1

Poslovni broj: Gž R-2/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-2/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K., OIB: …, iz O., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u O., protiv tuženika M. d.o.o., OIB: …, O., zastupanog po punomoćniku Z. D., odvjetniku u O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-13/2022-14 od 9. listopada 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Žalba tuženika se djelomično uvažava, a žalba tužitelja se odbija, te se pobijana presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-13/2022-14 od 9. listopada 2023.

 

- potvrđuje u dijelu kojim je utvrđeno da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021. tuženika  prema tužitelju (točka I izreke), kao i u odbijajućem dijelu (točka V izreke),

 

- preinačava u preostalom dijelu (točke II, III i IV izreke), tako da se sudi:

 

I Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"II.              Raskida se s 9. listopada 2023., kao danom donošenja prvostupanjske presude, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. rujna 2006. između tuženika M. d.o.o. kao poslodavca i tužitelja B. K. kao radnika.

 

III.              Nalaže se tuženiku M. d.o.o., OIB: …, O., isplatiti tužitelju B. K., OIB: …, iz O., na ime naknade štete iznos od 5.072,66 EUR (slovima: pet tisuća sedamdeset dva eura šezdeset šest centi) / 38.220,00 kn[1] (slovima: trideset osam tisuća dvjesto dvadeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

II Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno tako da izreka glasi:

 

"I.              Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. prosinca 2021. tuženika M. d.o.o. O. prema tužitelju B. K. iz O..

 

II.              Raskida se s 9. listopada 2023., kao danom donošenja prvostupanjske presude, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. rujna 2006. između tuženika M. d.o.o. kao poslodavca i tužitelja B. K. kao radnika.

 

III.              Nalaže se tuženiku M. d.o.o., OIB: …, O., isplatiti tužitelju B. K., OIB: …, iz O., na ime naknade štete iznos od 5.072,66 EUR (slovima: pet tisuća sedamdeset dva eura šezdeset šest centi) / 38.220,00 kn (slovima: trideset osam tisuća dvjesto dvadeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV.              Nalaže se tuženiku M. d.o.o., OIB: …, O., naknaditi tužitelju B. K., OIB: …, iz O., prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu 1.278,19 EUR (slovima: tisuću dvjesto sedamdeset osam eura devetnaest centi) / 9.630,56 kn (slovima: devet tisuća šesto trideset kuna pedeset šest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

V.              Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete iznad dosuđenog iznosa pa do zatraženog iznosa od 1.347,10 EUR /10.149,76 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2022. pa do isplate, kao i s dijelom parničnog troška povrh dosuđenog, kao neosnovan."

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke, s tim da je tuženik pobija u dosuđujućem dijelu i u odluci o parničnom trošku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP) a tužitelj u odbijajućem dijelu i u odluci o parničnom trošku, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika, dok na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana a žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu zidara, na temelju ugovora o radu od 23. rujna 2006.,

- da je 26. kolovoza 2021. tužitelj  ozlijedio oko radeći kod tuženika, zbog čega je rješenjem HZMO-Područne službe u Osijeku od 29. studenog 2021. utvrđeno da je kod njega nastao djelomični gubitak radne sposobnosti,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. studenoga 2021. utvrđeno da tužitelj ne može obavljati poslove koji iziskuju veća fizička naprezanja, rad na visinama i sa strojevima, poslove gdje je potreban uredan vid, dok može obavljati lakše manualne i ostale poslove u skladu sa stručnom naobrazbom i sposobnostima, u razini, gdje je dostatan vid na jednom oku,

- da je tuženik 13. prosinca 2021. uručio tužitelju odluku o otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2006. s ponudom izmijenjenog ugovora o radu te novi ugovor o radu za radno mjesto koje bi tužitelj, prema ocjeni tuženika, mogao obavljati s obzirom na preostalu radnu sposobnost,

- da tužitelj u ostavljenom roku od 8 dana nije prihvatio ponuđeni novi ugovor o radu, s tim da navedenu odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nije osporavao zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa, odnosno pokretanjem radnog spora,

- da je 27. prosinca 2021. tuženik donio odluku o pobijanom izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, s tim da su kao razlozi otkaza navedeni nejavljanje i neočitovanje tuženika u zadanom roku povodom otkaza ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora, neprihvaćanje ponuđenog ugovora i nedolaženje na posao,

- da se je 27. prosinca 2021., na dan kada je tuženik donio osporavanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tužitelj nalazio na godišnjem odmoru, koji mu je prethodno bio odobren za razdoblje od 4. prosinca 2021. do 27. prosinca 2021.

 

6. Prvostupanjski sud pobijanu presudu u bitnome obrazlaže time da je izvanredni otkaz ugovora o radu nezakonit, jer da razlozi navedeni u odluci o izvanrednom otkazu ne opravdavaju izvanredni otkaz, da opravdanost naknadno iznesenog razloga o tome da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo parnični postupak radi naknade štete iz štetnog događaja povodom kojeg je utvrđena tužiteljeva invalidnost, nije razmatrao, jer da su relevantni samo razlozi navedeni u odluci o izvanrednom otkazu. Pored navedenog cijeni da tuženik prije izvanrednog otkazivanja nije proveo propisani postupak. Ovo prije svega stoga što tuženik prije toga nije ishodio suglasnost radničkog vijeća odnosno presudu koja bi zamijenila navedenu suglasnost, budući da je temeljem članka 151. stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17  98/19 i 151/22- dalje: ZR) tužitelj to bio u obvezi prije otkazivanja ugovora o radu radniku kod kojeg je došlo do smanjenja radne sposobnosti zbog ozljede na radu. Dio presude kojim je određen raskid ugovora o radu te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju novčani iznos radi naknade štete uslijed raskida ugovora, u bitnome obrazlaže ocjenom da je namjera tuženika bila da tužitelju ugovor o radu otkaže osporavanim izvanrednim otkazom, a ne odlukom o osobno uvjetovanom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 13. prosinca 2021., te da stoga navedeni otkaz nije proizveo pravne učinke.

 

7. Ovakvi razlozi pobijane presude su razumljivi, zbog čega nije osnovana žalbena tvrdnja tuženika o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a.

 

8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da razlozi kojima tuženik obrazlaže osporavanu odluku o izvanrednom otkazu ne predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu temeljem članka 116. stavka 1. ZR-a, tj. da ne predstavljaju takve osobito važne činjenice, s obzirom na koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, preispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u dijelu kojim je odlučeno o zakonitosti izvanrednog otkaza (točka I izreke), u odnosu na koji dio pobijane presude tuženik niti ne iznosi konkretnih žalbenih tvrdnji, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, s tim da ista u navedenom dijelu nema niti drugih nedostataka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Osnovani su žalbeni navodi iz žalbe tuženika koji se u bitnome svode na osporavanje ocjene prvostupanjskog suda da otkaz ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora nije proizveo pravne učinke. Naime, iako je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je nakon donošenja osporavane odluke od 27. prosinca 2021. o  izvanrednom otkazu ugovora o radu, namjera tuženika bila da tužitelju radni odnos prestane temeljem navedenog izvanrednog otkaza, to još uvijek nema za posljedicu irelevantnost prethodnog osobno uvjetovanog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora. Ovo niti uz uvažavanje iskaza A. Ć., člana uprave  tuženika, koji je donio odluku o izvanrednom otkazu, na čijoj tvrdnji da odluka od 13. prosinca 2021. formalno ne predstavlja otkaz, već popratni dopis s predloženim novim ugovorom, prvostupanjski sud zasniva svoju prethodno navedenu ocjenu. Pri tome treba reći da se očito radi o laičkom poimanju pravnih učinaka odluke tuženika od 13. prosinca 2021.

 

10. Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora ne bi proizveo pravne učinke za slučaj valjanosti kasnijeg, izvanrednog otkaza ugovora o radu, kojim je ugovor o radu otkazan prije nego što je, uz uvažavanje otkaznog roka, radni odnos tužitelja trebao prestati temeljem navedenog prethodnog otkaza. Međutim, budući da izvanredni otkaz ugovora o radu nije zakonit te nije proizveo pravne učinke, to treba zaključiti da je pravne učinke proizveo prethodni neosporavani osobno uvjetovani otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora. Mada nije odlučno, ipak treba reći da se  pri tome tužiteljevo propuštanje osporavanja navedenog otkaza ugovora ne može pripisati kasnijem donošenju odluke o izvanrednom otkazu, u vrijeme dok još nije istekao rok za osporavanje prethodnog otkaza. Ovo stoga što niti iz tužiteljevih činjeničnih navoda niti iz njegovog iskaza ne proizlazi da bi on u protivnom osporavao prethodni otkaz.

 

11. Kako je, dakle, otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora proizveo pravne učinke, tako što je radni odnos tužitelja kod tuženika i uz uvažavanje otkaznog roka prestao prije donošenja pobijane prvostupanjske presude, to nije bilo mjesta sudskom raskidu ugovora o radu s posljedičnom naknadom štete tužitelju, temeljem članka 125. ZR-a.  Pri tome se napominje da su pravni učinci navedenog neosporenog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora ovdje razmatrani samo u svrhu ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva iz ovog postupka. Pravni učinci navedenog otkaza, dakle, nisu razmatrani u odnosu na osnovanost novčane tražbine tužitelja s osnove plaće za razdoblje prije prestanka radnog odnosa primjenom odgovarajućeg otkaznog roka, kao niti s osnove  prava na otpremninu uslijed osobno uvjetovanog otkaza.

 

12. Slijedom navedenog je žalba tuženika odbijena u odnosu na dio pobijane presude kojim je nedopuštenom utvrđena odluka o izvanrednom otkazu, dok je u preostalom dosuđujućem dijelu žalba tuženika uvažena, te je uslijed pogrešne primjene materijalnog prava pobijana presuda u navedenom dijelu preinačena odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

13. Budući da je iz prethodno navedenih razloga ocjenjeno da nije osnovan dio tužbenog zahtjeva radi isplate novčanog iznosa radi naknade štete uslijed sudskog raskida ugovora o radu, neosnovanom se ukazuje žalba tužitelja kojom se prvostupanjska presuda pobija u odbijajućem dijelu.

 

14. Odluka o parničnom trošku je donesena na temelju članka 166. stavka 2. te članka 154. stavka 4. ZPP-a, a zasniva se na ocjeni da su stranke u postupku uspjele u približno jednakim dijelovima.

 

 

Bjelovar, 7. ožujka 2024.

 

 

           Predsjednik vijeća

 

Vladimir Šestak v. r.