REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2372/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 24. rujna 2020., broj Pp 21 J-315/2020, u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 24. rujna 2020., broj Pp 21 J-315/2020, proglašen je krivim okr. I.M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena zaštitna mjera psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje šest mjeseci sve do prestanka razloga zbog kojih je određena, a koja će se izvršiti u Obiteljskom savjetovalištu zadarske nadbiskupije u Zadru. Istom presudom, na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to iz razloga što okrivljeniku nije izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana, u kom smislu predlaže da se pobijana presuda preinači.
3. Žalba nije osnovana.
4. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na činjenicu da je okrivljenik do sada prijavljivan kao počinitelj istovrsnog prekršaja, jer navedena okolnost ne može biti osnova za donošenje odluke o vrsti i mjeri prekršajnopravne sankcije. Za odabir vrste i mjere prekršajnopravne sankcije bitna je i relevantna samo činjenica pravomoćne osuđivanosti okrivljenika, a iz podataka u spisu (list 9) proizlazi da je okrivljenik prekršajno neosuđivana osoba. Nadalje, tužitelj ni u optužnom aktu, niti u tijeku prvostupanjskog postupka nije iznosio činjenicu da je okrivljenik pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog na štetu iste žrtve, a niti sada ovaj žalbeni navod ne potkrepljuje nekim dokazom, pri čemu treba istaknut da, u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, takvi žalbeni navodi ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.
4.1. Nadalje, nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tužitelj u žalbi tvrdi da je okrivljenik osoba sklona konzumiranju alkohola i to učestalo i u većim količinama, zbog čega smatra da nije ispunjen uvjet za uspješno provođenje izrečene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana. Naime, u podacima predmetnog spisa nema ni jednog podatka, a niti dokaza da bi okrivljenik bio osoba sklona konzumiranju alkohola, učestalo i u velikim količinama, kako to tvrdi tužitelj u žalbi. Neistinito tužitelj navodi da ovaj podatak proizlazi iz iskaza svjedokinje žrtve nasilja, jer iz zapisnika od 21. rujna 2020. proizlazi da navedena svjedokinja o tome uopće nije iskazivala. Osim toga, okrivljeniku nije bilo stavljeno na teret da bi prekršaj koji je predmet ovog postupka počinio u alkoholiziranom stanju, a niti u spisu ima dokaza da bi neko drugo kažnjivo djelo počinio pod utjecajem alkohola. Iz navedenih razloga, ne može se prihvatiti ni ovaj žalbeni navod, iako je tužitelj u pravu kada ističe da je nesvrhovito izricanje zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana okrivljenicima koji su skloni konzumiranju alkohola, no ova okolnost, kako je to već navedeno, nije u odnosu na okr. I.M. dokazana, a niti je to tužitelj u prvostupanjskom postupku tvrdio.
5. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
