REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10821/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenog A.R. i 2. okrivljenog N.R. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21.) odlučujući o žalbama 1. okrivljenog A.R. i 2. okrivljenog N.R. podnesenoj po branitelju Ž.P. odvjetniku iz S. protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu poslovni broj: 10 Pp- 10344/2021 od 17. rujna 2021. godine, na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e:

I.

Djelomično se prihvaćaju žalbe 1. okrivljenog A.R. i 2. okrivljenog N.R., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka na način da se, na temelju članka 138. stavka 2. točke 1. i 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljenici obvezuju na plaćanje troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 280,00 (dvjestoosamdeset) kuna svaki u roku 30 dana od primitka ove presude.

II.

U ostalom dijelu žalbe 1. okrivljenog A.R. i 2. okrivljenog N.R. odbijaju se kao neosnovane te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III.

Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona 1. okrivljeni A.R. se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka, a 2. okrivljeni N.R. je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom 1. okrivljeni A.R. i 2. okrivljeni N.R. proglašeni su krivima da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj je okrivljenicima izrečena novčana kazna u iznosu od po 2.000,00 kuna u koju kaznu je na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja od 16. rujna 2021. u 10,45 sati do 16. rujna 2021. u 16,00 sati kao 300,00 kuna novčane kazne pa je određeno da su okrivljenici obvezni uplatiti preostali iznos novčane kazne od 1.700,00 kuna svaki, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3., članka 138. stavka 1. i 2. točke 1. i 3. i stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni svaki posebno platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od po 860,48 kuna, od čega 660,48 kuna se odnosi na materijalne troškove rada MUP-a nastale prilikom utvrđivanja predmetnog prekršaja i po 200,00 kuna na ime paušalnih troškova prvostupanjskog suda.

3. Protiv te presude 1. okrivljeni A.R. je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i troškovima postupka navodeći, da nije u mogućnosti platiti navedeni iznos budući da je umirovljenik sa minimalnom mirovinom od 3.500,00 kuna te plaćanjem novčane kazne i troškova postupka ugrozio bi životnu egzistenciju, a 2. okrivljeni N.R. je po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,odluke o sankciji i troškovima postupka.

4. Žalbe 1. okrivljenika A.R. i 2. okrivljenika N.R. su djelomično osnovane.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. i jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, 2. okrivljeni N.R. u uvodu žalbe kao osnovu pobijana prvostupanjske presude ističe bitnu povredu prekršajnog postupka, međutim tu žalbenu osnovu pravno ne označava, a niti pobliže sadržajno ne obrazlaže, pa je ovaj Sud ispitivao jesu li presudom počinjene gore navedene bitne povrede, a na koje pazi po službenoj dužnosti te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

7. Nadalje, iz žalbenih navoda proizlazi da 2. okrivljenik N.R. zapravo prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja na kojima je prvostupanjski sud utemeljio odluku o krivnji, navodeći da ne može biti podjednako odgovoran kao 1. okrivljeni A.R. koji ga je polio vodom dok je imao uključenu električnu brusilicu, ističući i da je 1. okrivljeniku uputio psovke, a nije, da je njegova radnja na ničim izazvao ponašanje 1. okrivljenika bila trezvena i smirujuća jer je skrenuo pozornost 1. okrivljenom na moguće posljedice njegovog postupanja i sa ciljem da mu pokaže da je njegov postupak krajnje provokativan, neodgovoran čak i opasan te pozvao policiju da ona ureduje odnosno spriječi eskalaciju nasilja i na primjeren način zaustavi 1. okrivljenika.

8. Međutim, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka ispitivanja žalitelja, provedbom dokaza suočenja između njih, ocjenom i analizom provedenih dokaza cijeneći dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno utvrdio da se u postupanju 2. okrivljenika N.R. također ostvarilo zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, ovaj Sud prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda u kojem se odluka o krivnji 2. okrivljeniku N.R. temelji na iskazu 1. okrivljenika A.R. čiju obranu je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojnu, okolnosnu, razložnu te iskrenu i uvjerljivu, a cijenjeno je i njegovo držanje tijekom iskazivanja i provođenja dokazne radnje suočavanja sa 2. okrivljenikom, te kako je 1. okrivljenik u svojoj obrani priznao počinjenje predmetnog prekršaja odnosno teretio je i sam sebe po ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud nije imao razloga posumnjati u istinitost njegovog iskazivanja, odnosno razloge prvostupanjskog suda kojima je obrazložio zašto nije prihvatio obranu 2. okrivljenika u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

9. Naime, 2. okrivljeni N.R. bez obzira na povod,izabrao se ponašati na način koji ima elemente prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojim je nedvojbeno prešao granicu normalnog i uobičajenog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome i takvim ponašanjem je 2. okrivljenik u cijelosti ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

10. Stoga, kako žalbenim navodima 2. okrivljeni N.R. nije doveo u pitanje činjenično utvrđenje i iz toga izvedene zaključke prvostupanjskog suda trebalo je žalbu 2. okrivljenika N.R. odbiti kao neosnovanu.

11. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni koju žalbenu osnovu ističe i 1. okrivljeni A.R. i 2. okrivljeni N.R. ovaj Sud je zaključio da izrečena novčana kazna nije previsoka niti prestroga imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna dok je maksimalni iznos novčane kazne 50.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana.

12. Slijedom navedenog, kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu te je okrivljenicima izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne ista je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru kazne odnosno dovoljno je individualizirana osobama žalitelja i nisu se ostvarili uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.

13. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenim troškovima postupka jer žalitelji podnose žalbu i zbog troškova postupka koji su odmjereni 1. okrivljeniku A.R. i 2. okrivljeniku N.R. u ukupnom iznosu od 860,48 kuna a svaki od okrivljenika je u obvezi plaćanja 660,48 kuna za materijalne troškove rada MUP-a nastale prilikom utvrđenja predmetnog prekršaja i po 200,00 kuna na ime paušalnih troškova prvostupanjskog suda, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno žalitelje obvezao na naknadu troškova postupka u iznosu od 580,48 kuna koji se odnosi na angažman policijskih službenika u iznosu 520,00 kuna svakome te angažman službenog vozila od 60,48 kuna 1. okrivljeniku i 2. okrivljeniku a prema računu broj 511-12-32/05-5-174-1/2021 od 16. rujna 2021.

14. Naime, odredbom članka 138. Prekršajnog zakona je propisana struktura troškova postupka i stavkom 2. točkom 1. Prekršajnog zakona je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju: 1. troškove tužitelja iz članka 109. stavka 1. točke 2. i 3. ovog Zakona nastali utvrđivanjem prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili provođenjem potrebnih analiza i vještačenja, dakle troškovi tužitelja prema citiranoj zakonskoj odredbi se mogu dosuditi i konkretnom slučaju samo u odnosu na upotrebu alkotesta u iznosu od 80,00 kuna za svakog okrivljenika.

15. Nadalje, člankom 6. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“ broj: 85/20.) je propisano, između ostalog, Ministarstvo unutarnjih poslova obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na poslove policije i kriminalističke policije i to zaštitu života i osobnu sigurnost ljudi i imovine, sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela, pronalaženje i hvatanje počinitelja kaznenih djela i njihovo privođenje nadležnom tijelu, održavanje javnog reda i mira i dr., pa slijedom navedenog troškovi od 580,48 kuna odnose se na dio poslova redovne djelatnosti MUP-a te su za iste planirana sredstva u Državnom proračunu na poziciji MUP-a.

16. Zbog navedenih razloga, ovaj Sud je preinačio odluku o troškovima postupka 1. okrivljenom A.R. i 2. okrivljenom N.R. te su okrivljenici obvezani naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna kako je to obrazložio i prvostupanjski sud u odluci o paušalnim iznosima troškova koje troškove ovaj Sud smatra primjerenim trajanju i složenosti prvostupanjskog postupka, a isti su sukladni Rješenju o određivanju za paušalne iznose troškova prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), te se obvezuju na plaćanje troškova upotrebe alkometra u iznosu od 80,00 kuna, odnosno svaki od okrivljenika je obvezan naknaditi ukupne troškove prvostupanjskog postupka od 280,00 kuna.

17. Nadalje, na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona 1. okrivljeni A.R. se oslobođa obveze naknade troškova žalbenog postupka, jer je ovaj Sud prihvatio žalbene navode okrivljenika koji se odnose na njegovo imovno stanje odnosno da je umirovljenik sa primanjem od 3.500,00 kuna te bi plaćanjem troškova žalbenog postupka bila dovedena u pitanje egzistencija okrivljenika i njegove obitelji.

18. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona 2. okrivljeni N.R. je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, a paušalna svota je određena sukladno odredbi članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika budući da je 2. okrivljeni N.R. prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom iskazao da je dobrog imovnog stanja, a u žalbi ne navodi razloge zbog kojih bi ga trebalo osloboditi troškova postupka.

19. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 2. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Mirjana Margetić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, žalitelje, branitelja i tužitelja.