Poslovni broj: Gž-1721/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja M. H., B., OIB: ......., zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika V.H., nepoznatog boravišta, s posljednjim poznatim prebivalištem u K., , kao nasljednika pok. I. H., OIB: ...., O. ., zastupanog po privremenom zastupniku J. P., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-229/2020-32 od 10. lipnja 2021., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-229/2020-32 od 10. lipnja 2021. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da je tužitelj M. H., B., OIB:...... stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. ...... k.o. V., kao suvlasništvo I. H., O., u ½ dijela i to: čkbr. .... vinograd E. od 52 čhv/187 m2, čkbr. ...... dvorište u T. od 733 čhv/2636 m2, čkbr. ...... oranica od 850 čhv/3057 m2, čkbr. ..... oranica od 827 čhv/2974 m2, čkbr. ..... oranica od 900 čhv/3237 m2, čkbr. ...... oranica od 336 čhv/1208 m2, čkbr. ....... oranica od 1028 čhv/3697 m2, čkbr. ...... livada od 267 čhv/960 m2, čkbr. ...... livada od 432 čhv/1554 m2, čkbr. ...... livada od 128 čhv/460 m2, čkbr. ..... oranica od 177 čhv/635 m2, čkbr. ..... livada od 214 čhv/770 m2, čkbr. ..... šuma od 1 jutro 665 čhv/8146 m2, čkbr. ..... oranica od 1224 čhv/4404 m2, čkbr. ..... šuma od 1 jutro 87 čhv/6068 m2 i čkbr. ....livada od 384 čhv/1381 m2, pa je tuženik V. H., nepoznatog boravišta, s posljednjim poznatim prebivalištem u K., O., kao nasljednika pok. I. H. dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime tužitelj.“

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva na ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul....... K.O. V., pobliže označenih u izreci pobijane presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u njegovu korist, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5.Tuženik ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na ½ suvlasnička dijela na predmetnim nekretninama.

7. Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-406/96 od 20. travnja 1997. iza pok. oca stranaka, utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu, između ostalog, sačinjavaju nekretnine upisane u zk.ul.

...... K.O. V. te da su njegovim nasljednicima proglašeni njegovi sinovi, tužitelj i I. H., svaki u ½ dijela, koji su na temelju tog rješenja upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, kao i da je I. H. umro te ga je naslijedio njegov sin, ovdje tuženik.

8. Na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je pok. I. H. posljednji puta bio u RH 1997. kada je održana ostavinska rasprava iza pok. oca stranaka, da se tada prihvatio svog nasljednog dijela i rekao tužitelju da mu te nekretnine daje pa ih tužitelj od tada drži u posjedu kao svoje, s time da nije sklopljen pismeni ugovor o darovanju jer je pok. I. H. umro ubrzo nakon odlaska iz H..

9. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj drži predmetne nekretnine u samostalnom, poštenom i istinitom posjedu najkasnije od 1998. u skladu s usmenim ugovorom o darovanju pa pozivom na čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) zauzima stav da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu pok. I. H., slijedom čega je primjenom čl. 130. st.1. ZV-a ovlašten ishoditi i upis tog prava u zemljišnoj knjizi pa usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Prema čl. 159. st. 3. ZV-a, samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću je poštenje posjeda.

11. Tuženik se žalbom osnovano poziva kako tužitelj nije dokazao da bi se nalazio u poštenom posjedu predmetnih nekretnina u cijelosti, dakle i na suvlasničkom dijelu prednika tuženika pok. I. H., budući da zaključak prvostupanjskog suda kako se tužitelj nalazi u poštenom posjedu na temelju sklopljenog usmenog ugovora o darovanju nije prihvatljiv.

12. Prema čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 1163. st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje:

ugovor je

ZOO/05) s obzirom na vrijeme sklapanja spornog ugovora o darovanju, sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Jedan od bitnih sastojaka ugovora o darovanju je postojanje volje darovatelja da daruje stvar daroprimatelju.

13. U konkretnom slučaju, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz izvedenih dokaza, nije moguće sa sigurnošću utvrditi postojanje volje pok. I. H. da tužitelju daruje svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama. Naime, iskazi svjedoka M. H. i D. R., kćerka tužitelja, upućivali bi na takav zaključak, međutim, suprotno ocijeni prvostupanjskog suda, na takav zaključak ne upućuje i iskaz svjedoka B. H., već samo na eventualnu namjeru za darovanjem, ali ne i na jasno i nedvosmisleno iskazanu volju pok. I. H. da daruje predmetne nekretnine tužitelju. Također, niti iskaz tužitelja nedvojbeno ne upućuje na postojanje volje pok. I. H. za darovanjem, jer je tužitelj najprije iskazao kako je pok. I. rekao da on ne traži ništa jer se ne misli vraćati u H., ali da je razmišljao da bi možda njegov sin bio jednom zainteresiran, da bi tek na upit svoje punomoćnice iskazao kako je pok. I. rekao „da mu tu zemlju u biti daje“ pa se njegov iskaz u tom dijelu ukazuje nevjerodostojnim, pri čemu je eventualna tadašnja nazainteresiranost sina pok. I. H. za predmetne nekretnine o kojoj je iskazivao tužitelj, irelevantna za utvrđenje postojanja volje pok. I. H. za darovanje nekretnina tužitelju. Nadalje, niti okolnosti u kojima je sklopljen sporni ugovor o darovanju prema iskazu samog tužitelja, ne idu u prilog zaključku o sklapanju tog ugovora, s obzirom da je neživotno i nelogično da bi pok. I. H.na ostavinskoj raspravi iza pok. oca prihvatio se nasljedstva na predmetnim nekretninama, a odmah potom iste nekretnine darovao tužitelju, kao i da ne bi tada sačinio pismeni ugovor o darovanju da je njegova stvarna volja bila da predmetne nekretnine daruje tužitelju.

14. Kako se dakle, u konkretnom slučaju ne može sa sigurnošću zaključiti o postojanju volje prednika tuženika da daruje svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama tužitelju, to ugovor o darovanju u smislu čl. 26. ZOO/91 nije niti sklopljen jer mu nedostaje bitan sastojak ugovora. Stoga se tužitelj, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne nalazi u poštenom posjedu predmetnih nekretnina u cijelosti, odnosno suvlasničkog dijela prednika tuženika pok. I. H. na temelju sklopljenog ugovora o darovanju, slijedom čega nije ispunjena jedna od pretpostavki iz čl. 159. st. 3. ZV-a za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na tom suvlasničkom dijelu pa se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 373.a ZPP-a uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

U Rijeci 2. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić - Margan