REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-1483/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.O., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 8. srpnja 2020., broj: 72. Pp J-116/2020, u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. J.O. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. J.O. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 8. srpnja 2020., broj: 72. Pp J-116/2020, proglašen je krivim okr. J.O. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu 200,00 kuna te troškova vještačenja u iznosu 1.250,00 kuna. Istom presudom, na temelju čl. 76.a st. 1., 4. i 5. Prekršajnog zakona te čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, od okrivljenika je oduzeta jedna prozirna PE vrećica ispunjena s cca 1,30 grama droge kokain, privremeno oduzeta uz potvrdu broj 01243979.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi opisuje detalje pod kojima je prekršaj utvrđen, tvrdi da droga nije bila njegova, nego se on samo, igrom slučaja, zatekao u prostoriji u kojoj je droga pronađena (u aparatu za papir koji se nalazio kod umivaonika) pa kako se on jedini nalazio u to vrijeme u navedenoj prostoriji policijski službenici su smatrali da je droga njegova, a što im je on odmah pokušao objasniti, no bezuspješno.

5.1. Suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica, pa tako i glede činjenice koja se pobija žalbom. Neosnovano okrivljenik tvrdi da predmetna droga nije bila njegova, jer iz Izvješća od 16. srpnja 2019., u kojoj se opisuju poduzete radnje policijskih službenika, proizlazi da je okrivljenik, prilikom prilaska policijskih službenika radi vršenja službene radnje legitimiranja, „desnom rukom na pod bacio jedan proziran PE omot“. Predmetno izvješće je valjan i zakonit dokaz u prekršajnom postupku u smislu čl. 158. Prekršajnog zakona. Osim toga, okrivljenik je, bez ikakvih primjedbi potpisao Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, kao i Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, kojom je droga oduzeta od njega. Sasvim je sigurno i za očekivati je, da bi okrivljenik, kao odrasla i zrela osoba, da su žalbeni navodi istiniti, odmah, prilikom potpisivanja navedenog Zapisnika i Potvrde, reagirao na način da bi poricao da je droga njegova i u tom smislu stavio primjedbe za zapisnik, a što okrivljenik nije učinio.

5.2. Povezujući gore navedene činjenice, u korelaciji da je provedenim vještačenjem je utvrđeno da se u navedenom paketiću koji je okrivljenik odbacio od sebe nalazila droga kokain, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna droga pripadala upravo okrivljeniku, a ne nekom drugom kako to u žalbi tvrdi okrivljenik.

6. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7.2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad, a niti to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.