REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE
Broj:Ppž-4005/2021
HRVATSKE
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog P.V. kojeg brani odvjetnik H.M., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog P.V., podnijete posredstvom branitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pp-626/2021-5 od 21. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog P.V. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni P.V. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni P.V. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa, izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode, računajući od 20.ožujka 2021. od 20,00 sati do 21. ožujka 2021. do 14,00 sati, kao dva dana zatvora te je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda u trajanju od 6 mjeseci. Istom presudom je okrivljenom P.V. izrečena na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji supruzi J.V. i kćeri G.V., pri čemu im se ne smije približiti i obiteljskoj kući na adresi u xx, na udaljenost manju od 20 metara u trajanju od 3 mjeseca, kao i na temelju članka 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera udaljenja iz kuće u xx, u trajanju od 3 mjeseca, a u koje će se na temelju članka 130.stavka 9. Prekršajnog zakona uračunati vrijeme trajanja mjere opreza. Istom presudom okrivljeni P.V. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od u iznosu od 100,00 kuna.
2. Okrivljeni P.V. pravodobno je posredstvom branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj u bitnome da su odnosi između okrivljenika i oštećenica narušeni i da je cilj supruge i kćerke isključiti okrivljenika iz mogućnosti da bude u svojoj vlastitoj kući, a što su i prema prvostupanjskoj odluci uspjele, a da okrivljenik sa njima uopće nema problema koji je zamjerio supruzi što je bez njegovog znanja svoj dio kuće darovala posinku I.Č. i što okrivljenik prihvaća jer je supruga vlasnica ali budući su tu kuću zajednički stvarali, okrivljenik je bio povrijeđen jer ga o tome supruga nije obavijestila, već je o tome saznao od trećih osoba i kojem je sada izrečenim mjerama ograničen pristup kući, te da nije utvrđeno da bi okrivljenik počinio psihičko nasilje jer kćerka nema ovlasti da živi u njegovoj kući, da može biti kod posinka koji je izgradio kuću u zajedničkom dvorištu, da okrivljenik nije rekao niti jednu uvredljivu riječ oštećenicama. Nadalje navodi, da je prvostupanjski sud trebao razmotriti i obranu okrivljenika, a ne povjerovati perfidnim postupcima oštećenica, a o čemu su izneseni razlozi šablonski navedeni, bez valjane ocjene dokaza i iznošenja valjanih razloga o činjenicama, koji su kontradiktorni budući je svjedokinja G.V. u svome iskazu navela da ih je okrivljenik prilikom ulaska u sobu pozdravio sa „Dobar dan“ dok J.V. isto nije navela, pa je neživotno da bi zlostavljač pozdravio osobe i nakon pozdrava ih zlostavljao i to više pita im nešto ponavljajući niti su utvrđeni objektivni elementi prekršaja, kao niti subjektivni jer nema namjere ili nehaja za počinjenjem prekršaja niti je utvrđen motiv kao i da se na temelji na iskazima svjedoka koji mogu određenu osobu tereti za prekršaj, da okrivljenik nije nasilnik već miran čovjek te je prvostupanjski sud šablonski pristupio predmetu bez kritičke analize činjenica u postupku okrivljenika proglasio krivim kao i da mu eje izrečenim mjerama onemogućeno da živi u kući čiji je vlasnik, a što je jedina želja oštećenica, čime su mu povrijeđena njegova životna i ustavna prava uživanja na dom.
Žalba nije osnovana.
3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.
4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima kao niti među
jasno
provedenim dokazima, da su utvrđene sve odlučne činjenice iz kojih je dokazano i razvidno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja kao i da su u obrazloženju presude na zakonu osnovano izneseni razlozi na temelju kojih je pravilno i zakonito donesena odluka o prekršajnopravnim sankcijama, slijedom čega je trebalo odbiti žalbene navode okrivljenika kao neosnovane u tom dijelu da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
5. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te ju u tijeku zakonito provedenog žurnog postupka sukladno članku 221. stavku 1. točki 3. Prekršajnog zakona budući je okrivljenik uhićen, na ročištu dana 21. ožujka 2021. godine ispitao okrivljenog P.V., koji iako nije formalno priznao krivnju, u iznesenoj obrani nije osporavao odlučne činjenice navodeći da je točno da je u inkriminirano vrijeme rekao supruzi J.V. riječi: „Šta čekaš kurvo“, da je njoj i kćeri G. rekao da imaju deset dana da izađu iz kuće, što je ponovio više puta iz razloga jer je njegova supruga svoj dio kuće prepisala na svog sina iz ranijeg braka, a njegova kćer je punoljetna i da je njegova kćer vidno uznemirena izašla iz kuće, te da je svojoj supruzi tada rekao riječi „Kurvo, glupačo, abortirala si djecu“. U nastavku postupka ispitane su žrtve nasilja u obitelji, J.V. supruga okrivljenika, osoba starije životne dobi, rođene 3. travnja 1944. i G.V., kćer okrivljenika, u prisustvu okrivljenika, a kojem je stoga sukladno konfrontacijskoj klauzuli propisanoj u članku 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, omogućeno očitovanje na iskaze svjedokinja, i koji su međusobno suočeni, a nakon čega su pročitani drugi dokazi kao i evidencija o ranijoj kažnjavanosti okrivljenika. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva, a sukladno kojima je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prvostupanjski sud je protupravnu radnju okrivljenika kao i njegovu krivnju temeljio na gore provedenim dokazima, a o čemu su izneseni na zakonu osnovani razlozi
navodi ne
koje u cijelosti prihvaća ovaj sud. Stoga je trebalo odbiti žalbu žalitelja čiji dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza, budući je nesporno utvrđeno da je okrivljeni P.V. ponovio nasilje u obitelji budući je isti proglašen krivim presudom Općinskog suda u Vinkovcima, broj:
Pp J-98/2020 od 26. ožujka 2020. godine, koja je postala pravomoćna 8. travnja 2020. godine, i to psihičkim nasiljem prema svojoj supruzi kao osobi starije životne dobi, rođene 3. travnja 1944. godine i svojoj kćeri, a što je izazvalo kod njih posljedicu uznemirenosti i povrede njihovog dostojanstava.
5.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te pravilno zaključio iz utvrđene dinamike događaja, da se u inkriminirano vrijeme nesporno radilo o ponovljenom psihičkom nasilje u obitelji na štetu osobe starije životne dobi supruge kao i njegove kćeri, sa posljedicama uznemiravanja, a što nesporno predstavlja prekršaj iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i koje je ponašanje za osudu, neovisno o pobudama okrivljenika koje ne tvore biće djela kao niti njegovi motivi koje nije bilo potrebno utvrđivati, te je u slučaju neriješenih imovinskopravnih odnosa okrivljenik bio dužan iste riješiti mirnim putem, a podredno u odgovarajućem sudsko parničnom postupku zatražiti zaštitu svojih imovinskih prava, dok je njegovo utvrđeno ponašanje apsolutno neprihvatljivo i za svaku osudu.
6. Prvostupanjski sud je razmatrajući žalbu okrivljenog P.V. ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 17.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 80 dana. Prvostupanjski sud je okrivljenom P.V. za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora kao teže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj, u trajanju od 60 dana, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode, računajući od 20.ožujka 2021. od 20,00 sati do 21. ožujka 2021. do 14,00 sati, kao dva dana zatvora te je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenio uvjetnu osudu u trajanju od 6 mjeseci, vodeći računa o svim utvrđenim okolnostima u konkretnom slučaju, a koji je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti odredbu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, budući je izrekao kaznu zatvora ispod propisanog minimuma od 80 dana, a koju ovaj sud nije ovlašten preinačavati na štetu okrivljenika, koji je podnio žalbu, sukladno članku 202. stavku 4. Prekršajnog zakona. Stoga ovaj sud smatra vodeći računa o utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika i težini počinjenog prekršaja, da je tako izrečena kazna koja je ublažena primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja i kojom će se izrečenom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, a koja se neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme provjeravanja u trajanju od 6 mjeseci ne počini drugi prekršaj sa istom ili težom izrečenom kaznom i na koji će se način utjecati na buduće ponašanje okrivljenika.
7. Razmatrajući žalbene navode okrivljenog P.V., ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda kojom je izrečena na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji supruzi J.V. i kćeri G.V., pri čemu se okrivljenik ne smije približiti obiteljskoj kući na adresi u xx, na udaljenost manju od 20 metara u trajanju od 3 mjeseca, kao i na temelju članka 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera udaljenja iz kuće u xx, u trajanju od 3 mjeseca, na zakonu osnovana budući iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi kako se u konkretnom slučaju ne radi o jednom izoliranom slučaju, već je okrivljenik ranije kažnjavan za istovrsni prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, presudom Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp J-98/2020 od 26. ožujka 2020. godine, koja je postala pravomoćna 8. travnja 2020. godine, pa je stoga utvrđena opasnost od ponavljanja djela. Stoga, uzimajući u obzir načelo razmjernosti propisanim u članku 51.a Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju utvrđen je veći stupanj počiniteljeve opasnosti u odnosu na buduće prekršaje i njegovo buduće ponašanje, uzimajući u obzir težinu prekršaja i njihovu raniju nekažnjavanost, kako to proizlazi iz prekršajne evidencije koja prileži u spisu i zbog čega će je trebalo odbiti žalbu okrivljenika P.V. kao neosnovanu u tom dijelu. Potrebno je istaknuti da se navedenim zaštitnim mjerama okrivljeniku može ograničiti pravo korištenja kuće kao njegovog prava vlasništva i ograničiti mu pravo na njegov dom, budući je u konkretnom slučaju, nasilje u obitelji počinio prema članovima obitelji s kojim živi u navedenoj kući te je utvrđena opasnost od ponavljanja nasilja u obitelji, pa stoga je u konkretnom slučaju testom vaganja propisanih prava i testom razmjernosti, utvrđeno da u konkretnom slučaju preteže interes zaštite žrtvi nasilja u obitelji u odnosu na okrivljenikov interes prava na dom.
8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 2. ožujka 2022. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.
