskazima nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, pa je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja koji su mu stavljeni na teret činjenično opisani u izreci prvostupanjske presude.

6.3. Žalbenim navodima okrivljenika kojima se ukazuje na neuvjerljivost iskaza svjedokinja oštećenih ni na koji način nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda jer nasuprot jasnim, detaljnim, uvjerljivim iskazima svjedokinja oštećenih R.P. i J.P., žalbeni navodi okrivljenika svode se na paušalnu argumentaciju njihove neuvjerljivost i nevjerodostojnosti. S tim u vezi, ističe se da je potpuno neprihvatljiv žalbeni navod okrivljenika kojim ističe da nakon navodnih događaja nije pozvana policija, a niti je R.P. potražila liječniku pomoć, što bi ukazivalo na nelogičnost iskaza svjedokinja oštećenih, jer okolnost, da nije pozvana policija ili zatražena liječnička pomoć, u danim okolnostima, narušenih obiteljskih odnosa te volje oštećene R.P. da ima dobar odnos sa ocem te životno opravdana podrška njezine majke J.P., ima životno logičan postupak oštećenih i time nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinja oštećenih, a niti dokazanost da se okrivljenik ponašao na način kao što mu se i stavlja na teret.

6.4. Isto tako, okolnost da je oštećena R.P. nakon tih događaja provela vikend s ocem na moru kao i da je išla s njim na put u B. kao i da se radi o neriješenim imovinskim odnosima, a ne o obiteljskom nasilju, ni na koji način ne utječu na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

6.5. I na kraju, niti žalbenim navodima okrivljenika o zdravstvenom stanju oštećene R.P. te činjenici da je ista bila u psihijatrijskom tretmanu i pila lijek Zoloft, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, prvostupanjski sud je imao podataka o zdravstvenom stanju oštećene R.P., a koje zdravstveno stanje ni na koji način ne utječe na vjerodostojnost njezinog iskazivanja, dok su potpuno irelevantni žalbeni navodi okrivljenika o nuspojavama lijeka Zoloft. Pri tome je potrebno istaknuti da iz događaja inkriminirane prilike jasno proizlazi da nije bilo nikakve agresivnosti od strane oštećene R.P., odnosno ista je jasno iskazala da nakon što otac nije prestao sa vrijeđanjem i nakon njezinog upozorenja da se od toga loše osjeća, da ga je polila sa šalicom kave jer je jednostavno htjela da prestane, a nakon čega ju je otac više puta udario rukama po glavi, a od tih udaraca da je trpjela više psihičke tegobe nego fizičke, pa se u danim okolnostima radnja oštećene Ramone u kojoj je polila šalicom kave oca ne može tumačiti kao agresivnost koja bi na bilo koji način mogla opravdati postupanje okrivljenika. Štoviše, okrivljenik je znao i morao znati za zdravstveno stanje kćerke pa je u tom smjeru njegovo ponašanje i više nego neprimjereno i bez ikakvog mogućeg opravdanja.

6.6. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaje za koji se tereti.

6.7. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik ističe da je izrečena novčana kazna odmjerena u previsokom iznosu.

7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna utvrđena u iznosu od 10.000,00 kuna, za djelo iz točke 1) izreke te novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, za djelo iz točke 2) izreke, predstavljaju novčana kazne utvrđene u zakonom propisanom minimalnom iznosu, obzirom da je za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 10.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 45 dana, dok je za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 30 dana. Pojedinačno utvrđene novčane kazne, a potom izrečena ukupna novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, a tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te je ista novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao niti uzdržavanje osoba koje su eventualno dužni uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.