Broj: Pž-3855/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika G. O., zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika G. O., podnesenoj putem branitelja T. B., odvjetnika iz Odvjetničkog društva B. & J., iz Z., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, od 19. studenog 2019., broj: 72. Pp P- 2203/2019, na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika G. O. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik G. O. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik G. O. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4. U žalbi okrivljenik navodi da je sud predmetni prekršaj utvrdio isključivo na temelju iskaza policijske službenice kojoj je u cijelosti poklonio vjeru propuštajući provesti suočenje između okrivljenika s obzirom da se radi o dijametralno suprotnim iskazima, te da s obzirom da je od počinjenja navodnog prekršaja prošlo 8 mjeseci te da je policijska službenica tijekom tog perioda uredovala u više sličnih prekršaja za razliku od okrivljenika kojem je predmetni događaj jedini događaj takve vrste, nameće se zaključak da sjećanje na događaj policijske službenice ne mora biti ispravno. Ovakvim postupanjem da se stvara opasan presedan koji da upućuje na faktičnu nemogućnost okrivljenika da u potpunosti iznese viđenje svoje situacije, te se poklanjanjem vjere jednom iskazu na štetu drugog dijametralnog suprotnog okrivljenik stavlja u nepovoljni položaj.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

9. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedokinje, policijske službenice A. C., jer je isti dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza kako se to pokušava prikazati u žalbi.

10. Naime, iz iskaza svjedokinje A. C. proizlazi da je ona predmetne zgode na raskrižju ulica Vladmira Novaka i Trga mladosti 3 gdje je regulirala promet, a iz razloga jer se odigravala utakmica između Intera i Hajduka te je dobila naredbu od svog nadređenog da treba, zbog prolaska kolone navijača, zaustaviti sav promet, pa je upravo zato i bila na raskrižju i vidjela je da se jedno vozilo reg. oznaka xxxx kreće južnom prometnom trakom kolnika ulice Vladimira Novaka i približava se raskrižju, a da vozač ne zaustavlja svoje vozilo iako mu je ona pomoću pločice „Stop policija“ dala znak da isto zaustavi i kada je primijetila da vozač po njezinom znaku nije postupio, već je naprosto prošao pokraj nje i iz vozila prema njoj odmahnuo rukom i skrenuo u svoju desnu stranu, te je nakon što se okrenuo na Trgu mladosti i ponovno dolazio prema njoj ona mu je ponovno dala znak „Stop“ tablicom i tada je vozač stao i tu je utvrdila njegove podatke.

11. Iskaz ove svjedokinje ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijska službenica neosnovano teretila okrivljenika. Iskaz navedene svjedokinje je u potpunoj suglasnosti sa izvješćem o prekršaju u kojeg je prvostupanjski sud izvršio uvid. Nije osnovan žalbeni navod da na osnovu samo iskaza policijske službenice nije moguće pravilno utvrditi činjenično stanje, pogotovo kada je sud osim navedenog dokaza proveo i dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, te je pravilno zaključio da za utvrđivanje činjeničnog stanja nije potrebno provođenje daljnjih dokaza predloženih od strane obrane, čime suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda postupka.

12. Naime, žalitelj argumentirano ne osporava iskaz navedene svjedokinje navodeći da sjećanje na događaj policijske službenice ne mora biti ispravno, jer da je od počinjenja navodnog prekršaja proteklo više od 8 mjeseci te da je policijska službenica tijekom tog perioda uredovala u više sličnih prekršaja, čime samo presumira da takav iskaz „ne mora biti ispravan“, dakle, bez ikakvih argumenta, a po toj logici iskaz svakog policijskog službenika bi bio upitan, zato jer je notorno da policijski službenici svakodnevno obavljaju kontrole, iz čega nikako ne proizlazi da se ne mogu sjećati konkretnog događaja.

13. Stoga je potpuno neosnovan navod žalbe usmjeren na vjerodostojnost iskaza ispitane svjedokinje, jer je iskaz iste dan na propisan način i ima dokaznu snagu i vrijednost, potrebnu za utvrđivanje svih pravno relevantnih činjenica, te s obzirom na detaljno i okolnosno svjedočenje ispitane svjedokinje, nije bilo potrebno suočavanje sa okrivljenikom kojem je suprotno navodima žalbe dana mogućnost da iznese „viđenje svoje situacije“, jer je isti također propisno upozoren iznio svoju obranu u prisutnosti svog branitelja na ročištu dana 22. svibnja 2019., gdje je, između ostalog, poučen da se može očitovati o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, te iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist sukladno članku 85. stavku. 2. Prekršajnog zakona, koji zapisnik je okrivljenik propisno upozoren, potpisao bez ikakvih primjedbi, kao i njegov branitelj.

14. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

15. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

17. U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za navedeni prekršaj te izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

18. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

19. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

20. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Zaprešiću, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.