Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1435/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.V., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. M.V. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, Prekršajni odjel, od 20. siječnja 2022., broj: 31.Pp-3273/2021-4, u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. M.V., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, a primjenom čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07. i 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) izriče novčana kazna u iznosu 6.000,00 (šest tisuća) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku od 60 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. M.V. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okr. M.V. se oslobađa obveze da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, Prekršajni odjel, od 20. siječnja 2022., broj: 31.Pp-3273/2021-4 proglašen je krivim okr. M.V. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio produljeni prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 12.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obavezu na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 180,00 kuna.

1.1. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji-K.V. Vlainić u obiteljskoj kući u XX, dvorištu i izvan kuće i na bilo kojem drugom mjestu gdje se oštećena zatekne, na udaljenosti manjoj od 10 metara, u trajanju od 6 mjeseci.

2. Protiv te presude okr. M.V.osobno je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje okrivljenik navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi da je prijavu poslala njegova supruga J. zbog nesuglasica koje imaju njih dvoje, a ne zbog navodnog „vrijeđanja“ kćeri. Za sve što se dogodilo kćeri K. drži odgovornim majku J. koja u odgoju nije dovoljno pažnje posvetila kćeri. U izjavama je želio reći djetetu da je to majčin propust što žensku djecu u bliskom odnosu kćerka-majka nije odgojila kako treba. Smatra da je samo ponovio činjenično stanje silovanja za koje smatra odgovornim majku J. koja je zanemarila djecu, time nikog ne vrijeđa jer je to činjenica koja ga kao oca teško pogađa. Namjera mu je bila da zaštiti kćer K. u budućnosti, na da ju vrijeđa. Ističe da je kćer ispitana u njegovoj nazočnosti te da je pod utjecajem majke J. rekla kako bi njega oca što više okrivila, zbog lošeg odnosa sa suprugom.

6. Iz takvog sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik zapravo ne poriče objektivni učin prekršaja koji je predmet ovog postupka, nego isključivo osporavaju prekršajnu odgovornost, smatrajući da svojim postupanjem nije počinio prekršaj.

6.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa tako i one koja se pobija žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

6.2. Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud odluku o krivnji okrivljenika za počinjeni prekršaj temeljio na obrani okrivljenika, iskaza svjedokinje ošt. K.V., suočenja okrivljenika i svjedokinje i materijalnim dokazima izvedenim u postupku. Okrivljenik je u obrani poricao prekršaj, navodeći da nije kćeri izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret, pa nije ni počinio psihičko nasilje prema njoj, prilikom očitovanja na iskaz ošt. K.V. naveo je da je možda i nesvjesno i neprimjereno nešto rekao K., a sve iz razloga kako joj želi dobro i kako bi joj ukazao na njezino neprimjereno ponašanje, dok u podnesenoj žalbi navodi da je samo ponovio činjenično stanje silovanja za koje smatra odgovornim majku J. koja je zanemarila djeci i da time nikoga ne vrijeđa.

7. Nije u pravu okrivljenik da je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno. Prvostupanjski je sud pravilno u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje K.V. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Opravdano je prvostupanjski sud svjedočenje K.V. prihvatio vjerodostojnim, budući je svjedokinja pred sudom detaljno, okolnosno i uvjerljivo svjedočila kako o događajima od 16. listopada 2021. i 12. studenog 2021., koji su kod nje prouzročili uznemirenost, tako i o odnosu okrivljenika kao oca prema njoj općenito. Cijeneći sadržaj iskaza oštećenice, kao i činjenicu da je okrivljenik tijekom postupka promijenio svoj prvobitni iskaz navodeći da je možda nesvjesno i neprimjereno rekao K., opravdavajući to da joj želi dobro i kako bi joj ukazao na neprimjereno ponašanje, opravdano je na temelju personalnih i materijalnih dokaza izvedenih u postupku, prvostupanjski sud temeljio odluku o krivnji okr. M.V. za počinjeni prekršaj.

7.1. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da umanji i relativizira svoje ponašanje činjenicom da je cijeli postupak inicirala njegova supruga Jasna zbog njihovih nesuglasica, a ne zbog njegovog „navodnog“ vrijeđanja kćeri, budući iz provedenih dokaza proizlazi drugačije. Osim navedenog, neprihvatljiv je stav okrivljenika „da je samo ponovio činjenično stanje silovanja za koje smatra odgovornim majku te time nikog ne vrijeđa“. Naime, ošt. K.V. rođena je 27. studenog 2007., dakle, radi se o djetetu koje u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršilo 14 godina života, a u kolovozu mjesecu 2021. traumatizirana je kaznenim djelom silovanja. U takvim okolnostima, od okrivljenika kao oca očekuje se senzibiliran i zaštitnički odnos prema kćeri, a ne okrivljujući i ponižavajući, kako to okrivljenik čini verbalnom komunikacijom koju joj upućuje, a što dijete dodatno traumatizira i uznemiruje.

8. Slijedom navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je osnovano okrivljenik proglašen krivim da je počinio nasilje na štetu djeteta na način opisan u izreci prvostupanjske presude, te počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik navodi da je i iz iskaza svjedokinje razvidno da je majka J. otišla raditi u Njemačku prije dva tjedna, a o njoj vode brigu brat I. i brat D. (maloljetni) a on kao otac o jednom i drugom te smatra da ga ne treba kazniti novčanom kaznom od 12.000,00 kuna.

9.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da su u ovoj situaciji ispunjene pretpostavke za ublažavanje kazne iz čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona. Naime, prema podacima u spisu supruga okrivljenika otišla je na privremeni rad u Njemačku, a suprug skrbi o dvoje maloljetne djece, kćeri K., rođ. 2007. i sinu D. koji pohađa treći razred srednje škole u XX, a okrivljenik je umirovljenik sa mirovinom od 3.100,00 kuna. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotnu okolnosti iz čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona, koja opravdava primjenu instituta ublažavanja kazne, te je ovaj sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao blažu kaznu od propisane kao u izreci ove presude, u polovini propisanog zakonskog minimuma, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

10. Okrivljenik u žalbi ne ističe niti jedan žalbeni navod u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, budući žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, te nalazi da je primjena zaštitne mjere na zakonu osnovana, a prvostupanjski sud je za njeno izricanje dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

11. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3 c). Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da bi, obzirom na materijalno stanje okrivljenika, plaćanjem troškova prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili osoba koje je dužan uzdržavati, te je okrivljenika oslobodio obveze da naknadi troškove ovog žalbenog postupka.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.