REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 733/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz V. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-8/19-4 od 2. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-24/18-26 od 20. prosinca 2018., na sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-8/19-4 od 2. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-24/18-26 od 20. prosinca 2018., zbog sljedećih pravnih pitanja:
- Da li djelatne vojne osobe u službi straže imaju pravo na naknadu za vrijeme odmora za koje vrijeme moraju biti na radnom mjestu i ne smiju ga napustiti te su na stalnom raspolaganju poslodavcu ili nemaju pravo na nikakvu naknadu tj. moraju biti besplatno obvezno nazočni na radnom mjestu?
- Ako imaju pravo na naknadu za to vrijeme odmora, prema kojem kriteriju se ista ima izračunavati i platiti kao i da li se količina tog vremena ima izračunavati prema kriteriju stvarnog rada i stvarnog odmora, kako je navedeno u ukidnoj revizijskoj odluci, ili kriteriju formalnog rada i odmora, kako je presuđeno u konkretnom slučaju?
- Da li je kod odluke o trošku postupka u situaciji kao u konkretnom slučaju, kada je osnovanost tužbenog zahtjeva nesporna, budući je riješena revizijskom odlukom prije pokretanja ovog postupka u istovrsnom pravnom predmetu, a visina može biti utvrđena jedino vještačenjem i kada tuženik, unatoč tome, čitavo vrijeme osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže da se isti odbije i iako se i sam tuženik naplaćuje iz bruto iznosa i kada tužitelj nije uzrokovao niti jedan suvišan trošak svojom krivnjom, opravdano donositi odluku o trošku prema kriteriju uspjeha u postupku ili je tuženik dužan naknaditi tužitelju čitavi parnični trošak?
- Da li su nižestupanjski sudovi dužni postupati po uputi ukidne revizijske odluke, tj. ako je u konkretnom slučaju trebalo po ukidnoj revizijskoj odluci utvrditi stvarne sate prekovremenog rada, a ne formalne, da li nižestupanjski sudovi mogu donositi odluke prema kriteriju formalnog, a ne stvarnog rada, kako je naloženo revizijskom odlukom?
- Da li su sudovi dužni primjenjivati posebni propis kojim je regulirana stražarska služba, kao i plaćanje te službe kao lex specijalis u ovakvim slučajevima, tj. navedeni Propisnik o stražarskoj službi oružanih snaga?
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci suprotno shvaćanju zauzetom u odlukama Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-10/18-2 od 31. prosinca 2018., Gž R-15/18-2 od 20. prosinca 2018. i Gž R-3/18-2 od 15. siječnja 2019. te u odlukama ovoga revizijskog suda broj Revr-1035/12-2 od 27. listopada 2015. i Revr-554/06-2 od 21. ožujka 2007.
3. Na prijedlog je odgovoreno.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, u odnosu na prva naznačena dva pitanja ovaj sud već izrazio shvaćanje od kojeg ustaljenog shvaćanja pobijana odluka ne odstupa (Revr-1060/13-2 od 7. ožujka 2017.), dok naznačujući druga dva pitanja tužitelj polazi od procesnih pretpostavki (potpuni uspjeh u pogledu osnove zahtjeva i postojanje upute revizijskog suda po kojoj nije postupljeno) koje prema stanju spisa nisu ostvarene.
7. Budući da postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
