REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1753/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćnici L. C.-P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i p., Z. protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1681/2016-2 od 23. travnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2561/14-21 od 21. travnja 2016., na sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje točka I. izreke presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1681/2016-2 od 23. travnja 2018., u dijelu kojim je potvrđena točka II. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2561/14-21 od 21. travnja 2016., a koji se odnosi na zatražene zatezne kamate na iznos od 489.56 kn u razdoblju od 28. svibnja 2014. do 20. travnja 2016. i sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužiteljici M. Č. zatezne kamate na dosuđeni iznos od 489,56 kn za razdoblje od 28. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. obračunate po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 20. travnja 2016. po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje nadoknaditi tužiteljici M. Č. troškove postupka u povodu revizije u iznosu od 468,75 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje isplatiti tužiteljici M. Č. iznos od 4.624,01 kuna sa zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 4.000,00 kuna od dana 28. svibnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,45 kuna od dana 24. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 489,56 kuna od dana 21. travnja 2016. godine pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 6.000,00 kuna sa zateznom kamatom od dana 28. svibnja 2014. godine pa do isplate, iznos od 510,44 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana 28. svibnja 2014. godine pa do isplate i zateznom kamatom na iznos od 489,56 kuna od dana 28. svibnja 2014. godine do dana 20. travnja 2016. godine.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice M. Č. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2561/14-21 od 21. travnja 2016. u pobijanom dijelu točke II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 510,44 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2014. do isplate i zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 489,56 kn od 28. svibnja 2014. do 20. travnja 2016.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.000,00 kn sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2014. do isplate i u dijelu točke III. izreke kojim je presuđeno da tužiteljica snosi svoje troškove postupka i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužiteljici M. Č. iznos od 6.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. u visini stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti tužiteljici M. Č. parnični trošak u iznosu od 11.646,87 kn sa zateznom kamatom na iznos od 10.475,00 kn počev od 28. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. u visini stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 1.171,87 kn počev od 23. travnja 2018. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka u iznosu od 2.853,13 kn, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na trošak vještačenja od 1.100,00 kn počev od 13. veljače 2015. do 20. travnja 2016.“

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć u razdoblju od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do donošenja presude suda prvog stupnja u ovom postupku, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da je to pitanje važno stoga što je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka prvostupanjskog i drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu te odbijajući dio prvostupanjske presude i tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvatiti. Traži naknadu troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je isplata zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći tužiteljici.

9. Tužiteljica u reviziji postavlja pravno pitanje:

„Ima li oštećenik, kojem je šteta nastala u prometnoj nezgodi, pravo na zatezne kamate na zatraženi (i kasnije dosuđeni) iznos imovinske štete (s osnove tuđe pomoći) od dana postavljanja odštetnog zahtjeva tuženiku – odgovornom društvu za osiguranje, a u slučaju kada oštećena osoba društvu za osiguranje u mirnom postupku dostavi svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnove i visine obveze tuženika prema oštećeniku ili kamate počinje teći tek od dana donošenje prvostupanjske presude?

10. Odlučujući o dopustivosti revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje, ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP odnosno naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tog pitanja, pa je odlučeno o osnovanosti revizije. Naime, osnovano ukazuje tužiteljica da je odluka nižestupanjskih sudova o početku tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete na ime tuđe pomoći utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem koje je o tom pitanju izrazio revizijski sud (u odluci Rev-720/14 od 5. prosinca 2017.)

11. Zauzimajući stav da se radi o naknadi nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći koju tužiteljica nije platila trećim osobama koje su joj pomoć pružale, a visinu štete je prvostupanjski sud utvrdio prema kriterijima na dan donošenja odluke, drugostupanjski sud smatra da zatezne kamate na dosuđeni iznos te naknade teče od dana donošenja odluke prvostupanjskog suda, te potvrđuje presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku pa do dana donošenja prvostupanjske presude (od 28. svibnja 2014. do 20. travnja 2016).

12. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

13. Navedeno shvaćanje u odnosu na tijek zateznih kamata na imovinsku štetu protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci Rev-720/14 od 5.

12. 2017. i dr., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09., 75/09., 76/13., 152/14 dalje: ZOOUP) kao odredbu lex specialis, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

14. Dakle, tužiteljici bi prema citiranoj odredbi čl. 12. st. 4. ZOUP pripadalo pravo na isplatu zateznih kamata na naknadu tražene imovinske štete tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Slijedom navedenog, nižestupanjski su sudovi, odbivši zahtjev za isplatu zateznih kamata u razdoblju od 28. svibnja 2014. do 20. travnja 2016. pogrešno primijenili materijalno pravno iz čl. 12. st. 4. ZOUP. Tužiteljici stoga i u tom razdoblju pripada pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade po osnovi tuđe pomoći od 489,56 kn, a po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11.) pa su u tom smislu preinačene nižestupanjske odluke (čl. 395. st. 1. ZPP).

16. Tužiteljici pripada pravo i na naknadu troškova revizije koji se sastoje od troškova punomoćnika – odvjetnika i to za sastav revizije, odmjerenih u skladu s vrijednosti predmeta spora u revizijskom stadiju postupka, a prema Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.) u vezi s Tbr. 7/1, te prema Tbr. 42 i 50 Tarife, u iznosu od 468,75 kn.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.