REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2419/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Č. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u D., protiv tuženika B. I. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1055/2017-3 od 2. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1186/10 od 7. studenoga 2017., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 1055/2017-3 od 2. veljače 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1186/10 od 7. studenoga 2017. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.308.200,00 kn, kao i u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 1.308.200,00 kn, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku B. I. OIB: ... isplatiti tužitelju R. Č. OIB: ... iznos od 19.429,11 € u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate, uvećano za kamate po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. daje na štedne uloge u DEM od 19.12.1996.g. do 01.01.2002.g., a od 01.01.2002.g. do 13.10.2004. sa kamatama koje Privredna banka Zagreb d.d. daje na štedne uloge u EUR, a od 14.10.2004.g. pa do 01.08.2015.g. uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena

II. Nalaže se tuženiku B. I. OIB: ... isplatiti tužitelju R. Č. OIB: ... iznos od 6.135,00 € u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate, uvećano za kamate po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. daje na štedne uloge u DEM od 08.04.1998.g. do 01.01.2002.g., a od 01.01.2002.g. do 13.10.2004.g. sa kamatama koje Privredna banka Zagreb d.d. daje na štedne uloge u EUR, a od 14.10.2004.g. pa do 01. kolovoza 2015.g. uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku B. I. OIB: ... isplatiti tužitelju R. Č. OIB: ... iznos od 1.308.200,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 07.11.2017.g. kao dana presuđenja pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata iznosa od 176.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim do 14.10.2004.g., te od 14.10.2004.g. do 01.08.2015.g. uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do isplate

V. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.308.200,00 kn, tekuće do 14.10.2004.g., te od 14.10.2004.g. do 01.08.2015.g. uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do dana presuđenja.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja R. Č. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: 2 P-1186/10 od 7. studenog 2017. u dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, točka V. izreke presude i zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka, u točki VI. izreke presude.

II. Odbija se djelomično žalba tuženika B. I. kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 19.429,11 EUR i 6.135,00 EUR, protuvrijednost u kunama, u roku od 15 dana, točka I. i II. izreke presude, te kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, u točki VI. izreke presude.

III. Uvažava se djelomično žalba tuženika B. I., preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu, u odnosu na zateznu kamatu na dosuđeni iznos, u točkama I. i II. izreke, kao i točka III. izreke presude, te se sudi:

Tuženik B. I., OIB: ..., dužan je tužitelju R. Č., OIB: ..., isplatiti zateznu kamatu:

- na iznos od 19.429,09 EUR, protuvrijednost u kunama na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, u valuti DEM od 19. prosinca 1996. do 28. veljače 2002., u valuti EUR od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2007., počevši od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 6.135,00 EUR, protuvrijednost u kunama na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, u valuti DEM od 9. travnja 1998. do 28. veljače 2002., u valuti EUR od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2007., počevši od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. S viškom tužbenog zahtjeva, za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose, tužitelj se odbija kao neosnovanim.

Tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.308.200,00 kn, sa zateznim kamatama od 7. studeni 2017. do isplate, na ime naknade štete, odbija se kao neosnovan.

IV. Tužitelj R. Č. dužan je tuženiku B. I. nadoknaditi trošak žalbe u iznosu od 26.703.12 kn, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe odbija kao neosnovan.“

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je njegova žalba odbijena, a žalba tuženika uvažena i preinačena prvostupanjska presuda, kao i protiv odluke o troškovima postupka sadržane u drugostupanjskoj presudi, tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud obijanu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev i u dijelu koji je odbijen pobijanom drugostupanjskom presudom, odnosno presudom suda prvog stupnja.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Prema odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete (izmakle koristi) kao posljedice povrede (pred)ugovora o prodaji nekretnine.

8. Polazeći od toga:

- da je između stranaka 19. prosinca 1996. sklopljen predugovor o kupoprodaji nekretnine – stana u D.,

- da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu preuzetu tim predugovorom, dok da tuženik svoju obvezu nije ispunio, jer nije poduzeo odgovarajuće radnje radi prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine na tužitelja, s time da je zbog nepodmirivanja svojih kreditnih obveza prema banci doveo do prisilne prodaje predmetne nekretnine u ovršnom postupku društvu K. D. d.o.o., koja je onda 2005. dalje prodana društvu F. D. d.o.o.,

- da je tužitelj spornu nekretninu kupio kako bi u uvjetima porasta cijene istu prodao i ostvario dobit,

prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 189. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu 1.308.200,00 kuna, kao dobitak koji je tužitelj osnovano mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari da je spornu nekretninu prodao, pri čemu taj iznos predstavlja razliku iznosa za koji je ta nekretnina prodana društvu F. D. d.o.o. i iznosa od 176.000,00 kn koliko je tužitelj isplatio tuženiku na temelju predugovora o kupnji te nekretnine.

9. Drugostupanjski sud, s druge strane, u pobijanoj odluci zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovu zahtjeva za naknadu izmakle koristi, jer mu je još kod sklapanja predugovora bilo poznato da Grad D. ima pravo prvokupa predmetnog stana, da je stan upisan na ime treće osobe (M.–M. V.) od koje je tuženik dva mjeseca prije sklapanja spornog predugovora taj stan kupio za iznos od 90.000,00 Eur, da je stan bio opterećen založnim pravom u korist D. b. d.d. i na kraju prodan u ovršnom postupku, a tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio ni dokazivao da bi poduzeo bilo kakve mjere u cilju stjecanja prava vlasništva predmetnog stana, nije zahtijevao sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji stana, a ni raskid predugovora nakon protekla razumnog roka na koji su stranke odgodile prijenos vlasništva. Pritom sud smatra da tužitelj nije dokazao niti visinu ovog zahtjeva, jer nije dokazao o kakvom se točno objektu radi, stanje te nekretnine u trenutku sklapanja predugovora u odnosu na njezino stanje u trenutku kada je ona prodana društvu F. D. d.o.o., a sve s obzirom na među strankama nespornu činjenice da su nakon sklapanja predugovora na predmetnoj nekretnini izvršena određena ulaganja (primjerice na fasadi, izmjeni prozora i sl.). Naime, prema shvaćanju drugostupanjskog suda sve su te nedokazane okolnosti odlučne radi utvrđivanja tržišne cijene predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja predugovora i naknadne promjene tržišnih cijena nekretnina na tom području, pa time i ostvarene koristi koju je tužitelj eventualno mogao ostvariti daljnjom prodajom u slučaju da je postao vlasnik nekretnine temeljem sklopljenog predugovora.

10. Iako se, dakle, razlozi odbijanja ovog dijela tužbenog zahtjeva ne odnose samo na nedokazanu visinu, već i na nedokazanu osnovu tog zahtjeva (jer sud ističe kako nisu dokazane pretpostavke odštetne odgovornosti u smislu odredbe članka 154. i 189. ZOO), revizijski se navodi iscrpljuju isključivo u isticanju bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 219. stavak 1. i članka 221. ZPP u odnosu na zaključak suda o nedokazanoj visini zahtjeva za naknadu štete, uz tvrdnju da visina tužbenog zahtjeva, kako ona proizlazi iz spisu priležećih isprava, tuženiku nije ni bila sporna.

11. Imajući na umu da tužitelj revizijom ne pobija onaj dio obrazloženja drugostupanjske presude o nedokazanoj osnovanosti zahtjeva za naknadu izmakle koristi, a da sud pobijanu presudu ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, onda je potpuno neodlučno je li sud, odlučujući o visini tog zahtjeva, pravilno primijenio odredbe o dokazivanju, jer sve i da su osnovani navodi revidenta da su te odredbe parničnog postupka nepravilno primijenjene, one nisu bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, čime nije ostvaren revizijski razlog iz članka 354. stavak 1. ZPP.

12. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da bi po redovnom tijeku stvari, da tuženik nije povrijedio svoje ugovorne obveze, ostvario korist prodajom predmetnog stana, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 266. ZOO kada je tužbeni zahtjev odbijen, pa nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Kako, dakle, ne postoji razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude te reviziju tužitelja u onom dijelu koji se odnosi na odluku o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu.

14. U odnosu na reviziju tužitelja protiv odluke o troškovima postupka ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, slijedom čega je, na temelju odredbe članka 400. stavak 3. u vezi članka 392. stavak 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja kada je revizija tužitelja protiv rješenja o troškovima odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v. r.