REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 428/2019-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 120. u vezi s čl. 119. st. 1. i čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12. 56/15 i 61/15 - ispravak; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. svibnja 2019. broj K-27/2017-30., u sjednici održanoj 2. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika branitelja opt. I. M. B., odvjetnika D. D.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i opt. I. M. B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je opt. I. M. B. radnjama opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom s posljedicom smrti iz čl. 120. u vezi s čl. 118. st. 1. KZ/11.
II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. I. M. B. na temelju čl. 120. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. srpnja 2015. do 27. listopada 2015.
III. Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. I. M. B. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom opt. I. M. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz čl. 120. u vezi s čl. 119. st. 1. i čl. 118. st. 1. KZ/11 te je na temelju čl. 120. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u
I Kž 428/2019-8
koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. srpnja 2015. do 27. listopada 2015.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 25.055,30 kuna koji uz ostale troškove kaznenog postupka obuhvaća i paušal u iznosu od 3.000,00 kuna, s tim da je odlučeno da će se o troškovima postupka koji se odnose na ime preostale naknade i nagrade branitelju po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08 odlučiti naknadno kada podaci o tim troškovima budu poznati.
2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i da se optuženik osudi na strožu kaznu zatvora i optuženik putem branitelja V. Lj., odvjetnika iz S., zbog bitne povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet uputi na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Kako je branitelj u žalbi, u smislu odredbe čl. 474. st. 2. ZKP/08, zahtijevao da se on i optuženik izvijeste o sjednici vijeća, sjednica vijeća je u javnom dijelu održana u nazočnosti zamjenika branitelja optuženika, odvjetnika D. D., a u odnosu na uredno izvještenog optuženika i državnog odvjetnika, koji nisu pristupili, sjednica je na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08, održana u njihovoj odsutnosti.
6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
7. Optuženik žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju uvodno ističe u žalbi ne argumentira osim što samo na paušalan način u obrazloženju žalbe (str. 2. posljednji odlomak i str. 3., prvi odlomak) navodi da sud nije dao valjane, uvjerljive i logične razloge zašto u pogledu navodnog zadavanja snažnog udarca od strane optuženika u području lica oštećenika vjeruje svjedocima M. K., I. S., J. K. i J. B., a ne vjeruje sudskom vještaku M. D. G. Navedenim prigovorom optuženik u biti nastoji dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, a ne radi se o postupovnom prigovoru iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, tako da će o njemu očitovanje uslijediti u daljnjem dijelu ove odluke, u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženikova žalba, a nije počinio niti bilo koju drugu
I Kž 428/2019-8
postupovnu povredu iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Suprotno tvrdnjama optuženika sud prvog stupnja je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.
8.1. Osnovni prigovor optuženika koji se u žalbi opširno elaborira odnosi se na utvrđenje suda prvog stupnja da je optuženik oštećenika snažno s otvorenim dlanovima obje ruke istovremeno udario u području lica i ušiju. Optuženik smatra da je sud prvog stupnja ovaj zaključak pogrešno izveo prihvaćajući iskaze navedenih svjedoka M. K., I. S., J. K. i J. B. jer da su iskazi ovih svjedoka nepouzdani s obzirom na to da oni nisu bili neposredni očevidci događaja na licu mjesta kod ugostiteljskog objekta H., već su se nalazili na terasi objekta R. koji je udaljen od mjesta događaja najmanje 70 metara. Nadalje, žalitelj ističe da je sud prvog stupnja, s druge strane, zanemario dijelove iskaza vještakinje medicinske struke M. D. G. u kojem je ona navela da je alkoholizirano stanje ošećenika od otprilike 2 g/kg moglo doprinijeti samom padu i moglo je utjecati na sam pad sa ili bez djelovanja neke izvanjske sile, te da bi u konkretnim okolnostima bilo za očekivati da bi na licu oštećenika uslijed udarca otvorenim dlanovima ruku nastali krvni podljevi kože i bili bi uočljivi treći ili četvrti dan nakon zadavanja ozljeda.
8.2. Međutim, sud prvog stupnja je s pravom u pogledu ove odlučne, a sporne činjenice prihvatio iskaze svjedoka M. K., I. S., J. K. i J. B. koji su na gotovo suglasan način opisali kako je optuženik tijekom svađe i prepirke s oštećenikom ovog u jednom trenutku snažno udario u predjelu lica od kojeg je udarca oštećenik pao na pod „kao svijeća“ te se pri padu oštećenika od udarca njegove glave o asfalt čuo jak udarac. Sud prvog stupnja je pravilno ukazao da se radi o očevidcima događaja koji su sve promatrali s udaljenosti od oko 50 metara s koje razdaljine su mogli vidjeti što se događa, a nisu imali razloga optuženika neosnovano teretiti. Sud prvog stupnja nije našao razloga uskratiti vjeru ovakvim gotovo istovjetnim iskazima navedenih svjedoka, a niti žalitelj u žalbi ne obrazlaže zašto bi ovi nesrodni i nezainteresirani svjedoci, koji su se slučajno zatekli u blizini događaja, njega lažno teretili da je oštećenika snažno udario po licu, ako on to nije učinio. Ovi svjedoci u ostalom dijelu svojih iskaza u pogledu odnosa i optuženika i oštećenika objektivno iskazuju i ni na koji drugi način ne terete optuženika. Naime, gotovo na suglasan način tvrde kako je oštećenikovo prigovaranje u vezi optuženikove mirovine bio povod svađe i sukoba ove dvojice i kako je optuženik odmah nakon događaja oštećeniku priskočio u pomoć, iz čega proizlazi da se radi o svjedocima koji su iskazivali objektivno i nepristrano. U pogledu optuženikovog prigovora u vezi prostorne udaljenosti kao okolnosti koja bi dovodila u pitanje pouzdanost iskaza ovih svjedoka treba istaknuti da je svjedok J. B., koji je u vezi snage udarca iskazivao gotovo suglasno kao ostali navedeni svjedoci, bio na terasi kafića H., dakle, u neposrednoj blizini, što je potvrda da su i iskazi ostalih navedenih svjedoka, koji su u tom pravcu gotovo identični, istiniti.
8.3. Kraj takvog stanja stvari, kada je sud prvog stupnja poklonio vjeru iskazima navedenih očevidaca koji su na gotovo istovjetan način opisali snažno udaranje oštećenika po licu od strane optuženik te njegov pad na zemlju, činjenica da na licu
I Kž 428/2019-8
oštećenika nisu ostali tragovi od udarca a koji su u datim okolnostima trebali biti vidljivi, a o čemu se očitovala vještakinja medicinske struke M. D. G., ne dovodi u pitanje pravilnost navedenog utvrđenja suda prvog stupnja. Naime, vještakinja se u ovom pravcu očitovala na način da je potvrdila da bi snažan udarac rukom u području lica trebao ostaviti vidljive tragove i da bi krvni podljevi trebali biti vidljivi 3. ili 4. dan nakon zadobivanja ozljeda. Prema tome, vještakinja nije kategorički navela da bi takvi tragovi morali u takvim uvjetima neizostavno nastati, već da bi se trebali vidjeti. Nadalje, ovo je i općepoznata okolnost jer u sudskoj praksi nije rijedak slučaj da udarci u tijelo osobe ne dovode uvijek i neizostavno do krvnih podljeva, odnosno ne ostavljaju uvijek vidljive tragove na tijelu udarene osobe. Dakle, ova okolnost izostanka vidljivih ozljeda na licu oštećenika, nema to značenje koje joj žalba pridaje.
8.4. Iz navedenih razloga, jer je prihvatio kao vjerodostojne iskaze M. K., I. S., J. K. i J. B., s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze svjedoka D. T. i Z. T. ukazujući da je neuvjerljiv iskaz svjedoka D. T. o tome kako je oštećenik odjednom pao na pod, a da je iskaz svjedoka Z. T., koji je također na neuvjerljiv način naveo da nije vidio prethodni fizički sukob između optuženika i oštećenika, već se sjeća samo da je oštećenik u jednom trenutku nezgodno pao, očito pristran jer je ovaj svjedok priznao da je u prijateljskim odnosima s optuženikom 30 godina. Stoga se optuženik u žalbi neosnovano poziva na iskaze ovih svjedoka kao dokaze koji potvrđuju njegovu obranu, a opovrgavaju iskaze svjedoka koji ga terete. Jednako tako se promašeno optuženik u žalbi poziva i na iskaz svjedoka R. G. budući da je taj svjedok priznao da nije vidio sam sporni događaj jer je baš u to vrijeme bio otišao na wc, i za koji iskaz prvostupanjski sud pravilno ukazuje da ne sadrži ništa relevantno iz ishod ovog kaznenog postupka.
8.5. Sud prvog stupnja je na temelju navedenih dokaza pravilno utvrdio da je optuženik oštećenika snažno udario dlanovima po licu uslijed kojih udaraca je oštećenik pao i pri tom udarcem glavom o asfalt zadobio teške i po život opasne ozljede, uslijed kojih je kasnije umro u K. S. Stoga su neosnovani prigovori optuženika o alkoholiziranosti oštećenika kao uzrokom pada jer je nedvojbeno da u kaznenopravnom smislu postoji kauzalnost između udaranja oštećenika od strane optuženika, pada na tlo te ozljeđivanja oštećenika i njegove smrti, tako da je pitanje alkoholiziranosti oštećenika kao mogućeg drugog uzroka pada irelevantno.
8.6. Optuženik neosnovano osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da je on predmetno kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom jer da za to nema dokaza, kao i da je jasno da smrtna posljedica izvan svake sumnje nije bila obuhvaćena neizravnom namjerom (to i nije sporno). Naime, sud prvog stupnja je na temelju ispravno utvrđenih objektivnih okolnosti, da je optuženik znatno alkoholiziranog oštećenika snažno rukama udario po licu, pravilno utvrdio i činjenice subjektivnog karaktera, a to je svijest optuženika da oštećenika na taj način može teško tjelesno ozlijediti i njegovo pristajanje na tu mogućnost, što znači da je pravilno utvrđeno da je optuženik u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede postupao s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje, dok je u odnosu na smrtnu posljedicu sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je optuženik bio svjestan i te mogućnosti, ali je olako smatrao da do nje neće doći te je u odnosu na oštećenikovu smrt postupao iz nehaja.
I Kž 428/2019-8
8.7. Prema tome, kako su sve odlučne činjenice objektivnog i subjektivnog karaktera po prvostupanjskom sudu utvrđene s potpunom izvjesnošću, neosnovan je prigovor optuženika da je sud prvog stupnja u činjeničnoj dvojbi trebao primjenom odredbe iz čl. 3. st. 2. ZKP/08 uzeti da ne postoje one dvojbene činjenice koje ga terete.
9. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika u dijelu u kojem pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona, ali tu osnovu ne obrazlaže, međutim, pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovaj je drugostupanjski sud utvrdio da je pobijanom presudom na optuženikovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer je u smislu odredbe čl. 469. toč. 4. ZKP/08 primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti.
10.1. Naime, u činjeničnom opisu prvostupanjske presude je utvrđeno da je optuženik kritične zgode tijekom verbalnog sukoba s oštećenikom, svjestan da istog može teško tjelesno ozlijediti i pristajući na to ovog snažno udario u glavu otvorenim dlanovima ruku u području lica i ušiju, olako držeći da neće nastupiti smrtna posljedica, uslijed kojeg udarca je oštećenik pao te je zbog udarca glave u asfaltnu podlogu zadobio teške i po život opasne ozljede uslijed kojih je unatoč pruženoj liječničkoj pomoći nakon deset dana umro u bolnici u S. Dakle, utvrđeno je da je optuženik u odnosu na tešku tjelesno ozljeđivanje postupao s neizravnom namjerom jer je kroz inkriminirano udaranje u glavu oštećenika manifestirao pristanak da ga teško tjelesno ozljedi, dok je smrt oštećenika bila obuhvaćena optuženikovim svjesnim nehajem jer je olako smatrao da do oštećenikove smrti neće doći. Sud prvog stupnja za ova utvrđenja u obrazloženju presude (str. 11.) iznosi pravilne razloge ukazujući, u sažetom, da je optuženik postupao s neizravnom namjerom da oštećeniku nanese teške tjelesne ozljede budući da je bio svjestan je udarac otvorenim dlanovima u predjelu lica i ušiju osobe koja se nalazi u alkoholiziranom stanju je nedvojbeno takav da može kao posljedicu, dovesti do pada te osobe i da se ona može teško tjelesno ozlijediti. U odnosu na smrtnu posljedicu sud prvog stupnja ispravno istaknuo da je optuženik bio svjestan i te mogućnosti, ali je olako držao da smrtna posljedica neće nastupiti.
10.2. Međutim, u pravnom i zakonskom opisu izreke pobijane presude je navedeno da je kroz opisano postupanje koje je navedeno u činjeničnom opisu optuženik drugog teško tjelesno ozlijedio, a počinjenjem tog kaznenog djela doveo je u opasnost život ozlijeđenog, uslijed čega je nastupila njegova smrt čime je optuženik počinio kazneno djelo protiv života i tijela teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz čl. 120. u vezi čl. 119. st. 1. i čl. 118. st. 1. KZ/11. Takav pravni opis i pravna kvalifikacija ne proizlazi iz činjeničnog opisa u kojem nije navedeno da je optuženik u odnosu na teške i po život opasne ozljede koje je zadobio oštećenik postupao skrivljeno tj. namjerno ili iz nehaja, već su iznesene samo obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz čl. 120. u vezi čl. 118. st. 1. KZ/11, te su u tom pravcu i u obrazloženju presude potpuno pravilno i izneseni razlozi.
I Kž 428/2019-8
10.3. U navedenoj situaciji, s obzirom na utvrđenja iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude trebalo je povodom podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika, po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu u pravnoj ocjeni djela te predmetno kazneno djelo kvalificirati kao kazneno djelo iz čl. 120. u vezi čl. 118. st. 1. KZ/11 te presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.
11. Nisu osnovane žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni jer je sud prvog stupnja na temelju pravilno utvrđenih i vrednovanih otegotnih i olakotnih okolnosti optuženiku za ovo kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
11.1. Naime, s obzirom da se radi o teškom kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri do petnaest godina zatvora, blažom kaznom od izrečene ne bi se ostvarila svrha kažnjavanja u smislu individualne i generalne prevencije. Sud prvog stupnja je optuženiku ispravno olakotnim cijenio njegovu neosuđivanost, izraženo kajanje, činjenicu da je sudjelovao u pružanju pomoći oštećeniku i da je prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka G. D. tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, te je sve te olakotne okolnosti cijenio kao naročite olakotne okolnosti koje u smislu odredbe čl. 48. st. 2. KZ/11 opravdavaju izricanje kazne zatvora ispod posebnog minimuma. Dakle, protivno prigovorima optuženika koji u žalbi osporava da bi se on kroz 15 dana od počinjenja ovog kaznenog djela krio od policije, (koja okolnost kraj pogibeljnosti predmetnog kaznenog djela u biti i nije relevantna), te ističe kao olakotnu okolnost stanje smanjene ubrojivosti, a koju je sud prvog stupnja već imao u vidu kod odmjere kazne, izrečena kazna nije prestroga.
11.2. S druge strane, nije osnovana niti žalba državnog odvjetnika koji u žalbi u biti ponavlja okolnosti koje je sud prvog stupnja već pravilno cijenio (stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra), a neosnovano smatra da se optuženiku otegotnim treba cijeniti to što ničim nije doprinio otkrivanju kaznenog djela i što je cijelo vrijeme, sve dok je tek po prijavi supruge oštećenika došlo do procesuiranja ovog kaznenog djela, bio pasivan, budući se te okolnosti koje se tiču efikasnosti rada tijela kaznenog progona ne mogu optuženiku stavljati na teret.
11.3. Kako nisu osnovane žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i kako je posljedično, uslijed preinake pobijane presude u pravnoj ocjeni djela, pobijanu presudu trebalo preinačiti u odluci o kazni, to je odlučeno kao u toč. II. izreke.
12. Optuženik se žali zbog troškova kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu ne obrazlaže te se stoga pravilnost prvostupanjske odluke u tom pravcu nije mogla ispitati.
13. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
I Kž 428/2019-8
Vesna Vrbetić, v.r.
