REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz 4/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 1. veljače 2022. broj KZZ- DO-85/2021-2 podignutom protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Općinskog suda u Splitu od 13. rujna 2019. broj K-308/2016-11 i rješenje Županijskog suda u Splitu od 19. svibnja 2020. broj Kž-561/2019-5, u sjednici održanoj 2. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojega čine rješenje Općinskog suda u Splitu od 13. rujna 2019. broj K- 308/2016-11 i rješenje Županijskog suda u Splitu od 19. svibnja 2020. broj Kž- 561/2019-5 povrijeđen zakon u odredbi čl. 452. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08) u korist os. M. M.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 13. rujna 2019., broj K-308/2016-11, potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 19. svibnja 2020., broj Kž- 561/20219-5 (koje se u zahtjevu pogrešno datira s danom 19. rujna 2020.) na temelju čl. 380. st. 1. i 2. u vezi čl. 452. toč. 5. ZKP/08 obustavljen je kazneni postupak protiv os. M. M. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11.
2. Protiv citiranog pravomoćnog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 509. st. 1. ZKP/08 podnescima od 2. i 17. veljače 2022. podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz čl. 452. toč. 5. ZKP/08 počinjene u korist os. M. M., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, presudom utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojega čine citirano prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ostvarena povreda odredbe čl. 452. toč. 5. ZKP/08 u korist os. M. M.
3. Zahtjev je osnovan.
4. Pobijanim rješenjem je izvan rasprave prvostupanjski sud na temelju čl. 380. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 452. toč. 5. ZKP/08 obustavio kazneni postupak protiv os. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 jer je utvrđeno da postoji smetnja za kazneni progon jer se u konkretnom slučaju radi o pravomoćno presuđenoj stvari budući da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, od 14. prosinca 2016., broj Pp-J-3733/14 osuđenik za isti događaj koji se dogodio 25. listopada 2014. bio oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94 - dalje: ZPPJRM). U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud se uz naprijed citirane odredbe u kontekstu utvrđene povrede načela ne bis in idem poziva i na odredbe čl. 12. st. 1. ZKP/08, i čl. 4. st. 1. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - Ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Protokol 7). Županijski sud u Splitu u odluci kojom je odbio kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika podnesenu protiv rješenja prvostupanjskog suda prihvaća kao pravilnu argumentaciju suda prvog stupnja pri čemu u obrazloženju poziva uz navedene propise još i na čl. 31. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) te na odluke Europskog suda za ljudska prava („Fisher protiv Austrije“, „Maresti protiv Hrvatske“, te na tzv. mjerila „Engel“).
5. Međutim, suprotno utvrđenjima suda prvog stupnja, s pravom državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari.
6. Naime, kada se usporede činjenični i pravni opisi koji se odnose na navedeno prekršajno i kazneno djelo, proizlazi da, iako se nedvojbeno radi o jednom događaju koji se odigrao 25. listopada 2014. u dvorištu obiteljske kuće osuđenika, ne postoji takvo činjenično i pravno preklapanje između opisa djela iz prekršajne presude koje se odnosi na prekršaj iz čl. 6. ZPPJRM-a s opisom djela koje je predmet optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11.
6.1. Iz činjeničnog opisa izreke presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. prosinca 2016. broj: Pp J-3733/14 proizlazi da su M. M. i I. B., oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz čl. 6. ZPPJRM-a i koji je počinjen na način da je 25. listopada 2014. oko 21,57 sati, u M., u dvorištu obiteljske kuće na adresi ..., došlo do narušavanja javnog reda i mira, na način da je među navedenih osoba najprije došlo do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba, na način da je I. B. fizički nasrnuo na M. M. udarivši ga desnom šakom u lijevu stranu lica, na što je M. M. uzvratio, na način da je prema I. B. zamahnuo krampom i ovog okrznuo po glavi, u predjelu lijevog uha, pri čemu je I. B. uspio dohvatiti kramp za držalo, nakon čega je M. M. još par puta udario šakom u glavu, pa je potom ovaj pobjegao u kuću, gdje se zaključao, a I. B. bi još neko vrijeme nastavio s vikom i galamom, nakon čega je napustio dvorište te kuće.
6.2. U izreci optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 7. srpnja 2015., broj K-DO-1021/2014 os. M. M. se teretio zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 koje je počinjeno na način da je on 25. listopada 2014. u M., na adresi ..., pristajući teško tjelesno povrijediti I. B., udario istoga vrtnim pijukom u predjelu glave, ali je I. B. uspio rukama djelomično odbiti udarac pri čemu ga je vrtni pijuk zahvatio u predjelu lijeve slijepoočnice uslijed čega je zadobio ozljedu nagnječenih rubova preaurikularno lijevo, koja povreda je lake naravi.
6.3. Iz izloženog je vidljivo da u konkretnom slučaju ne postoji identitet djela (idem) tako da se u takvoj procesnoj situaciji niti ne može govoriti o povredi načela ne bis in idem.
6.4. Naime, u činjeničnom opisu presude prekršajnog suda se navodi da je kritične zgode došlo do narušavanja javnog reda i mira, ali se ne navodi namjera os. M. M. da ošt. I. B. teško tjelesno ozljedi, niti su opisane konkretne tjelesne ozljede koje je zadobio oštećenik, što je sve sadržano u opisu kaznenog djela. Prema tome, iako opisi navedenih djela u određenoj mjeri interferiraju, nema dvojbe da se radi o suštinski različitim djelima, jednom koji sadrži obilježja prekršaja i jednog čiji opis predstavlja kazneno djelo. Stoga okolnost da je os. M. M. u prekršajnom postupku bio oslobođen od optužbe koja se odnosila na prekršaj iz čl. 6. ZPPJRM, nije procesna smetnja za daljnje vođenje kaznenog postupka zbog drugog djela koje sadrži subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11.
6.5. Osim navedenog treba imati u vidu da se navedenim različitim djelima štite različita zaštićena pravna dobra jer se prekršajem zaštićuje javni red i mir, dok se predmetnim kaznenim djelom štiti život i zdravlje ljudi, što je potvrda da se ne radi o identičnim djelima o kojima se ne bi moglo odlučivati kroz dva različita postupka.
6.6. Nadalje, između navedenih djela postoji značajna razlika u zapriječenim kaznenim sankcijama jer je za predmetni prekršaj iz čl. 6. ZPPJRM bila zapriječena novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana, dok je za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11 bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Tako različit kaznenopravni okvir također ukazuje na različitost navedenih protupravnih djela i to je potvrda stavu da je moguć kazneni progon i nakon pravomoćne prekršajne osude jer se kroz prekršajni postupak ne iscrpljuje cjelokupno nepravo koje je sadržano u težem djelu.
6.7. Uz sve navedeno, iako u kontekstu utvrđenog nepostojanja identiteta djela kao pretpostavke primjene zabrane in dubio pro reo, treba ukazati i na recentniju praksu Europskog suda za ljudska prava koji je u presudi A. i B. protiv Norveške od 15. XI. 2016. u kojoj se u biti relativizirala mogućnosti povrede čl. 4. Protokola 7 dozvoljavajući da je uz ispunjene određenih uvjeta moguće vođenje kaznenog postupka i nakon osude u prekršajnom postupku.
6.8. Treba istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske po pitanju zabrane ne bis in idem u više svojih odluka cijenio naprijed navedene kriterije kod procjene postojanja identiteta djela te nije našao povrede tog načela (npr. odluke Kzz-27/14-3, KZZ/15-3, I Kž-430/2018-3 i dr.) kao i Ustavni sud Republike Hrvatske (npr. odluke U-III-2359/2011 od 1. lipnja 2016. i. U-III-209/2012 od 19. svibnja 2016.
7. Iz navedenih razloga, budući da je u konkretnom slučaju utvrđeno nepostojanje identiteta djela, neosnovano se sudovi u pobijanoj odluci referiraju na odluke ESLJP- a „Maresti“ (Maresti protiv Hrvatske, zahtjev br. 55759/07, presuda od 25. lipnja 2009., konačna 25. rujna 2009.) jer se ne radi o istoj procesnoj problematici budući da se u tom predmetu radilo u biti o preklapanjima činjeničnih opisa iz prekršajne i kaznene odluke (na identičan način su bile opisane protupravne radnje i navedene su iste ozljede koje je zadobio oštećenik) te na presudu „Engel i dr. protiv Nizozemske“ od 8. lipanja 1976., Serija A broj 22. u kojoj su istaknuta mjerila po kojima se ima cijeniti koje djelo ima kaznenopravnu narav, što u konkretnom slučaju nije sporno.
8. Iz svih naprijed navedenih razloga, jer je u pobijanoj odluci povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 452. toč. 5. ZKP/08, jer se nije radilo o pravomoćno presuđenoj stvari, a radi se o povredi koja je učinjena u korist osuđenika, na temelju čl. 513. st. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
