Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-12977/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog V.B., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, poslovni broj: 28 Pp-12454/2021 od 8. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog V.B. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni V.B. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni V.B. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te je okrivljenom Vinku Biliškovu na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, a kojima je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečene kazne uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna i koji je upozoren da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni V.B. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 942,08 kuna, koji obuhvaćaju paušalne troškove i troškove rada ovlaštenog tužitelja.

2. Okrivljeni V.B. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj navodeći u bitnome da presuda nije pravilna jer nisu utvrđene odlučne činjenice koje su od važnosti radi pravilnog izbora prekršajne sankcije, da je kazna prevelika i u nesuglasju sa težinom djela niti će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 32. Prekršajnog zakona, da je žalitelj priznao prekršaj i izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenog, da ponekad popije, da nije ovisnik o alkoholu, da ima egzistencijalnih i zdravstvenih problema, nezaposlen je, slabog imovnog stanja, razveden, otac jednog djeteta, da nisu pravilno primijenjene odredne članka 36. stavka 1. i članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona niti je ostvarena pravednost kažnjavanja počinitelja jer nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve olakotne okolnosti, naročito da žalitelj ima psihičkih smetnji zbog kojih traži utjehu u alkoholu što je i dovelo do opisanog incidenta kao i da je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, niti su sve odlučne činjenice pravilno utvrđene, a zbog čega je došlo i do povrede materijalnog prava iz članka 198. Prekršajnog zakona jer je sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani.

4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima kao niti među

jasno

provedenim dokazima, te da su utvrđene sve odlučne činjenice iz kojih je dokazano i razvidno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja kao i da su u obrazloženju presude na zakonu osnovano izneseni razlozi na temelju kojih je pravilno odmjerena izrečena novčana kazna, slijedom čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

5. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, budući je u tijeku zakonito provedenog žurnog postupaka sukladno članku 221. stavku 1. točki 3. Prekršajnog zakona s obzirom da je okrivljenik uhićen, na ročištu dana 5. studenog 2021. godine ispitao okrivljenog V.B. koji formalno priznao krivnju za navedeni prekršaj i koji u iznesenoj obrani koja je okolnosno iznesena nije osporavao odlučne činjenice koja predstavljaju obilježja navedenog prekršaja. Prvostupanjski sud je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona cijenio obrane okrivljenika i druge provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti i o čemu je iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, navodeći da iz obrana okrivljenika nesporno proizlazi da je došlo do sukoba i koji su svojim neprimjerenim i protupravnim ponašanjem podjednako izazvali incident, a koje se obrane sadržajno upotpunjuju i koje sud prihvatio kao istinite. Stoga je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice, a na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava, dok žalbeni navodi žalitelja ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega je trebalo odbiti žalbu žalitelja kao neosnovano i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava, te pravilno zaključio kako utvrđena radnja okrivljenika predstavlja prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji budući je isti tjelesnim i psihičkim nasiljem sa posljedicom uznemirenosti i povrede dostojanstva žrtve, počinio opisani prekršaj prema svojoj majci J.B.kao žrtvi nasilja u obitelji, na način kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude i za koji je prekršaj izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanim granicama.

7. Prvostupanjski sud je ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u gotovo minimalnom iznosu od 1.500,00 kuna i zbog čega prvostupanjski sud nije prekoračio ovlasti koje ima po zakonu pa nije stoga povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava. Prvostupanjski sud je prilikom odabira i odmjeravanja kazne pravilno cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti, uzimajući u obzir raniju nekažnjavanost kao i druge utvrđene okolnosti, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja kojom će se ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu pravilno uračunao vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna. Okrivljenik se upozorava da ako u roku od 15 dana po primitku presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu od 900,00 kuna da će se smatrati u cijelosti plaćena.

8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog V.B. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 2. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.