Poslovni broj: 3 Us I-566/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja R. O. iz D. V., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, kojeg zastupa opunomoćenica A. O. T., dipl. iur., radi prisilne naplate poreza i drugih proračunskih prihoda, 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-01/19-01/256, URBROJ: 513-04-21-3 od 30. travnja 2021. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda S. B., KLASA: UP/I-415-02/2018-001/01218, URBROJ: 513-007-12/2018-01 od 18. prosinca 2018.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-415-01/19-01/256, URBROJ: 513-04-21-3 od 30. travnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda S. B., KLASA: UP/I- 415-02/2018-001/01218, URBROJ: 513-007-12/2018-01 od 18. prosinca 2018., kojim je određeno da tužitelj kao ovršenik na temelju ovršnih isprava duguje na dan 18. prosinca 2018. iznos od 12.310.058,03 kn (glavnica 10.309.825,52 kn i kamata 2.000.232,51 kn) te je Financijskoj agenciji naloženo provesti ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja sa svih njegovih računa, kao i na oročenim novčanim sredstvima sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, dok su troškovi ovrhe određeni u iznosu od 200,00 kn.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u svezi rješenja prvostupanjskog tijela podnio žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe do okončanja paralelnog spisa, koji se sada nalazi u fazi rješavanja pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pod brojem: Usž- 4095/2020, obzirom da se u tom spisu rješava osnov rješenja o ovrsi. Naime, tužitelj je pred ovim Sudom podnio tužbu (predmet poslovni broj: Us I-1076/2019) zbog neudovoljavanja pravnim lijekovima tužitelja, a koja se odnose na prijedlog za povrat u prijašnje stanje, prijedlog za obnovu postupka i žalbu. Konkretno, ističe da tužitelju nikada nije bio dostavljen poziv prvostupanjskog tijela za provođenje postupka glede poreznog nadzora, iako je porezno tijelo raspolagalo telefonskim brojem tužitelja i njegovim e-mailom jer je tužitelj kod istog referenta sudjelovao u postupku nadzora za njegovog oca A. O. te je prvostupanjsko tijelo znalo da se tužitelj i njegov otac bave poslovima koji su vezani za izvoz hrvatskog oružja u inozemstvo pa su u nemogućnosti kontakta s tužiteljem, kontakt mogli ostvariti preko člana obitelji A. O., a što nisu. Istodobno, dostava poziva i rješenja dostavljena je protivno zaključku Vrhovnog suda od 17. rujna 2015. sa službenim brojem Su-IV-246/2015. Osim toga, tužitelj je dostavio podatke o porijeklu primljenog novca sa C. preko hrvatske banke, iz čega je evidentno da je tužitelj sa tvrtkom F. I. l. sa C. zaključio ugovor o kreditu na 5.000.000,00 USD te da je isti novac trebao biti upotrijebljen za plaćanje kupljenog oružja u Republici Hrvatskoj, kod tvrtke M A. Dd.o.o., kao i da je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, upravo toj tvrtki izdalo odobrenje za prodaju i izvoz ručnih bacača, raketa, pri čemu je ista tvrtka M A. Dd.o.o. ispostavila tvrtki F. I. l. račun za dio naoružanja na 3.013.793,50 kn te su o tome sačinili poseban ugovor br. 09/2018. U svezi s tim tužitelj je pred ovim Sudom u predmetu poslovni broj: Us I- 1076/2019 pokrenuo sudski postupak gdje je tužbeni zahtjev odbijen te je, kao što je već navedeno, u tijeku žalbeni postupak pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u predmetu br. Usž-4095/2020. Također, tužitelj je skrenuo pažnju i na stav i mišljenje vještaka ekonomske struke sa Ekonomskog fakulteta, Sveučilišta u Z., prof.dr.sc. I. D. L. u predmetu br. K-519/2013 Općinskog suda u S. B. gdje je vještak eksplicitno utvrdio da za novac koji predstavlja zajam stranka ne mora platiti porez, a na što upućuje i odredba članka 6. Zakona o porezu na dohodak. Predlaže prekid spora do okončanja postupka pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pod brojem: Usž-4095/2020, obzirom da će odluka iz tog predmeta biti prethodno pitanje za ovu sudsku stvar. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako navodi tužitelja nisu osnovani iz razloga već navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 3. studenoga 2021. i 23. veljače 2022. kod ovog Suda održane su javne rasprave kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Na rasprave je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je dodao da je podnio ustavnu tužbu protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 4095/20-3 od 7. listopada 2021. (koja je u međuvremenu donesena) i presude ovoga Suda poslovni broj: UsI-1076/2019-12 od 17. srpnja 2020. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn i na ime pristupa na ročišta održana dana 3. studenoga 2021. i 23. veljače 2022. u iznosu od 5.000,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV, dakle sveukupno 9.375,00 kn. Na rasprave nije pristupio uredno pozvani tuženik te su iste održane u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 7. Člankom 136. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: OPZ) propisano je da je ovršni postupak u smislu ovoga Zakona dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

8. Odredbom članka 140. OPZ-a propisano je kako se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave (stavak 1.). Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu: 1. rješenje o utvrđivanju poreza, 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. rješenje o ovrsi, 6. upravni ugovor i porezna nagodba (stavak 2.).

9. Iz odredbe članka 141. OPZ-a proizlazi kako se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi (stavak 1.). Rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, 3. predmet ovrhe, 4. način provođenja ovrhe, 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku (stavak 2.).

10. Sukladno odredbi članka 142. OPZ-a protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja (stavak 1.). Žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave (stavak 7.).

11. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured O., Služba za nadzor, Odjel za suzbijanje poreznih prijevara 9. travnja 2018. donio rješenje KLASA: UP/I-215-02/18- 01/3, URBROJ: 513-07-14-02-05/003-18-01 kojim su tužitelju utvrđeni manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje za 2014. i 2015. godinu te manje obračunati porez na dohodak za 2014. i 2015. godinu, s ukupnom obvezom za uplatu u iznosu od 12.151.058,91 kn.

12. Nakon toga, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured S. B. je donio rješenje o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/2018-001/01218, URBROJ: 513-007-12/2018-01 od 18. prosinca 2018., u čijem obrazloženju je naveo da je predmetno dugovanje utvrđeno na temelju ovršne isprave naznačene u rješenju o ovrsi (rješenje od 9. travnja 2018. o utvrđivanju obveze doprinosa za mirovinsko osiguranje i obveze poreza na dohodak tužitelju za 2014. i 2015. godinu), koja prileži spisu upravnog postupka.

13. Uzimajući u obzir mjerodavne odredbe materijalnog prava i utvrđeno činjenično stanja, pravilno je tuženik osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv citiranog rješenja o ovrsi od 18. prosinca 2018.

14. Naime, tužitelj tijekom rješavanja ove upravne stvari ničim nije dokazao da je predmetna ovršna isprava nakon pravomoćno dovršenog postupka preinačena, ukinuta ili poništena, u smislu odredbe članka 147. stavka 1. točke 1. OPZ-a.

15. Osim toga, iz podataka spisa proizlazi da je presudom ovoga Suda poslovni broj: 6 UsI-1076/2019-12 od 17. srpnja 2020. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 12. rujna 2019. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 19. ožujka 2019., a istim je odbijen tužiteljev zahtjev za povrat u prijašnje stanje i obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog tijela od 9. travnja 2018. Citirana presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4095/20-3 od 7. listopada 2021. te je time okončan postupak pred tim Sudom (stoga više niti ne egzistira osnova po kojoj je tužitelj predložio prekid ovog upravnog spora).

16. Tužitelj u tužbi iznosi razloge zbog kojih rješenje Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda O., Službe za nadzor, Odjela za suzbijanje poreznih prijevara od 9. travnja 2018., nije zakonito, koji navodi se ustvari odnose na zakonitost ovršne isprave – označenog rješenja od 9. travnja 2018., a koji se u žalbi (niti u tužbi) ne mogu iznositi, odnosno u žalbi i tijekom upravnoga spora ne može se pobijati zakonitost ovršnih isprava, imajući u vidu odredbu članka 142. stavka 7. OPZ-a.

17. S obzirom na izneseno, a na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, Sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

18. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 2. ožujka 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).