REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-2948/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB ..., Z., protiv tuženika L. C. d.o.o., OIB ..., G., radi isplate iznosa od 27.259,17 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1670/2020 od 20. svibnja 2021., 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1670/2020 od 20. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 27.259,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na ostale odnose od 4. veljače 2016. do isplate. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev, ocijenivši da se radi o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku, jer je tužitelj naknadio štetu dosuđenu na temelju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2955/11, oštećenom E. S., a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći 21. siječnja 2009. na državnoj cesti D-8 sedma dionica kod mjesta S., na kojoj dionici na temelju Ugovora o obavljanju poslova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta tuženik obavlja poslove redovitog održavanja. Sud je u ponovljenom postupku po provedenom dokaznom postupku ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare potraživanja, pozvao se na odredbe članka 24. stavka 4. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04, 82/06, 138/06, 146/08 i 152/08; u daljnjem tekstu: ZJC) o održavanju javnih cesta odnosno ustupanju tih radova u konkretnom slučaju tuženiku, pozvao se na odredbe članaka 342. stavka 2. i 343. te 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO), na odredbe članaka 24. i 26. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98 i 162/98; u daljnjem tekstu: Pravilnik) te je, s obzirom na činjenicu da je u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci utvrđen tužiteljev propust u održavanju predmetne dionice, koji je u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete, i na činjenicu da je tužitelj ugovorom ustupio obavljanje poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta tuženiku, ocijenio da sukladno odredbi članka 16. međusobnog Ugovora tuženik u obvezi tužitelju izvršiti povrat cjelokupnog iznosa isplaćenog oštećenom. Tuženik pak nije dokazao postojanje razloga za isključenje njegove odgovornosti pa sud ocjenjuje da su ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu.

2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Smatra da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP), jer je tužitelj kao osnovu ugovorne odgovornosti u tužbi naznačio propust tuženika postupiti sukladno odredbama članaka 24., 26. i 35. Pravilnika, dok je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio da je tuženik kriv za štetu s obzirom na to da je u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci utvrđeno da je propust tužitelja u održavanju predmetne dionice u uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom štete. Dakle, sud nezakonito ugovornu odgovornost tuženika temelji na činjeničnom supstratu u postupku pred drugim sudom u kojem predmet utvrđivanja nije bila odlučna činjenica je li tuženik prekršio koju od ugovornih odredbi iz Ugovora o redovitom održavanju predmetne prometnice a time niti je li postojala uzročna veza između propusta tuženika i nastale štete. Ukazuje na odredbu članka 8. ZPP- a i ističe da sud nije u skladu s tom odredbom ocijenio izvedene dokaze, jer presuda nema razloga o Ophodarskom dnevniku od 21. rujna 2009. kao niti o Potvrdi o zadovoljavajućoj izvedbi izvršenih radova 5. rujna 2012. Nema razloga o tome zbog čega nije prihvaćen tuženikov dokazni prijedlog da se od nadležne policijske postaje zatraže podaci u svezi predmetnog štetnog događaja. Time je počinjena povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Počinjena je povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer sud nije ocijenio sadržaj ophodarskog dnevnika od 21. siječnja 2009., što je javna isprava u okviru ovlasti koje su tuženiku dodijeljene, a koja dokazuje da je tuženik u cijelosti ispunio svoje ugovorom preuzete obveze redovnog održavanja u vidu ophodnje prilikom koje ophodar nije uočio predmetni odron. Osporava razloge iz prvostupanjske presude da je utvrđeno kako tuženik za tuženika obavlja poslove održavanja cesta, s obzirom na to da tuženik s tužiteljem ima sklopljen ugovor o redovitom održavanju ceste, te ponavlja da je prvostupanjski sud propustio utvrditi propust u izvršavanju tuženikovih ugovornih obveza u redovnom održavanju ceste, a o tome ovisi odluka o tužbenom zahtjevu. Smatra da tužitelj nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza kojima bi dokazao povredu tuženikove ugovorne obveze, dok je tuženik dokazao da nije kriv prilaganjem isprava i provođenjem saslušanjem ophodara i odgovorne osobe, pa nisu ispunjene pretpostavke za tuženikovu odgovornost za štetu. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova spora tuženiku.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu s prijedlogom žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Presudu je valjalo potvrditi kao pravilnu i zakonitu.

6. Iako žalitelj pravilno ukazuje da je pri donošenju presude ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u čemu se sastoji tuženikova povreda ugovorne obveze redovitog održavanja predmetne ceste, presudu je bilo moguće potvrditi primjenom odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a, jer se odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

7. Iz činjeničnih navoda tužbe i navoda tijekom postupka te isprava u spisu proizlazi da se tužbeni zahtjev odnosi na zahtjev tužitelja kao jedne ugovorne strane za naknadu štete prema tuženiku kao drugoj ugovornoj strani a zbog povrede ugovornih obveza, iz Ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009. (Ugovor na listu 26.-33. spisa). Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je navedeni Ugovor tužitelj s tuženikom sklopio sukladno odredbama Zakona o javnim cestama i da je tim Ugovorom tužitelj tuženiku povjerio poslove redovnog održavanja zaštite državnih cesta, što je odlučna činjenica s obzirom na činjenične tvrdnje iz tužbe da je tužitelj pretrpio štetu, isplatom štete dosuđene presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2955/11 od 31. listopada 2013. oštećeniku, E. S. iz R., a s osnove štete nastale na automobilu reg. oznake ... marke Fiat Bravo iz štetnog događaja od 21. siječnja 2009. koja je prouzročena stanjem kolnika državne ceste D-8 kod mjesta S. kod S., na kojem se nalazilo odronjeno kamenje.

8. Iako sud pogrešno smatra da je za tuženikovu odgovornost za štetu koju je tužitelj nesporno pretrpio isplatom utuženog iznosa oštećenoj osobi, dostatno utvrđenje činjenice da je tužitelj presudom Općinskog suda u Rijeci utvrđen odgovornim za nastanak štetnog događaja odnosno da postoji uzročno-posljedična veza između propusta tužitelja u održavanju predmetne dionice s nastankom štete, pa da slijedom toga tuženik tužitelju mora naknaditi isplaćeni iznos, prvostupanjski sud se istovremeno pravilno pozvao i na pravila o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovorne obveze, koja su propisana odredbom članka 342. stavka 2. i članka 343. ZOO-a. U konkretnom slučaju dakle, valjalo je utvrditi je li došlo do propusta u tuženikovom izvršavanju obveza iz predmetnog Ugovora o redovnom održavanju sporne dionice ceste, a sve zbog nesporne činjenice da je do štete došlo uslijed postojanja odronjenog kamenja na kolniku. U tom smislu žalitelj pravilno ukazuje da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer o tome nema razloga, sve s obrazloženjem da je bilo dostatno utvrđenje odgovornosti tužitelja u navedenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci. To je pogrešan pravni pristup te je valjalo tuženikovu odgovornost utvrditi s obzirom na činjenicu izvršenja, odnosno neizvršenja ugovornih obveza iz ugovornog odnosa s tužiteljem, na što s pravom ukazuje žalitelj. Međutim, takvim pristupom nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a kako to pogrešno navodi žalitelj.

9. Prvostupanjski sud je ocijenio iskaze saslušanih svjedoka, osobe koja je vršila ophodnju predmetne dionice na dan nastanka prometne nesreće, 21. siječnja 2009. te tuženikovog zaposlenika M. B., iz kojih je u bitnome utvrdio da je izvršena ophodnja predmetne dionice spornog dana 21. siječnja 2009., u jutarnjim i popodnevnim satima, dok sud nije ocijenio kao istinit dio iskaza o tome da svjedoci nisu imali saznanja o odronu kamena na predmetnoj dionici, jer da je to suprotno ispravama u spisu, zapisniku o očevidu od 21. siječnja 2009. te dopisu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-senjske, Policijske postaje Senj iz kojeg proizlazi da je zabilježen događaj od 21. siječnja 2009. koji se odnosi na odron kamena na predmetnoj dionici ceste. Ta utvrđenja sama po sebi nisu dostatna za ocjenu je li tuženik ispunio odnosno propustio ispuniti svoje ugovorne obveze a s obzirom na činjenične navode tužbe. Međutim, odlučne činjenice moguće je utvrditi i iz drugih isprava koje sud nije ocijenio, na što s pravom ukazuje žalitelj, a radi se o ophodarskom dnevniku koji je priložen uz odgovor na tužbu i odnosi se na ophodnju sporne dionice na dan 21. siječnja 2009. u razdoblju od 5,00-8,00 sati, te 15,00- 18,00 sati (list 45. spisa). Žalitelj s pravom ukazuje na propust suda ocijeniti tu ispravu, iako u drugom kontekstu žalbenih navoda. Sud je propustio ocjenom navedene isprave, koju je tuženik dostavio u dokaz tvrdnje da je obavio sve ugovorne obveze na redovnom održavanju sporne dionice ceste, utvrditi da je u ophodarskom dnevniku zabilježen kao opis radova pod pozicijom 5 čišćenje kolnika od rasutog materijala, nanosa blata, lišća, granja i sl. činjenica da je taj rad izvršen duž dionice, propustio je utvrditi da je u rubrici podaci o prometnim nezgodama zabilježena prometna nezgoda 21. siječnja 2009. u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ... marke Renatult Megane, koliko je to moguće razabrati iz preslike predmetnog ophodarskog dnevnika. U tom kontekstu valjalo je ocijeniti iskaz saslušanog svjedoka, ophodara V. Š., koji je vršio ophodnju dionice, a sastavljao je i ophodarski dnevnik kako to proizlazi iz navedene isprave, koji je tvrdio da pri ophodnji nije uočeno nestabilno kamenje niti odroni zemlje, a također da nije bilo prometnih nesreća na predmetnoj dionici prije nesreće iz koje proizlazi štetni događaj, a koja se prema zapisniku o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-senjske, Policijske postaje Senj od 21. siječnja 2009. dogodila na predmetnoj dionici oko 22,00 sata. Dakle, proizlazi da je na predmetnoj dionici bilo odronjenog kamena na dan 21. siječnja 2009., da je na taj dan zabilježena prometna nezgoda u odnosu na drugog oštećenika, a proizlazi iz podataka da se radilo o nailasku vozila na veći kamen, da je taj dan obavljeno čišćenje kolnika, s naznakom da se mjesto čišćenja nalazi duž dionice, pa proizlazi da su neistiniti iskazi svjedoka o tome da prilikom ophodnje nisu primijećeni niti odroni kamena odnosno da o tome svjedoci nemaju saznanja, jer suprotno proizlazi iz isprave koju je upravo tuženik priložio u spis.

10. S obzirom na to da čišćenje kolnika pa i od odrona pojedinačnog kamenja sukladno odredbama citiranog Pravilnika, ali i ugovora između stanaka spada u poslove redovnog održavanja, s obzirom na to da je i iz isprava koje je tuženik dostavio u spis razvidno da je navedenog dana na predmetnoj dionici na kolniku bilo kamenja i odrona, a da je također uslijed odronjenog kamena navedenog dana došlo i do druge prometne nezgode s drugim sudionicima, proizlazi da podaci iz ophodarskog dnevnika nisu dovoljni dokaz koji bi ukazivali na oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu uslijed neispunjenja ili zakašnjelog ispunjenja njegove ugovorne obveze redovnog održavanja kolnika između ostalog čišćenja kolnika od odronjenog kamenja. Dakle, tuženik nije dokazao pretpostavke oslobođenja od odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 343. ZOO-a za što je teret dokaza bio upravo na tuženiku.

11. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a ocjenom isprava i izvedenih dokaza, a uz primjenu članka 342. stavka 2. ZOO-a valjalo zaključiti o postojanju tuženikove odgovornosti za štetu koju je tužitelj pretrpio isplatom utuženog iznosa oštećeniku iz predmetnog štetnog događaja.

12. Valja još reći da je ovaj sud ocjenjivao žalbene razloge koji su dopušteni u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, a sukladno citiranoj odredbi u žalbi protiv presude u sporu male vrijednosti nije dopušteno iznositi žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

13. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP- a presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Sudac

Jagoda Crnokrak v.r.