REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3412/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. pok. J. iz L., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Š., protiv tuženika M. G. pok. A. iz L., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica O. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. i p. u Š., radi uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-606/2017-2 od 26. veljače 2018., kojima je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-399/2015 od 3. travnja 2017., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženik na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, oznake čest. zgr. 56/3 k.o. L. uklonio dio postojećeg zida te na tom dijelu postavio vrata i otvorio prolaz, sve na skici mjesta spora označeno slovima A-B-C, na što isti nema nikakvo pravo ili ovlaštenje, pa je naloženo tuženiku uspostaviti prijašnje stanje uklanjanjem vrata i postavljanjem zida, jer će u protivnom isto učiniti tužitelj o trošku tuženika u ovršnom postupku, a tuženiku je ujedno naloženo kloniti se ubuduće ovakvog ili sličnog ponovljenog zahvata i smetanja na nekretnini oznake čest. zgr. 56/3 k.o. L. (stavak I. izreke). Tuženik je istom presudom obvezan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 16.500,00 kuna (stavak II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je u odluci o glavnoj stvari prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen (stavak I. izreke), a drugostupanjskim je rješenjem preinačena i odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi na način da je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 10.000,00 kuna (što uključuje i trošak žalbenog postupka), dok je preostali zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbijen. 3. Protiv drugostupanjske odluke (presude i rješenja), tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi i rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je ovom sudu da pobijanu odluku preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću istog drugostupanjskog suda.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je u odnosu na odluku o glavnoj stvari neosnovana, dok je ista u odnosu na odluku o troškovima postupka nedopuštena.
6. S obzirom na to da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a ZPP, revizija tužitelja razmatrana je kao redovna revizija iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP, a pobijana je presuda, prema odredbi članka 392.a ZPP, ispitana samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 377. ZPP, jer je prvostupanjski sud, nakon što je prvi put prvostupanjska presuda ukinuta, u ponovljenom postupku izveo one parnične radnje odnosno raspravio ona sporna pitanja na koja ga je drugostupanjski sud upozorio u svom (ukidnom) rješenju, a pobijana odluka donesena je, nakon što je drugostupanjski sud, koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a ZPP, ocijenio ne samo dokaz koji je prvostupanjski sud izveo u ponovljenom postupku, već i sve ostale izvedene dokaze zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, a kako to nalaže odredba članka 8. ZPP.
8. Ostali revizijski navodi tužitelja iscrpljuju se u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja (tužitelj, suprotno utvrđenjima drugostupanjskog suda, ustraje u tvrdnji da sporni zid oduvijek predstavlja ogradni zid njegovog dvorišta te da je upravo tuženik isti srušio uklonivši stari suhozid, nakon čega je izgradio novi zid i u njemu postavio vrata), što nije dopušten revizijski razlog (argumetum a contrario iz članka 385. stavka 1. ZPP).
9. Kako nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude te reviziju tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu.
10. U odnosu na odluku o troškovima postupka revizija tužitelja nije dopuštena, budući da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.
11. Valjalo je, stoga, na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP u vezi članka 400. stavak 1. i 3. ZPP, reviziju tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u pobijanoj presudi odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.
