Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-603/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice A. P. iz V., …, OIB: …, II. tužiteljice mljt. T. P. iz V., …, OIB: …, zastupane po zakonskoj zastupnici A. P. iz V., …, OIB: …, III. tužitelja S. P. iz V., …, OIB: … i IV. tužitelja mljt. F. P. iz V., …, OIB: …, zastupanog po zakonskoj zastupnici A. P. iz V., …4, OIB: …, svi tužitelji zastupani po punomoćnici I. M., odvjetnici u V., …, protiv tuženika Opća bolnica V., V., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u K., …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H., odvjetnici u O. društvu H. i partneri d.o.o., Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I., II., III. i IV. tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-2/16-92 od 15. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-2/16-92 od 15. srpnja 2019.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV., V. i VIII. izreke,

b) u pobijanom dijelu pod točkom X. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.818,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2019. do isplate,

c) u pobijanom dijelu pod točkom XI. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 247.730,27 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2019. do isplate.

II. Odbija se žalba I., II. III. i IV. tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-2/16-92 od 15. srpnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev II. tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete za razdoblje od 24. veljače 2016. do 14. srpnja 2019.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn- 2/16-92 od 15. srpnja 2019.

a) u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev II. tužiteljice za isplatom iznosa od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2019. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom IX. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev II. tužiteljice za isplatom mjesečne rente za iznos od 2.500,00 kn mjesečno počevši od 24. veljače 2016. sa pripadajućim zateznim kamatama,

c) u pobijanom dijelu pod točkom XI. izreke u dijelu u kojem zahtjev I., II., III. i IV. tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen,

d) u pobijanom dijelu pod točkom XII. izreke,

te se u tom dijelu sudi:

1. Nalaže se tuženiku da II. tužiteljici u roku od 15 dana isplati daljnji iznos od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da II. tužiteljici plaća mjesečnu rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu u daljnjem iznosu od 2.500,00 kn mjesečno počevši od podnošenja tužbe tj. 24. veljače 2016. pa nadalje sve dok za to budu postojali uvjeti, isplatom do najkasnije svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa pripadajućom zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za postotna poena, tekućom od 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a ostale kako budu dospijevali, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da I., II., III. i IV. tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 137.329,10 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 18.444,18 kn.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I., II., III. i IV. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 29.046,88 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati I. tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete iznos od 182.500,00 kn i imovinske štete iznos od 12.000,00 kn (točka I. izreke), II. tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete iznos od 1.000.000,00 kn i imovinske štete iznos od 28.960,00 kn (točka II. izreke), I. tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete iznos od 230.000,00 kn (točka III. izreke), III. tužitelju s osnove naknade neimovinske štete iznos od 230.000,00 kn (točka IV. izreke) i IV. tužitelju iznos od 80.000,00 kn (točka V. izreke), sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

Odbijen je tužbeni zahtjev I. tužiteljice za isplatom iznosa od 72.700,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete za razdoblje od 8. siječnja 2016. do 14. srpnja 2019. (točka VI. izreke), te tužbeni zahtjev II. tužiteljice za isplatom iznosa od 20.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete za razdoblje od 8. siječnja 2016. do 14. srpnja 2019. (točka VII. izreke).

Tuženiku je naloženo i da II. tužiteljici plaća mjesečnu rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.580,00 kn mjesečno počevši od podnošenja tužbe 24. veljače 2016. pa nadalje sve dok za to budu postojali uvjeti, isplatom do najkasnije svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka VIII. izreke), dok je u tom dijelu tužbeni zahtjev II. tužiteljice u preostalom zatraženom iznosu mjesečne rente od 2.500,00 kn mjesečno počevši od 24. veljače 2016. pa nadalje sa pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka IX. izreke).

Tuženiku je naloženo i da I. tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.818,75 kn (točka X. izreke), te da I., II., III. i IV. tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 247.730,27 kn (točka XI. izreke), sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Tužiteljima je, s druge strane, naloženo da nadoknade troškove parničnog postupka umješaču u iznosu od 18.444,18 kn (točka

XII. izreke).

2. Protiv točke I., II., III., IV., V., VIII, X. i XI. izreke presude žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv točke VII., IX., XI. i XII. izreke presude podnijeli su i I., II., III i IV. tužitelj također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

4. I., II., III i IV. tužitelj su podnijeli i odgovor na žalbu u kojem predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

5. Žalba I., II., III i IV. tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je I. tužiteljica majka, III. tužitelj otac, a IV. tužitelj brat II. tužiteljice,

- da je I. tužiteljica dana 19. siječnja 2015., kao trudnica u 40. tjednu trudnoće, primljena kod tuženika na odjel za ginekologiju i opstetriciju.

- da je I. tužiteljica dana 20. siječnja 2015. rodila carskim rezom žensko novorođenče, II. tužiteljicu,

- da je prilikom poroda I. tužiteljice došlo do rupture maternice, te da je I. tužiteljici istog dana izvršena histerektomija – odstranjenje maternice,

- da su kod II. tužiteljice nastupila teška neurološka oštećenja,

- da prilikom poroda od strane liječnika tuženika nije na vrijeme donijeta odluka o dovršetku poroda carskim rezom (odmah po pojavi patološkog kardiotokografskog zapisa),

- da je liječnica tuženika umjesto pravilne odluke o dovršetku poroda carskim rezom zanemarila indikacije za obavljanje istog kao što su raniji carski rez i pretilost I. tužiteljice,

- da je liječnica tuženika odlučila primijeniti vakuum ekstrakciju, što je u situaciji patološkog kardiotokografskog zapisa bila pogrešna odluka uslijed čega je prilikom poroda došlo je do prsnuća maternice, što prema mišljenju vještaka, a obzirom da ista nije pukla na poziciji ožiljka od ranijeg carskog reza (što bi jedino bilo opravdanje), predstavlja nedvojbeno posljedicu nestručno vođenog poroda,

- da je liječnica tuženika je donijela odluku o odstranjenju maternice, iako (što proizlazi iz protokola operacije) nije primijenila sve metode (kirurške) kojima bi se zaustavilo krvarenje, a time i odstranjenje maternice,

- da liječnica tuženika nije postupila sukladno pravilima struke, što je u konačnici rezultiralo odstranjenjem maternice kod I. tužiteljice i teškim neurološkim oštećenjem II. tužiteljice,

- da postoji uzročna veza između postupanja liječnice tuženika i neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli tužitelji,

- da je I. tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 40 dana, srednjeg intenziteta 70 dana, te slabu ili povremenu bol 120 dana.

- da je I. tužiteljica trpjela strah jaki strah u trajanju od dva dana, strah srednjeg intenziteta daljnjih 70 dana, nakon čega trpi povremeni strah za ishod u svezi vlastitog djeteta,

- da stupanj oštećenja kod odstranjenja maternice u dobi do 45 godina iznosi 20 %, dok stupanj oštećenja zbog nemogućnosti rađanja iznosi 100 %,

- da je I. tužiteljici naružen izgled u vidu ožiljka zbog poprečno niskog reza, koje naruženje predstavlja kozmetički defekt i predstavlja naruženje slabog stupnja,

- da je I. tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 30 dana po 10 sati dnevno, nakon toga narednih 120 dana 5 sati dnevno, nakon čega joj je kroz daljnje razdoblje bila je potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno, odnosno sveukupno 600 sati,

- da je I. tužiteljica trpjela bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i zbog naruženosti zbog čega joj je povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje,

- da je II. tužiteljica 100%-tni invalid kojem je u potpunosti onemogućen normalan život jer je potpuno nepokretna, nema mogućnosti ni verbalnog niti socijalnog kontakta, samostalno ne može zauzeti niti jedan lokomotorni položaj, hrani se putem sonde, ima epi napadaje, tako da neće imati prilike niti mogućnosti ići u školu, igrati se s drugom djecom, baviti se sportom ili nekim drugim hobijem i sl.,

- da je II. tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednje jake bolove u trajanju od oko 2 mjeseca, te slabije bolove još oko 6 mjeseci,

- da je spastička tetrapareza uz makazasti položaj nogu bez oslonca na noge II. tužiteljice predstavlja naruženje jakog stupnja,

- da je II. tužiteljici potrebna tuđa pomoć i njega od 8 sati dnevno trajno,

- da je II. tužiteljica u razdoblju od rođenja pa do podnošenja tužbe kod kuće boravila ukupno 249 dana u kojem razdoblju imala potrebu za tuđom pomoći i njegom od ukupno od 3984 sati,

- da I. tužiteljica kao majka II. tužiteljice prima naknadu kao majka njegovateljica u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno,

- da su I. tužiteljica, III. i IV. tužitelj trpjeli duševne bolove zbog teškog invaliditeta II. tužiteljice,

- da između II. tužiteljice i IV. tužitelja postoji trajnija zajednica života.

9. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

10. U žalbenom stadiju postupka prije svega je sporno postojanje uzročne veze između radnji i propusta radnika tuženika i štete koju su pretrpjeli tužitelji. Tuženik naime, žalbenim navodima ističe da tužitelji nisu dokazali činjenice na temelju kojih je sud prvog stupnja utvrdio da postoji uzročna veza između postupaka liječnika tuženika i štete. Također, tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja o postojanju uzročne veze izveo pogrešan zaključak jer, prema ocjeni tuženika, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi se na strani tuženika radilo o stručnoj zamjerci, a ne o stručnoj pogrešci.

11. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, postojanje uzročne veze sud prvog stupnja je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. H. H. i dr. sc. V. Š. koji nalazi i mišljenja su, u potpunosti podobni da se na istima temelji sudska odluka. Predmetne nalaze i mišljenja sud je ocijenio, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, i na temelju istih je pravilno utvrdio da između postupaka liječnika tuženika i prouzročene štete nedvojbeno postoji uzročna veza. Neosnovano dakle, tuženik u žalbi, preocjenjujući dokaze koji su izvedeni u postupku, tvrdi da je sud prvog stupnja o postojanju uzročne veze izveo pogrešan zaključak. Iz nalaza i mišljenje vještaka dr. sc. H. H. nedvojbeno proizlazi da je posljedica rupture maternice I. tužiteljice i njenog odstranjivanja, kao i teške intraparatalne hipoksije II. tužiteljice nestručno vođenje poroda tako da žalbeni navodi koje osporavajući postojanje uzročne veze u žalbi ističe tuženik nisu osnovani.

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđene neimovinske štete I. i II. tužiteljice. Tuženik tako u žalbi ističe da je sva šteta koja je dosuđena I. tužiteljici sadržana u dosuđenoj pravičnoj novčanoj naknadi neimovinske štete zbog duševne boli radi osobito teškog invaliditeta kćeri ujedno i II. tužiteljice Tene Pajtak. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, u konkretnom slučaju I. tužiteljici je točkom I. izreke dosuđena naknada neimovinske štete temeljem čl. 1100. st. 1 . i 2. ZOO, dok je točkom II. izreke I. tužiteljici dosuđena naknada neimovinske štete temeljem čl. 1101. st. 1. ZOO. Iako se u oba slučaja radi o dosuđivanju naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje ta povreda prava osobnosti se temelje na različitim zakonskim osnovama. Osnova povrede prava osobnosti I. tužiteljici iz čl. 1100. st. 1. ZOO su posljedice koje je ona sama pretrpjela zbog nestručno vođenog poroda, dok je osnova povrede prava osobnosti iz čl. 1101. st. 1. ZOO težak invaliditet II. tužiteljice koji je posljedica tog istog poroda. Dakle, iako se radi po povredi istog prava osobnosti (prava osobnosti na duševno zdravlje), dosuđivanje pravične novčane naknade zbog te povrede ima različitu pravnu osnovu. Stoga naknada neimovinske štete iz čl. 1101. st. 1. ZOO koja je I. tužiteljici dosuđena zbog osobito teškog invaliditeta II. tužiteljice ne konzumira pravičnu novčanu naknadu koja pravnu osnovu ima u čl. 1100. st. 1. ZOO, kako to pogrešno smatra tuženik, što uostalom ne proizlazi niti iz odredaba ZOO, a niti iz odredbe bilo kojeg drugog zakona ili pravnog propisa.

13. Tuženik u žalbi navodi i da sud prvog stupnja nije utvrdio niti stupanj smanjenja životne aktivnosti II. tužiteljice, te da je naknada neimovinske štete II: tužiteljici dosuđena u previsokom iznosu. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Vesne Šerić od 30. listopada 2018. (list 177-181, 190-191 spisa) jasno proizlazi da je II. tužiteljica 100%-tni invalid kojem je potrebna pomoć i njega u punom opsegu i kojem je u potpunosti onemogućen normalan život. Radi se dakle, nedvojbeno o potpunom invaliditetu II. tužiteljice, pa stoga u konkretnom slučaju nije bilo potrebno posebno utvrđivati stupanj smanjenja životne aktivnosti da bi se II. tužiteljici dosudila naknada neimovinske štete. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je II. tužiteljici naknada neimovinske štete dosuđena u previsokom iznosu potrebno je navesti da je sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku utvrdio sve okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO o kojima ovisi o kojima ovisi visina pravična novčane naknade za II. tužiteljicu, te je pravilno dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.000.000,00 kn. Imajući u vidu stupanj invaliditeta II. tužiteljice, te kao i posljedice koje je tužiteljica zbog štetnog događaja pretrpjela, trpi i trpjet će u budućnosti, i ovaj sud smatra da je visina dosuđene neimovinske štete za II. tužiteljicu u potpunosti primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja.

14. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da između II. tužiteljice i IV. tužitelja postoji trajnija zajednica života, te da posljedično tome nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 1101. st. 2. ZOO da se IV tužitelju kao bratu II. tužiteljice dosudi naknada neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta njegove sestre II. tužiteljice. Naime, pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza I. tužiteljice i III. tužitelja utvrdio da između II. tužiteljice i IV. tužitelja, kao brata i sestre koji su maloljetni i žive zajedno sa roditeljima, postoji trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO, te je na temelju te odredbe pravilno IV. tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete. Stoga su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na nepostojanje trajnije zajednice života II. tužiteljice i IV. tužitelja neosnovani.

15. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tužitelji osporavaju pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev II. tužiteljice za plaćanjem rente. Naime, sud prvog stupnja je u tom dijelu pravilno utvrdio da je II. tužiteljici potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 8 sati dnevno, te je pravilno utvrdio visinu rente u iznosu od 4.080,00 kn.

16. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo i odredbu čl. 1095. st. 2. ZOO kada je utvrđeni iznos rente umanjio za iznos naknade koju I. tužiteljica prima kao majka njegovateljica. Naime, naknada štete s osnove pružanja tuđe pomoći i njege iz čl. 1095. st. 2. ZOO je osobno pravo II. tužiteljice vezano za njeno osobno stanje. S druge strane, pravo na naknadu koju I. tužiteljica ostvaruje Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. temeljem odredbe čl. 67. st. 1. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20, 138/20) je pravo koje je vezano za status I. tužiteljice kao roditelja odnosno majke II. tužiteljice. Radi se dakle, o dva različita prava dviju različitih osoba ostvarena po različitim pravnim osnovama i koja se kao takva međusobno ne isključuju. Nije bilo stoga osnove da sud prvog stupnja naknadu štete I. tužiteljice s osnove rente za tuđu pomoć umanjuje za iznos naknade koju I. tužiteljica kao njezina majka prima kao roditelj njegovatelj (identično pravno shvaćanje zauzeto je i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4974/2019 od 26. listopada 2021.).

17. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2019. do isplate, te i u tom dijelu tužbeni zahtjev II. tužiteljice prihvatiti. U preostalom dijelu točke VII. izreke presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete u razdoblju od 24. veljače 2016. do 14. srpnja 2019. materijalno pravo je pravilno primijenjeno, te je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

18. Također, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo je preinačiti presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom IX. izreke, te naložiti tuženiku da II. tužiteljici plaća mjesečnu rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu u daljnjem iznosu od 2.500,00 kn mjesečno počevši od 24. veljače 2016. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

19. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi u dijelu koji je ožaljen od strane tužitelja (točka XI. i XII. izreke presude).

20. Pravilno je sud prvog stupnja I., II., III. i IV. tužitelju do spajanja predmeta priznao troškove postupka u iznosu od 79.465,62 kn, te nakon spajanja u iznosu od 303.593,75 kn, što uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, sveukupno iznosi 385.059,37 kn. Međutim, kako tužitelji u tom dijelu nisu uspjeli u neznatnom dijelu tuženog zahtjeva, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu u točki XI. izreke te tužiteljima, uz dosuđenih 247.730,27 kn, dosuditi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 137.329,10 kn.

21. Obzirom da tužitelji nisu u parnici uspjeli samu u nerazmjernom dijelu zahtjeva, nema osnove da tužitelji nadoknađuju troškove umješaču. Stoga je i u pobijanom dijelu pod točkom XII. izreke, povodom žalbe tužitelja, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti pobijanu presudu i zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

22. S druge strane, žalba tuženika kojim pobija odluku o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu točke X. i XI. izreke nije osnovana, pa je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo u tom dijelu žalbu tuženika odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

23. Tužitelji su zahtijevali da im se nadoknade i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe i odgovora na žalbu. Međutim, tužitelji u žalbi i odgovoru na žalbu nisu naveli visinu troškova koje zahtijevaju da im tuženik nadoknadi tako da takav zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP, pa je isti odbijen.

24. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj